Postovi
i b back
2005-01-30
Nedjelja je. Trebala sam danas krenut za Zadar ali nisam jer su sve prometnice zakrčene i zatvorene i opasne za život. Inače je to panika mojih bake i dide, ali od kad sam prije 2, 3 godine završila u Zagrebu umjesto u Splitu zaključila sam da zima i nije najbolje godišnje doba za putovanje. Doduše, nije ni lito. Jer ako ima ista gore od 12 sati u Zagrebu s ugašenom baterijom od mobitela, to je 6 sati u autobusu s ljudima koji misle da je znoj eliksir bogova. A i da njihove noge ne smrde, to isto nekad misle. I onda još neki misle da je kokoš prava hrana za čov'ka na putu. Meni se nekako čini da to nije istina... ali kako sam sva nježna, tiha i povučena onda neću izazivat probleme. Isto ka šta nisam izazivala probleme kad je ona ženska upregla svoje dite... ma ubi bože... bia neki mladi vozač, a i mater bila mlada. A mala bila plava s loknicama i glaskom ko kokoš na samrti. Samo 20 puta glasnija. I onda je mama malo zamahala atributima pred vozačem, on je reko jaaao koje lepe atribute imate, a što ne bi vaša kćerkica s plavim loknicama zabavljala pun autobus ljudi od Šibenika do Splita. Eeee samo mi to nismo čuli. Pa kad je mala otkreštala prvu ariju, na mikrofon, ljudi su pukli u spontani pljesak. Mislim da je neko imao i spontani pobačaj isto al o tome se nije pričalo jerbo da se maloj ne bi uništila karijera. Najviše je volila pivat mineju i magazin. I pivala je bome. Uru ipo vrimena. Ja se samo nadam da je mater posli dala vozaču, i to cilu noć a možda i dvi. Jer ako smo onoliko trpili za ništa onda sve ukurac. Btw, spontani pljeskovi su s vremenom stali, kao i srce nekolicini starijih putnika, a moj cd player, prilično moćna mašina s odličnim slušalicama, nije uspila pobijedit milozvučne krikove koji su dopirali iz svakog zvučnika u autobusu bez nade u spas. (Kaže moj word da pljeskovi nije prava rvacka riječ. A koja je onda množina od pljesak? pljeski? pljesci? ... pljesci it is. Evo sam naučila nešto novo. Eeee. N da, sad samo moram pazit posli da ne ispravim sve rijeci podcrtane crvenom jer će cila mono diskusija izgubit poantu).
Enivej... tako sam sad ja još u Sloveniji, u koju se BTW može samo s osobnom, i gledan vani di sunce obasjava snijegom pokrivene brežuljke. I nešto me ne puca romantika nemam pojma koji mi je. Al dobro, ispucala sam dva filma dok me pucalo, ono snijeg i stabla, snijeg i planine, snijeg i voda, snijeg i kako se zovo ono kad zemlja ne ide gore nego dole? ... nisu uvalee padine? Možebit su padine... panonska... nizine! To. Samo nema snijeg i ljudi. Mrzim ljudi na slikama. Mrzim ljudi i u snijegu kad smo već kod toga. Ali, «Vlak u snijegu» je nešto posve drugo. I ko to nije čita nek se ubije slobodno. Inače mogu bit masu liberalna al što je previše je previše. Dok svi svršavaju na Malog Princa, kojeg, usputbudirečeno niko ni ne kuži, nego svi izvlače neke citate i onda misle da je sav smisao života i odrastanja skupljen u tu knjigu, kladim se da pola moje generacije uopće ne zna koji je to film Vlak u snijegu i je li u njemu glumija Mel Gibson i Julia Roberts. A to je jebeno tužno. «Vlak u snijegu» je knjiga. Postoji i film, ali on je rađen po knjizi, a ne obratno. I koliko ja znam, u njoj ne glumi ni Mel ni Julia. Izdanje koje ja imam je iz Sarajeva, 1958. a može se negdi nać i novije. A ja vam neću radit sinopsis nego pročitajte, knjiga nema punih sto strana, možete vi to!!
Ee danas sam gledala Safina kako dobija. Bas mi je bilo drago, lik mi je super. Ne pratim tenis inače, al on mi je drag, pa reko ajdeee da pogledam i to... i dobije :) he!
A onda sam bacila pogled na teletekst i vidila nešto jako tužno ... Ephraim Kishon je umro. :( ... neću ništa reć, nego kad dođem doma, ovdi, bas u ovi red, ću prilipit neku njegovu priču, i onda čitajte i smijite se jer to je ono šta je i on tija.
Les Parents Terribles
We‘d been debating the question for months: to go or not go abroad. We‘d weighed all the pros and cons, we‘d arched our conscience, slept on it for nights on end, and decided: to go.
Once we‘d made up our minds there was only one problem left: what would the children say? Weil, there‘s Rafi — but. Rafi is a big boy, you can already talk to him as to a grownup person. He‘s sure to understand how the King of Switzerland has invited Mummy and Daddy to come and visit him, and how you mustn‘t say no to a king because then he gets mad at you. So much for Rafi. That leaves Amir, who‘s only two-and-a-half years old, just the age when a child is most attached to his parents. What do we tell Amir?
A tough question We‘d heard of people leaving their little ones for a mere fortnight — with the most horrible consequences. One little gin in Jerusalem we know of was abandoned by her irresponsible parents for a month — to Yugoslavia they went — and she‘s been full of complexes since, and left-handed to boot.
We started discussing the question one day over lunch, but we‘d no sooner exchanged our first few words in French, than Amir looked up from his plate with those big sad eyes of his and asked pathetically: “Why? Why…?
No doubt the child had sensed something and got scared. He‘s very attached to us, is Amir. We looked at each other, the wife and I, and promptly gave up the whole idea. I mean, foreign lands are a dime a dozen, but how many children does a man have? Two. And one of them little. We‘re not going abroad and that‘s that. Try and make us. And anyhow, how can we possibly enjoy a place like Paris with always this nagging thought in our mind that back home Amir may perhaps be writing with his left hand already? Kids aren‘t something to be trifled with, mind you. Kids are a lifetime vocation, and if you aren‘t willing to make some sacrifice for them you may as well drop everything and go.
Exactly, That‘s just what we want to do. We‘re dying to go. We haven‘t been abroad in donkey‘s years. We want to go abroad.
But what do we do about Amir and his big sad eyes?
We went and talked to Mrs. Plim, a neighbour of ours whose husband is a pilot, so she gets free airline tickets twice a year. It turned out that what she does is — she always breaks the news gradually. She tells her kids all about the lovely places she and their daddy are going to see, and later they take pictures everywhere and bring them home to show the kids. The point is to make the child feel part of it all, to make him fee! as if he himself had been on that trip with Mummy and Daddy. A bit 0 tact, a little insight, that‘s all there is to it.
