Reach

Autorski rad

kako pogodno!! samo 4 dana prije izbora izade na svjetlo dana video kazeta koja ce bushu podignit rejting. koja slucajnost, koja neplanirana potpuno spontana potpora bushu u ovo tesko vrijeme kad su svi amerikanci pokusali bit fer. btw jedina stvar koju su napravili u zadnjih 500tinjak godina, a i ranije, dok su jos bili finci, njemci, englezi i talijani, koju postujem je to sto su se ipak pobunili protiv rata u iraku. ma sto mi mislili o napadu 11. 9. njima je fakat 3 - 5 iljada ljudi izginilo. imaju pravo bit jedna very pissed (ljuta) nation. a eto kao nisu. samo su very shitless. oliti presrani. (prevodi za sve koji ne kuze americki holivudski sleng.) izvlacim 3 mogucnosti - 1. bin laden je glup i nije imao pojma kakav ucinak moze izazvat nejgova kazeta (self-explanatory, samoobjasnjivo, vjerojatno krivo napisano)) 2. bin laden zeli, sam od sebe, da bush bude ponovno izabran. istina, i meni kerrijev profil malo ide na zivce, izgleda ko karikatura pojacane brade, ali to ne znaci da zelim ovog debila opet u blizini. 3. bush je to sredio s bin ladenom. conspiracy theory (Teorija zavjere). naravno da mi se ova zadnja svidja najvise. gledala sam tu snimku btw. skoro 6 minuta bezizrazajnog pjevuckanja na nekom stranom jeziku. zanimljivo je da su od tih 6 minuta izvucene 3 recenice koje svi mediji ponavljaju, a sve ostalo ostaje izmedu bin ladena, prevoditelja, i busha. a citala sam i od moora, dude where's my country, di nabraja sve veze izmedu bushovih i ladenovih, kojih ima MASU. bin ladenov otac bio je ko rasplodni konj, samo se nadam da mu nije sve ista zena radala.

danas imam dvije posebne price za sve koji citaju ovaj blog. prva ima efekt laksativa, stoga predlazem da isprintate i citate na zahodu kad budete imali malo vremena. here goes:

ovaj ugly piss of trash (greska je namjerna) napisao je australski zubar, tako da svi mozemo prepoznat amerikanca kad ga vidimo.

"An American is English, or French, or Italian, Irish, German, Spanish, Polish, Russian or Greek. An American may also be Canadian, Mexican, African, Indian, Chinese, Japanese, Korean, Australian, Iranian, Asian, or Arab, or Pakistani, or Afghan. An American may also be a Cherokee, Osage, Blackfoot, Navaho, Apache, Seminole or one of the many other tribes known as native Americans.

"An American is Christian, or he could be Jewish, or Buddhist, or Muslim. In fact, there are more Muslims in America than in Afghanistan. The only difference is that in America they are free to worship as each of them chooses. An American is also free to believe in no religion. For that he will answer only to God, not to the government, or to armed thugs claiming to speak for the government and for God.

"An American is from the most prosperous land in the history of the world. The root of that prosperity can be found in the Declaration of Independence, which recognizes the God given right of each person the pursuit of happiness.

"An American is generous. Americans have helped out just about every other nation in the world in their time of need. When Afghanistan was overrun by the Soviet army 20 years ago, Americans came with arms and supplies to enable the people to win back their country. As of the morning of September 11, Americans had given more than any other nation to the poor in Afghanistan.

"Americans welcome the best, the best products, the best books, the best music, the best food, the best athletes. But they also welcome the least. "The national symbol of America, The Statue of Liberty, welcomes your tired and your poor, the wretched refuse of your teeming shores, the homeless, tempest tossed. These in fact are the people who built America. Some of them were working in the Twin Towers the morning of September 11, 2002, earning a better life for their families. I've been told that the World Trade Center victims were from at least 30 other countries, cultures, and first languages, including those that aided and abetted the terrorists.

"So you can try to kill an American if you must. Hitler did. So did General Tojo, and Stalin, and Mao Tse-Tung, and every bloodthirsty tyrant in the history of the world