Good. We figured we might as well start on the insight at once, so at home I took Amir on my knees and said:
“Do you know, my boy, that there are such high mountains in the world that . . . “
“Not go-way!“ screamed Amir, “Not go-way! Amir not stay allolone! Amir Daddy-Mummy! Not mountains! Not go-way! Not go-way! ..
His blue eyes were streaming with tears and he dung to me trembling as a little leaf.
“We‘re not going!“ we cried, his mother and I, “We‘ll stay right here with Amir! Not go to the naughty-naughty mountains! Mummy-Daddy Amir forever! Not go-way! . . .“ To hell with abroad! All the lakes of Italy aren‘t worth one tear in the eyes of our sweet darling. One smile of his is more precious to us than all the sunsets in the world. We‘re staying! Maybe when the child‘s a bit older, eighteen perhaps, or twenty, maybe then we‘ll go abroad. For now let‘s just forget about it.
The matter would have ended there, except that now a new problem cropped up, to wit: next morning we decided to go abroad anyway. We love our Amir very much, but we also love going abroad, and that‘s the truth. So what do we do about the little fellow now?
We resolved on action. We know this woman who‘s something of a child psychiatrist, so we went and put the problem to her.
“You‘ve handled this badly, I must say,“ the psychiatrist told us, “Don‘t you know you should never lie to a child? There‘s an innocence about children which only responds to the truth. You must be open with him. Open and honest. Like, for instance, don‘t go about your packing behind his back. Do it openly, let him watch, and then he won‘t suspect you of trying to run away on him . . .
At home we took down two of our largest suitcases and brought Amir in to watch.
“Amir,“ we told him all open and honest, “Mummy and Daddy . .
“Not go-way!“ Amir broke out, “Not go-way! Amir loves Mummy-Daddy! Amir not allolone! Not go-way! ..
He was positively shaking, his eyes all wet, his little nose all crimson, his arms flailing in helpless panic. Oh, God, how could we do this to him? We took him in our arms and hugged him dose. “We‘re not going!“ we swore, “Who said we were going? We just fetched these suitcases down to see if there were any toys for Amir in them! Mummy and Daddy are staying home, you hear! For ever! Only here! Always here! Only Amir! Never anything but Amir! Abroad naughty!“
B
ut this time the shock has evidently been too much for him. Our boy is sobbing as if his little heart would break. He is holding on to my trouser legs like he‘ll never let go again. oh, my poor baby, what have we done to you?
“Don‘t just stand there,“ the little woman cries in consternation, “Get him some bubblegum!“
Amir‘s weeping stops with a squeal of brakes.
“Bubblegum?“ he says, “Daddy bring Amir bubblegum from the broad?“
“Yes,“ I say quickly, “With stripes!“
The child gets up, the child isn‘t crying, the child is happy. “Bubblegum-with-stripes! Bubblegum-with-stripes!“ he sings, dancing about the room and clapping his hands, “Go-way, Daddy, go-way, Mummy, go broad! Bring Amir heaps of bubblegum!“
His eyes shine, his cheeks glow, the child is overjoyed.
“Go-way!“ he shouts, “Go-way now! Go broad! Why Mummy-Daddy not go? Go-ho-ho! ..
There, now he‘s crying again. His big blue eyes are wet with tears, his whole little body is trembling. He drags the suitcases over and dumps them under our noses.
“We‘ll go in a little while,“ we promise, “In a little while Soon.“
“No! Now!“
So that‘s why we left for Europe a week earlier than planned. The last few days were particularly hard because the child kept urging us to be gone, to be gone already. Every morning he‘d wake up and be disappointed all over again to find us still there. He‘s very attached to us, is the child. We intend to bring him lots of bubblegum with stripes. We‘ll bring the psychiatrist some too.
They speak three languages in Switzerland: the Germans know French and Italian, the French know French and the Italians know how to work the land. Those of French origin look down upon the Germans, the Germans look down upon the French, both look down upon the Italians, and all three look down upon foreigners
I da, jos nesto od njega...
(In: »Sorry we won«) Happy Birthday To the State of Israel
Israel is a country so tiny that there is no room to write its
name on the world map.
It is the only country in the world which is financed by its
taxpayers abroad.
It is a country which all the time eats up its inhabitants, and yet
does not grow fat.
It is a country of boundless boundaries.
It is a country where mothers learn the mother tongue from
their sons.
It is a country where the fathers ate sour grapes, and the
children's teeth are excellent.
It is a country where one writes Hebrew, reads English, and
speaks Yiddish.
It is a county where everybody has the right to speak his mind,
but there is no law forcing anybody to listen.
Return to Flashback:
The State of Israel
It is the most enlightened country in the region, thanks to the
Arabs.
It is a country where all the capital is concentrated in Jewish
hands--and there is much grumbling because of this.
It is a country where one can buy anything in the world for his
money--except an apartment, which is very expensive.
It is a country where any babe in arms may contradict his
papa's political views.
It is a country of elections, but no choice.
It is a country which is an organic part of its trade unions.
It is a country where nobody wants to work, so they build a
new town in three days' time and go idle the rest of the week.
It is a country where a slip of paper can move mountains, but
all the mountains beget is speeches.
It is a country which produces less than it eats, and yet, of all
places, it is here that nobody has ever died of hunger.
It is a country where nobody expects miracles, but everybody
takes them for granted.
It is a country where one calls ministers simply "Moishe"--and
then almost dies with the excitement of it.
It is the only country in the region whose political regime is the
bus cooperative.
It is a country whose survival is permanently endangered, and
yet its inhabitants' ulcers are caused by the neighbors from
above.
It is a country where every human being is a soldier, and every
soldier is a human being.
It is the only country in which I could live. It is my country.
A to, plus ova stranica će već but puno, pa ništa oni drugih pizdarija šta sam tila napisat, neću :) iden sad posložit neke knjige na cd-e.
:o*
Na Engleskom je... sta cu :)
Objavio Rea u 31. siječanj 2005 21:00:00 | 0 komentara
Druid
Evo jos jedan zimski dan. Cvijece cvijeta i ptice ptijevaju i to sve. Sinoc sam spavala od 5 ujutro do 8. Onda nisam mogla otvorit jedno oko. Pa sam gledala samo na jedno. A drugo sam zapostavila. I kad se otvorilo... shock! onaj smrad ipak nije mrtvac na podu, vengo, dolazi od mog macka. naime, sinoc je bio u tunjevini. cijeli valjda. tako sad bazdi na tunjevinu. mozda se samopojede :) mozda ga jaaa pojedem! wahaahahaaaaaaaa e da malo malo malo san makla. pisala sam seminar o van goghu. moje pisanje seminara svede se na to da nadem neku odlicnu stranicu na engleskom i prevedem je na hrvatski. hear hear. 16 strana ko od shale.
danas ne namjeravam spavat uopce. ne, nije luda zabava. spakirala sam se, moram sredit stan, moram se oprat... idem u sloveniju! jeeee... mislim to je zabavno, ali nije razlog da ostanem budna cilu noc samo po sebi :) daj boze da mogu ic s osobnom jos nista od putovnice :( ako me zadrze tamo ... pisat cu vam pisma duga sa sjevera i sa juga! bas sam si romanticna danas. masuuu. e nego dakle... spavat cu na busu... tako ako vidite koga na busu za delnice da hrce i ima dugu kosu samo me trknite :)
nego... idem sad pogledat sve sto sam napisala od pocetka svog bloganja.. bas me zanima ima li sta korisno. to je nesto kao samozadovoljavanje ali nije prosto.
E DA! sta sam tila napisat vec neko vrijeme a nisam... ili jesam? a mislim da nisam. amerikanci su unistili babilon. 2000 star grad cije rusevine su prezivile sve i svasta nije prezivio hrpu jenkija. ne prica se o tome bas moram primjetit. ali cula sam jednom u prolazu. sad, u ovom ratu, postavili su bazu tamo, malo se zajebavali. ti ljudi nemaju svoju povijest pa im tuda nista ne znaci. to je tuzno.
ah, prije nego vas napustim na citavih tjedan dana, a little bit of magic:
nadam se da ce vam se svidit, meni je odlicna stranica :)
Objavio Rea u 22. siječanj 2005 21:45:00 | 0 komentara
Edward Norton
kasno je i mozda mi noc utjece na mozak, ali nesto sam primjetila i bas mi upada u oci mnogoo mnogooo a posto ionako nosim cvike ne treba mi jos nesto u ocima znate kako je to... mozda i ne znate. enivej, nekiii ljudiiii, koje necu imenovat (opcije.mojblog.hr) (no link, suffer) stavljaju ogromne linkove na svoje brlog.hr "originale" i mean really... to sux. ja mislim da coca cola ne bi dala svojim sluzbenicima da piju pepsi u firmi. a posebno ne dok ih snima kamera. (ako ne kuzite usporedbu na krivom ste blogu) i onda to stoji tamo i svi idu na blog vidit taj original i onda njima dolaze ljudi i ... to nije fer. ima nekih pridoslica koji jos linkaju na svoje ili tude blogove tamo... i to kao... ok... ono ... dobro aj, prijatelji su im, ljudi koje vole citat i tako. al reklamirat svoj blog s jednog mjesta na drugo ... ovo je ovde balkan. get a grip. sigurno je opet problem u meni :) btw mozemo li dat nekakve pecke svakome ko otvori blog i onda na njega ne napise nista misec dana? recimo... prominit im lozinku za jedan znak ili rot13 i onda da sami moraju otkrit koja je nova kad budu opet tili pisat? ili ih zavezat i lagano izljevat sulfatnu kiselinu po njima dok im se organi polako pocinju pojavljivat na onome sto bi se moglo nazvat povrsina da jos uvijek postoji ... sorry ... zanilo me. idem citat nekakav ljubic ili nesto... smirujuce.
btw how sexy is edward norton s plavom kosom!? ili starim?
Objavio Rea u 22. siječanj 2005 0:17:00 | 0 komentara
Congrats :)
Mateja i T-bone su se zarucili :) bas sam happy :) ja sam ih, naime, upoznala :) (jeah, znam, svaka medalja ima dvije strane)...
Objavio Rea u 21. siječanj 2005 11:19:00 | 0 komentara
Niko Kranjčar - Maljčikiiiii
Niko Kranjačar potpisuje za Hajduk. To ti je lojalnost i ostala sranja. Ko je ono reka, neki njegov frend, da ne viruje da ce Niko potpisat za Hajduk jer je velik Dinamovac. Vidim. Don't get me wrong lik je totalno njuumyyyy... Potražim sliku da vam pokažem o čemu govorim... Ali sva ova sapunica oko toga di će i kako će i šta će, da bi na kraju potpisa za hajduk... A Štimac pljunija vise love za njega nego sta smo skupili za žrtve tsunamija... Inače... Zašto je Štimac toliko zacopan u njega? Pretpostavit cu da je to stvar prestiža, nije mala stvar kad hajduk kupi Dinamovog kapetana par godina nakon sto su BBBovci iskopali oči nekolicini Splićana, a onda Hajdukovci zapalili neke purgere. Uu evo ga taman na televiziji, ma bas je slatkica, samo bi mu trebalo vrućim voskom ono paperje s lica maknit. Neko je od veelikih dinamovaca rekao da je niko kranjčar uništio dinamo... Ja si mislim... Jebeš klub kojeg jedan čovjek može uništit.
Zašto dinamo izbacuje sve svoje igrače koji nešto vrijede? Zaključujem da su čelnici Dinama zapravo prikriveni Hajdukovci, koji ga pokušavaju uništit.
U svemu ovome Niku još nisam vidila ni čula. Svi pričaju o njemu, slikaju se njegovi menađeri otac štimac... a od njegaaa ni slike ni tona. A i kad se pojavi uglavnom kaze nesto tipa: ne znam ništa. Što je možda i istina... nogometaš je. Ali cura se može nadat da iza onakve face stoji nekakav mozak. Možda. Hmmm ENIVEJ. Volila bi vam dat normalnu sliku ... ali je ne mogu nac... pa vam evo ova od prije 3 godine :)
A no dobro, ako i bude kakvih problema... Makar ce ga Splićanke primit raširenih ... hm... ruku jelte c! Koja perverzna misao bas ste pokvareni zbilja :p :d
Btw, pronađena je ribica s licem sličnom čovjeku... pa će mi netko reći da je Darwin bio u krivu. Pih.
U Zadru sam. Za koji dan idem u Sloveniju. Kasnim, po obicaju :) Uostalom, ljudi nikako da svate da ja ne radim planove. Nije da sam ludo impulzivna, ali ne vjerujem u planove. Znate ono, ko sto neko ne vjeruje u duhove ili reiki.
ah da! evo jedna lipa pjesmica za sve radnike :)
Plamene zore bude me iz sna,fabricka jutra, dim iz dimnjaka,pesma se ori mladi radnici,celicna jutra hitam fabrici.Drugovi moji, hrabri, veselibicikle voze, ponositi svi.Drugovi moji, hrabri, veselipobede nove nosicemo mi.
Sunce vec greje, vetar carlija,jutarnja rosa, zemlja mirisna,sunce vec greje A-A-A-A-A-A,bogata zetva, radujem se ja.
... RUSKI :)
Popodne kruzok na koji idem ja
Tamo ce biti i moja devojka
Devojka plava, koju volim ja
Sa njom cu se vozit sajkama.
< / RUSKI >
Visoke peci potpaljujem ja,ruda se topi, nasmejan sam ja.Pesma se ori, peva fabrika,pesma se ori A-A-A-A-A-A.
Objavio Rea u 20. siječanj 2005 19:33:00 | 0 komentara
Ljubav, novinarstvo, pedofilija i SF
What we've got here, is a faliure to comuniacate...
Sto se desilo? Prije godinu ili tako nešto dana, profesorica (37) je pozvala klinca (14) doma na privatnu seansu. Pukli su se. Mali je išao okolo i hvalio se frendovima. Danas je on jedno istraumatizirano, jadno, na rub samoubojstva dovedeno dijete. Blago si ga nama. Imam frendicu, otišla na neki kiddy rođendan, jedan od onih na koje idete jer vam starci imaju previše prijatelja. I kad je došla tamo, neko vrijeme se kao družila s klincima a onda su je svi počeli hvatat za sise. Njih ne znam koliko. Ona je starija od njih, 17 ... a oni su tako nešto 12 – 14. Da li ona njih može tužit za sexualno zlostavljanje? Ili bi bolje prošli ako bi oni nju tužili? Ipak su oni maloljetni. Nevini. Ona ih je sigurno privukla... disanjem. Ne da sam bijesna nego brate ono. Oma da se razumijemo, profesorica je bolesna. Postoje institucije za ljude kao sto je ona, ako ništa drugo treba je zatvorit zato sto nema ni trunke samokontrole. Sto je mislila, da će balavac od 14 šutit? Mhm. E i onda dolazimo na njega i njegove roditelje. Koji su anonimno javili da im je sin zlostavljan. Em... nevr majnd. Zamislite da neko vama ovo napravi od prvog sexualnog iskustva? Sorry, al ja ne virujem da je mali silovan. Čak i sud će joj priznat da je bilo pristanka. Zato tvrdim da je ovo s njegovim samoubojstvom ili totalna laz zamišljena kako bi se sve malo izdramatiziralo... ili su ga na to doveli vlastiti roditelji i odvjetnici praveći scene pred njim. Daleko od toga da mislim da muškarac ne može bit silovan. Samo ne mislim da se to desilo bas ovome.
Ubijen je u Mravincima onaj lik koji je ubio pandura. I koja je prva stvar koju su naši vrli novinari napravili? Otišli su cijelom svijetu pokazat njegovog tatu. Došli su mu na vrata, snimali ga kamerom, postavljali mu retardirana pitanja i tvrdili nama da im on nešto odgovara na njih kad se iz aviona moglo vidit da je lik totalno izgubljen i da im samo govori da on ništa ne zna. Koja je to bolesna potreba novinara da se upliću tako duboko u nečiji život? Da li jednom ocu kojemu je sin postao ubojica i pokojnik u roku od 24 sata trebaju glupa pitanja? Strasno bi volila, i znam da nije lipo, da toj novinarki se nešto tako desi, pa da njoj dođu na vrata kucat, da je pokazu cijelom svijetu, da svi mogu uprit prstom u nju i reći: «To je ona, njen sin je ubio onog policajca.» i zavidat nosom po oblacima i proći kraj nje. U svojoj ulici taj čovjek će se za tjedan dana morat dignit i izaći kupit kruh. I svi već znaju sto se desilo, svi će ga pogledat čudno i promrmljat nešto ispod brade. Mora li mu se to desit i kad ode u grad na pjacu? Kad se makne na neko selo čuvat ovce? Moraju li sad, zbog ambicija jedne novinarke svi gledat u njega i govorit: «To je onaj, njegov sin ...» sto je to sto s novinara skine svaku savjest. Jesu li im place toliko dobre?
Što se desilo s ljubavi. Znate ono ljubav. Prava. Danas svi imaju nekakve veze, koje kad-tad propadnu zbog gluposti... hm možda će moje stajalište sad zvučat radikalno, ali sam pod utiskom nekih knjiga koje sam pročitala. Zanima me, zbilja, da li prava ljubav postoji samo u knjigama? Zašto se ljudi razvode stalno, prekidaju, imaju toliko veza u kojima očajnički pokušavaju pronaći nešto sto... možda i ne postoji vise. Pričaju mi ljudi o ljubavi. Kako se... vole. I tri mjeseca kasnije prekidaju. Nekad davno ljudi su znali svoje mjesto... ne mislim samo u vezi već u svemu. U svijetu, u društvu, u obitelji. Nisu se morali tražit. Nisu morali otkrivat tko su ni sto žele bit. Vremena su bila kruta, pravila sto, okrutnosti, mnoge, su prolazile nekažnjene. Ipak, postojala je čast. Nešto za što se umiralo i ubijalo, a nije bio novac ni ista materijalno. Postoji li ista manje vidljivo, manje objašnjivo od časti? Mi je danas brkamo s moralom... čast nije ništa slično tome. Neće nitko ubit nekoga zato sto je rekao da je njegova cura nemoralna. Zbog časti... zbog časti su glave padale. Zbog časti su ljudi volili. Ako bi upoznali nekog tko je časna osoba, mogli ste ga volit bez obzira na to sto ostavlja bokserice na kvaki i sto ne spusta sjedalo u wc-u. Jer ste znali da će on, ako kaže da vas voli, u svakom trenutku učinit pravu stvar, za vas. Spasit vam život, nasmijat vas, zagrlit vas, dopustit vam da budete ono sto jeste. Danas svi govore VOLIM TE. To najkorištenije riječ ikad. Izlizana i pregažena. <pre seks> Volim te dušo, spavaj samnom. ... <after seks> Prestao sam te volit... sorry (pardonirajte mi na muškom licu). Postojali su dogovoreni brakovi... zapravo moglo bi se reci da su postojali oni brakovi koji nisu dogovoreni jer većina je ipak bila :) ali i ti brakovi su znali biti sretniji od današnjih proizvoljnih ulijetanja u zanos i zaljubljenost koji dovode do tragedija i slomljenih ljudi jer svi znaju samo ono sto njima treba. Želim nekog tko će usisavat, prat sude, spremat bokserice, bit zabavan, lud, otkačen, plav. (prvo lice je sarkastično), neću reći... želim nekog tko će me volit do bola i za koga ču znat da će mi bit vjeran do sudnjeg dana. Ljubav je postala farsa. Postala je potraga za onim sto ti najbolje odgovara u životu. Za onim uz sto ćeš se najmanje morat prilagođavat i razmišljat o sebi i onome sto ti možeš napravit da bi bio bolja osoba tom čovjeku koji je uz tebe. Natjecanje za to tko će imat veća prava u vezi i čiji će se prijedlog za večernji izlazak prije poslušat. Ljudi vise ne znaju volit osobu, zbog svega sto predstavlja, nego sve seciraju na djeliće i ako ima neki koji im se ne sviđa to se ne može prihvatit... to mora bit promijenjeno. Ako nekog voliš, čemu ga mijenjat? Neće li se time izgubit ono sto voliš? Svi tvrde da žele ljubav... zapravo svi žele neku osobu, određenu, s nacrtanim osobinama, kao kuća, bez mane.
<ovaj test je nastao na temelju 3 godine promatranja ljudi oko mene i njihovih odnosa s drugim spolom>
Ah, da ne zaboravim. ALIEN thing. To je jedan iznimno šaren program koji, ako sam dobro shvatila :) analizira radi valove u svemiru, i recimo ako nam mali zeleni pošalju poruku, možda bas vi budete tak koji je otkrije! Manje vjerojatnu stvar na stranu, on analizira radio valove, i šaren je. Ono što je bitno, je to da hrvaCka tamo ima svoje... predstavnike? I da sto se vise ljudi prijavi to smo mi, Hrvati, na boljem mistu :) sad, proces instalacije und registracije je malo duzi, mada ne posebno težak, ako si u stanju upisat vlastitu mail adresu (unike some :9) a ono sto dobijete je zbilja kul stvar u koju možete piljit kad se napušite.
Stavila sam link na prvu stranu, iako sam možda trebala na download... ali nije toliko bitno :) kad kliknete na link dakle, otvori se prva strana. Na njoj negdi po sredini, podebljanim ljubistacim slovima piše download SETI.home (imam nekih problema kad stavim @ pa je tocka umjesto njega) Dobro, eto, nisam mogla izdržat :) i sad vam se otvori strana di izaberete koji će te skinut, jel, ne po tome sto vam lipše izgleda nego po tome jel imate windowse ili nešto drugo :) dobro klik, klik, i «download» i skinete to. Onda instalirate i kad vas pita adresu upišete je :) praavu adresu :) usput malo i čitajte okolo sto piše, nekad zna bit napisano i nešto korisno. Sad bi on trebao počet radit svoju obojanu čaroliju ako se dobro sjećam :)
Next odete ovdi: http://setiathome2.ssl.berkeley.edu/account_area.html i tamo di mićim slovim pise «If you don't know your password, click» ... kliknite :) tu upišete istu adresu koju ste upisali ranije, klik na submit. I onda cekate da vam dođe password na mail.
Kad dođe ondaaa odete ovdi: http://setiathome2.ssl.berkeley.edu/stats/team/team_12582.html , klik na Join, upišete adresu i password i klik na Join Group... i to je to. Zvuci malo komplicirano, znam, ali u biti nije :)
Btw, happy to report, no spam. A mi možda budemo prvi i unečem'. :)
To je sve za danas ladies and gents :)
Objavio Rea u 14. siječanj 2005 11:17:00 | 0 komentara
...
hmmm to jos uvik nije TO sta sam tila... ali i live and learn :) i ima previse slika... ali tu ne mogu pomoc. neka sve stoji sad idem sist na ruke ili ih stavit u pec ili nesto tome slicno dok ne izgore... smrzla sam se. ono alien... objasnim sutra... ili istrazujte sami. brrrrrrrr
Objavio Rea u 12. siječanj 2005 19:16:00 | 0 komentara
Testin'
kskjuz mi, testing testing... da vidim vodi li ovo cemu :)
Objavio Rea u 12. siječanj 2005 10:27:00 | 0 komentara
hkakh
Sljedecih nekoliko redaka bit ce gadljivi, nije za ljude slabog zeluca. Kao ni one koji zive u uvjerenju da su zene rodene depilirane i da nikad ne idu na wc.
Prehladena sam. Nos mi je slinav, grlo zacepljeno, nekad nisam sigurna bi li ga rade iskasljala i pljucala one gazne male zute stvari iz njega dok unutra kida ko da gratakazom izvlacim jucerasnji rucak ili bi ostala disuci na pola koplja dok se ne ugusim u vlastitim izlucevinama. Mozda nije potrebno bit ovako grafican, al zelim da suosjecate samnom.
Kraj ogrish redaka. Odavde mozete citat dalje.
Osjecam se ko da imam fibru. Ali nemam. Samo mi je glava u balunu. Pa bulaznim. Macak mi spava na rukama s kojim tipkam. Ne daj boze da bi ga moje kretanje uznemirilo, mozda ga cak smiruje blago ljuljskanje. Blagodati male tipkovnice.
Sto se ankete tice, zao mi je, skiljite. Strah me ako sto promjenim da ce se jopet izbrisat glasovi. A to bi bilo tuzno. Ne tuzno u smislu 100 000 poginulih, ali ipak tuzno.
Napisala sam nesto na naslovnici! :) bas sam happy :)) sto bi rekli neki ljudi, mene vesele pizdarije. Ali sam sinoc, oko dva, zakljucila da se vise necu opravdavat ljudima koji me ionako ne razumiju. Onima koji me razumiju cu se opravdavat jer ako oni traze da im se opravdam onda mora da sam nesto gadno zasrala pa mozda i treba da se zamislim. Ali o nekim stvarima vise ne mislim diskutirat s nekim ljudima. Skrenuh s teme :) a tema je... Napisala sam nesto na naslovnici! :d jej :)
Druga stvar je sto radim novi dizajn. Koji bi trebao bit konacan. Ako uspijem napravit sve sto zelim. Cini mi se da mozda zahtjeva vise nego sto sada znam, al ono, i live and learn :)
Eno se macak igra s pet kuna, (ocito ljuljuskanje nije bilo smirujuce) a ja nemam snage ni da mu kazem da cu mu polomit noge. Fak. Al dobro, prosli put je to radio s 20 kn. Sad bi doduse bilo tesko pronac igdi u stanu dvadeset kuna...
Imam cudne flashove. Procitam nesto, i to me asocira na neku pjesmu, i onda guglam i ispadne da a pjesma uopce ne postoji. I mislim se... Trebam li je ja napisat? Jer ako da, na krivog ste ljenjivca naisle muze moje.
Nego, nesto mi se pomisalo... Jel onaj lik sto je
Izlazi sunce. 10 je uri nije li vec trebalo bit vani? Ah da... Moja soba je okrenuta prema zapadu.
Kosorka i mesic su imali prepucavanje btw. Nista famozno se nije desilo, osim sto je ona izjavila da ne bi nista napravila da vidi gotovinu. Recimo da ga ja vidim, ja mu ne bi nista napravila jer bi me ubio. Ali ona je snazna, njeno je vrijeme, ona je odlucna, ne bi li mu mogla skocit oko vrata i odvuc ga u haag? I koga uopce brige za gotovnu vise. Svima je jasno da je obican supak i kukavica a ne xepoj, (cirilica, op. A.) Samo bi sad bilo strasno i prestrasno priznat da su svi skupa popusili pa se i dalje grcevito drze za rat i napadaju da ne bi bili napadnuti. Kad je bilo ono: suradnja s hagom ili ukidamo trgovinu s vama, neki su mocnici rekli da su oni voljni pretrpit tu zrtvu za voljenog norca (mislim da se onda o njemu radilo). Ali mene niko nije pita jesam li ja voljna pretrpit tu zrtvu za njega. Jerbo bi odgovor bio da nisam. A to nitko ne zeli cut. I zasto uopce pisem o ovome? A da, tila sam rec da mi ih je pun k. Njih i njihovih prepucavanja o nevaznim stvarima. Puca meni kita oce li gotovina u zatvor, oce li umrit ili ce se ozenit. Ja zelim normalan fax, normalan posao, da me niko ne zajebaje oko place, stana, auta i na kraju penzije. To zelim. I zelim konja isto. I recimo psa. I zelim naucit php. Zapravo ne. Php naucit mogu, ali instalirat apache i php i napravit da to sve funkcionira... To ne mogu. Pa sam malo odustala. Sad kad zavrsim ovi blog dizajn, onda cu se mozda vratit tome. Negdi je zajeb. Nesto ne radim kako treba... Ali ne znam sto.
A nista idem radit slikice za neke stvari... moglo bi bit lipo ovo sto cu napravit... ako uspijem iskombinirat boje. stvarno nemam nimalo smisla za boje.
Objavio Rea u 11. siječanj 2005 10:28:00 | 0 komentara
:(
buh, evo sam premjestila anketu gore i izbrisalo mi je ona dva glasa sto su bila :(
dakle, bas mi je dosadno :) mogla bi ic ucit.
HAHAHAHHAHAhahahahahahhahahahahahahaha
hahahahhahaha
heh. huuuh... bas sam se dobro nasmijala.
lekcija trenutka: ne prckaj po stvarima koje nisu za prckanje :)
Objavio Rea u 10. siječanj 2005 20:25:00 | 0 komentara
Anketa
sto se tice velicine ankete, pitala sam martina, nadam se da cu je sutra povecat, znam da je mala mala mala :D
Objavio Rea u 10. siječanj 2005 19:39:00 | 0 komentara
Bog i Hrvati
Alkohol ubija... Znamo, o znamo,
Znamo da alkohol skodi,
No rakije, rakije, rakije amo,
Jer utjehe nema u vodi.
Novogodisnji mir. Bas je lipo. Praznici jos traju jerbo, iako je danas fax tehnicki poceo, profesorima jos ne pada na pamet doc na fax. Pa necemo ni mi. Bas se dobro kuzimo :)
Imam filing da se neki ljudi ljute na mene jer ih zapostavljam... Kao sto uostalom zapostavljam sve. Neki su to prihvatili, jer me znaju (:*) a neki me nazovu tu i tamo nadrkanih glasova i pricaju kao da se nista ne desava, ali eto, da se zna, ljuti smo. A reci mi. Reci: "pa picka ti materina di si ti? Znas li ti da ja jos postojim?" etcetera. Ja cu rec: "znam, ali uzela sam si misec dana slobodnog od ljudi i zivota. Javit cu ti se kad prode." ovako im se necu javit ni kad prode jer jedino cega cu se sjecat je njihov nadrkani glas.
Prioriteti. Jel primjecujute nekad kako ljudi imaju totalno drukcije prioritete od vasih? I dok je vama npr posve logicno da ce te otic radit u 8 i vratit se u 4 i to tako mora bit jer inace ne bi bilo zivota, neki ljudi ce ostat kuci i spemit dorucak za svog dragog jer su se zaljubili a ljubav je najvaznija stvar u zivotu i da nije ljubavi ne bi bilo ni nas. I iako svi znamo da ljudi imaju razlicita misljenja (nekima je i to previse), svatit razlicite prioritete je puno teze. Zato vas pitam... Sto bi spasili iz pozara? Da malo pojasnim anketu :)
Pod rock enciklopedija mislim na bilo koju knjigu, komad papira, namjestaja, instrument ummm... Bilo sto, sto vam sluzi za nesto, a uz njih ste sentimentalno vezani. Recimo gitara, prva bezicna tipkovnica, knjiga s receptima koju je vasoj baki dala njena mama, i vasoj mami njena mama i vasa mama vama ... I tako dalje, omiljena dekica ili jastuk... (za bezbrojne cjepidlake, ako vam je komad robe ili kompjuter najdraza sentimentalija kliknite na ono dole, ne na ovo :P )
Laptop je samo to, laptop. Ili kompjuter... Ali spasavati kompjuter... Ne znam :D
Pas ili psa, su sve kucne zivotinje, macke, misevi, stakori, zmije, iguane, ovce, koze... Whatever :)
Najdraza majica odnosi se na svu robu. Jestive tangice, gace, dolcevite, carape...
Ono sto ste napravili svojim rukama odnosi se na recimo sliku, iliiii pjesmu, ili knjigu, roman, pricu, bakrorez, komad nakita... Molekulu. Elem dakle sve u cijem nastajanju ste i vi sudjelovali. (ne, djeca se ne racunaju)
Ono zadnje je ako ne bi spasili nista.
Fali mi novac cini mi se (izmedu ostalog)... Ali pretpostavimo da vam je novac bio u depu. :)
Nisam ja za ove male ankete, sad bi mogla knjigu napisat :) still, ovako, okvirno, a svoje misljenje jelte slobodno napisite u komentare. Ako je negativno nemojte. Imam osjetljiv ego. :P :)
Jeste primjetili kako se priroda ljuti na nas? Ah well, ne dopustimo da nas to uznemirava, u najgorem slucaju nasa djeca, ne mi, ce zivjeti u svijetu u kojem nece bit prirodnog zraka ... "i'ma put air in a bag and charge people to breathe"
Phaaaaaaaaa u Italiji zabranili pusenje u kaficima. Ne znam sto da kazem. Ja ne pusim... Ali... Kafici su najebali :) udes u kafic na koji sat, pit i druzit se.. I neces zapalit? Hahha. Straaavaaa. Ne znam koji debil je donio taj zakon... Cek, znam, al nebitno... Zanimljivo da se nitko nije pobunio. C,c,c koji papci. Pa di je tu buntovnistvo? Di je tu nasilje? Ovaj svijet ide k vragu.
S.eks i Mesic se svadaju... Ko se tuce taj se voli. Ja navijam za Mesica. A viii? Stavim jos jednu anketu? :D
Ona zenska i dalje misli da ima sanse da postane predsjednica? Jesus. Btw ovo priko uva slusam 24 sata na novoj :) udoh ja u neki kafic ovdi na Brdizin nekidan, a kad ono... Kosorka. Gleda me mrko. Zadar 2. Plakat malo veci od prirodne velicine zakacen pokraj vrata: za mene su ljudi ispred politike! I gleda me. Sat vremena sam pila toplu cokoladu pod njenim budnim okom. A sto je najgore, nisam se mogla ni dignit i skinit ga jerbo ipak san na Brdizin. Za sve koji nisu iz splita, Brda su novonastali kvart. Nastao je kad su se seljaci iz okolnih brda poceli spustat u grad, a mi ih nismo pustili, pa su poceli gradit kucice okolo. Oni uvik navijaju za hdz, i navecer se olaksavaju misleci na Gotovinu. u know the type. A ja sam zavrsila tu jer je zivot takav cupav i dlakav.
Eo je lik poginija od mine. 10 godina nakon rata. A glavno da Hajduk nudi miljun ipo za Kranjcara, ovdi govorimo o EURIMA, da je Kosorka potrosila 8 miljuna na izbore, a Sanader 17 na svoju web stranicu. Eto ti prioriteta. Sto ce drzava rec njegovom sinu? Zasto je izgubija oca? Nece mu rec nista. Jer oni su tako jebeno visoko i daleko... ma da zivimo u americi, da nas ima ne znan koliko i da imamo love ko blata, mozda, mozda bi mi bilo jasno da njih 30 gori moze ignorirat nas male debile... ali ova je drzava toliko propatila, toliko je sjebana i tuzna da ne znam kako iko ima muda stavljat nogomet i reklame prije covjekovog zivota. Ma zakurac sve. Ko ce biti predsjednik. Oli je bitno? Razocarali su me. Eto, nisam mislila da i to mogu, cinilo mi se da su udrili rock bottom... a kad ono... sram ih bilo :(
Eh... rakije, rakije amo, jer utjehe nema u vodi :(
Objavio Rea u 10. siječanj 2005 19:38:00 | 0 komentara
Jehovini svjedoci i 3 kralja
I choose to be loved
In this world that has no love for people like me
In this crowd that sees nothing but its reflections
I choose to be loved by you
Who are different of all the others.
And I surrender my dreams to you
And I pray to you
Like I pray to the cloud that hovers over this city
To set free a single drop of rain
To let it fly over us
To break into million little drops...
So I pray for your love to become a million different loves
In this world that loves no one
But it's reflection in the crooked mirror.
Danas odlučih posvetit pažnju Jehovinim svjedocima. U zadnje vrijeme ih svi napadaju. A imam dojam da uopće ne znaju o čemu ovi govore. Samo zato sto su naporni u svom kucanju na vrata, svi pretpostavljaju da je i ono sto govore nužno zlo. E pa nije. Kao sto ni čitavo katoličanstvo nije zlo, iako se često čini da je. Pa da maknem samo par glupih pretpostavki o njima, nemam vremena sad pisat sve, želim se ići okupat. :)
Prvo, Jehovini svjedoci ne prodaju nikome ništa. Ako neko dođe i kaže da je Jehovin svjedok i da vi morate kupit bibliju ili kulu stražaru ili probudite se ili bilo koju drugu od milijun knjiga koje oni tiskaju... laže. To onda nije Jehovin svjedok nego netko tko se pravi da je. Kao da ja stavim križ oko vrata i odem od stana do stana i kažem da sam katolik i da prodajem neku katoličku knjigu (ne bibliju, bibliju najčešće ljudi kupuju sami za sebe, neće vam je nitko poklonit, osim ako nema doma 10 viska, Jehovini svjedoci zapravo, su jedini koji to možda i naprave, jer oni stvarno imaju tone biblija doma).
Oni ne misle ništa lose. Ono sto žele je privuci vas u život vječni. Ne shvaćaju da neki ljudi u to ne vjeruju jednako kao sto ni katolici ne shvaćaju da netko ne vjeruje u raj i pakao. Njihov zadatak je da sire riječ Božju, onako kako je oni doživljavaju, i da vas uvedu u vječni život, bolji svijet, mjesto gdje će te živjeti zauvijek i bit sretni. Njihov novi svijet ne nalazi se na nebu ni pod zemljom ni na oblaku. On se nalazi tu, na zemlji, ali nakon sto bog uništi sve ovo i stvori.. .well, novi svijet.
Oni ne priznaju nijednu ovozemaljsku vlast, njihov jedini gospodar je Bog. Zato ne glasaju, ne slave blagdane, pa ni svoj rođendan. Unatoč tome, primijetit će te da nema Jehovinih svjedoka koji izazivaju barske svađe, koji potiču nerede, i krše zakone bilo koje države u kojoj su. (Osim što ne žele ići u rat) Vjeruju da su ljudi premali da bi se njihov rođendan slavio, i da jedino Bog tako nešto zaslužuje. Jedini blagdan koji priznaju je Uskrs, i onda imaju svoje velike sastanke i tamo se svi nadu i pričaju i šta ja znam.
Oni su, najčešće, veći vjernici od 140 pripadnika drugih religija stavljenih zajedno. Za njih naredba: «ne ubij» ne prestaje kad počne rat. Ne kradu, ne lazu, ne psuju Boga, ne imaju drugih bogova osim njega... etcetera. Ne, nisu savršeni, ali za razliku od nas koji smo odavno prestali težit nečem višem, i pomirili se s tim da su ljudi genetski nesposobni bit ljubazni, pošteni, ne-pohlepni... oni se ipak trude biti... dobri.
Ljudi, kad sve druge teze padnu u vodu, uvijek spomenu krv. Malo sam proprčakala po tome. Operacije su se radile i prije nego je transfuzija izumljena. Jesu keve mi. I to uspješne operacije. Nažalost, većini doktora danas je to lino radit. I zato nisu roditelji ti koji puštaju da im djeca umru jer ne žele da primi krv, nego je kriv doktor koji nije dovoljno stručan da napravi kvalitetnu operaciju bez transfuzije. Ako ne vjerujete meni, guglajte. Posve je druga stvar t sto bi transfuzije općenito trebalo ukinut jer je krv zbilja izvor hiljadu boleština. Pola od njih nisu testirani, pola stvari u onima koje su testirane ne mogu se vidit (SIDA, (ili je to HIV? Hm.) recimo, se ne vidi u krvi deset godina). A dokazano je da ako se previše krvi promjeni, osobi se mogu početi mijenjati i osobine.
Eto, skoro je pet, idem ja, evo jedna jepa pjesmica za sve ljude lose volje :)
Goo Goo Dolls - January Friend
Reach
For higher ground
About the way you look
The way you scream out loud
Mine
Just like the last time
It's all the same to me
She said
Let's pretend
My January friend
I'm wanting you again
I wanna touch ya
Every single heart that beats pretend
My January friend
I'm wanting you again
I wanna touch ya
Every single heart that beats
Cry
Don't cry out loud
You've gotta bear your cross but never dream too loud
And you're tied
Tied to the next time
You realize
Your crimes
Let's pretend
My January friend
I'm wanting you again
I wanna touch ya
Every single heart that beats pretend
My January friend
I'm wanting you again
I wanna touch ya
Every single heart that beats
Time stood still Monday morning, yeah
Showed me what I had to see
It's not the way I thought it to be, oh yeah
You're my January friend
You're my January friend
You're my January friend
And every heart that beats pretend
My January friend
You're my January friend
You're my January friend
You're my January friend
And every heart that beats tonight's pretend
Objavio Rea u 6. siječanj 2005 17:10:00 | 1 komentara
...
Prosli su izbori. i sto se desilo? nista. miksic nam je tuzan i nesretan jer se nitko ne zeli igrat s njim i onda ide okolo i tuce drugu djecu. kao namjesteni su izbori. sve su to mesic i sanader skompali (poznati inace diljem balkana i sire kao veliki prijatelji) a kosorka je samo lutka. jebote lutka... ima je mesic pravo kad je spomenia pastetu. kad smo vec kod toga imala sam san. a ide ovako. ja stojim na nekoj planini i gledam more gdje se k meni penje, dobro jutro! velim ... kad odjednom sliku mi unakazi jedna kosa glavica... mala al pametna kanda iz nekog romana o matematici da je izasla i poglda me milo i zbori: "kazu da je rano"... mahne rukom i padne noc... "kazu da su zene losi vozaci" ... sjedne za auto i napraimo krug i stane tik... ali tiiiik do litice... auto napravi pffffffffffup, a ja gledam zadivljena... "kazu da za to treba biti snazan"... i dok jos piljim u rub litice s koje se umalo sunovratismo ona mi sakom probije prsni kos i iscupa mi srce i sad gledam liticu gledam srce i mislim se... ovo nije moj dan. "kazu da je to tesko" ... i pomakne planinu 2 cm i 74 milimetra udesno... "kazu da za to treba biti odlucan" drugom rukom okrene kljuci i auto napravi tih 2 metra naprid... i dok letimo prema moru,a moje srce lagano prestaje kucat u njenoj ruci, u glavi mi odzvanja: "UCINIMO TO ZAJEDNO!!" i tako, ucinismo to... zajedno.
osim toga, slinim. slinim stvarno gadno. preko dana manje vise, al kad odem spavat... uf... leim na ledima i klizi mi u grlo... gutaj mare gutaj... dobro aj. okrenem se na lice, zabijem nos u kusin... slinim na kusin. okrenem se na stranu lice mi zavrsi macku u straznjici.
ima ajhi pravo... trebat cu pocet pisat velika i mala slova. ah. DAMN!
pretpostavljam da ste svi dobili onu poruku o zrtvama u aziji i lampicama? ako niste, ide otprilike: zapalite svicu za zrtve u aziji... nesto nesto. ne, nece vam se ispunit 5 zelja ako to ucinite, kao ni ako ovu poruku prosljedite jos 150 000 ljudi. ebga, life's bitch. doc ce mi dixy sad, idem se druzit.
ah da, poem of the day :) osecam se poeticno ovih dana.
Ja nisam ja.
Ja sam taj
što hoda pored mene, a ne vidim ga;
kojega, katkada, vidim,
i kojega, katkada, zaboravljam.
Taj što šuti, spokojan, kad govorim,
taj što oprašta, blag, kad mrzim,
taj što šeće tamo gdje mene nema,
taj što će ostati uspravan kad ja umrem.
to je by: Juan Ramon Jimenez
Objavio Rea u 4. siječanj 2005 18:32:00 | 0 komentara
SNG
no fukin inspiration whatsoever. sretna vam nova svi citaci ovog bloga... a moze i onima koji ga ne citaju al ono, bolje bi im bilo da ga citaju. u koju uru se sutra otvaraju biralista? nadam se da je u neku normalnu. nesto ala podne. s obzirom na kronican nedostatak inspiracije i volje za pisanjem samo cu napravit jedan copy paste isto od prije mnogo godina. ovo je pjesmuljak. ili pjesmuljaketina, iz ego trip faze puberteta. Sto bi rekao Bono - "When i was three i thought the world evolved around me, i was wrong"
...
Nosioci smo smrti
I života
Zarobljeni u sjećanjima ostarjele mudrosti
I snovima nove civilizacije
Prepuni ideja i frustracija
Pre lijeni za pokrete
Pre inteligentni za mir
Shvaćamo smrt i prihvaćamo je
Gotovo jednako lako kao život
Sve nam je isto
Ispred nas
Dešava se
Mi mirujemo
I čekamo
Kao olupine na plaži
Nepomični
Trunemo
Bez nade
Naše riječi jedino su što nas čini čovječnima
Naš ego uništava i to
Pisci smo
Arogantnog pogleda
Ledenih pokreta
Zaljubljeni u sebe
I komad papira koji nas drži na životu
Svaka misao
Osjećaj
Proliven je na taj papir da bi se distribuirao okolo
Onima koji ih ne shvaćaju
Da nam se dive
I da se mi divimo sebi
Jer predivni smo
I duboki
U svojoj ledenosti
Ulazimo u vas
Analiziramo
Procjenjujem
Ne osuđujući
Prezirući
Shvaćajući da smo bolji
Nedodirljivi
Radimo religiju od riječi
Zamišljajući Jesenjina
I krvave zglobove
Smisao čega vi nikada nećete shvatiti
Vaša pitanja
Udaraju o strane našeg mozga bez odjeka
Padaju na pod i ostaju tamo
Dok blatnim cipelama prelazimo preko njih
Okrećući se od vas
I odlazeći
Vi ostajete isti
Mi puniji za jedan život
Pijemo vaše misli
Zaljubljujemo se u vašu ljubav
Umiremo s vašom boli
Na papiru
Naše misli su Ravne
Snažne
Okrutne
I dok se vi divite našoj ljepoti
Mi se rugamo vašoj ružnoći
Vašoj plitkosti
Smrtnosti
Bezočno otkrivajući vaše mane
Onima koji su kao i vi
Mi nemamo vlastitu bol
Samo vašu
Ni vlastito srce
Samo vaše
Mi živimo zbog vas
Zbog vaših gluposti
I ubijamo vas zbog njih
Vi nas nikada nećete shvatiti
Jer slika u ogledalu je uvijek kriva
Mi jesmo vi
Mi smo odraz vaše civilizacije
a kad smo vec kod Jesenjina, kojeg obooozavaaaam... evo nesto njegovo...
Sto sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli,
zivio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato sto sam mnoge ljubio, boleciv,
zato usput, ko sto palim cigarete,
govorim i sapcem zaljubljene rijeci.
"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit cu",
a u dusi vazda ista pustos zraci;
ako dirnes strast u covjekovu bicu,
istine, bez sumnje, nikad neces naci.
Zato moja dusa ne zna sto je jeza
odbijenih zelja, neshvacene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako trazec neku srodnu dusu
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad necu da te ljubomorom gusim,
nikad necu tebe grditi ni kleti.
Sto sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji...
Objavio Rea u 1. siječanj 2005 21:06:00 | 0 komentara
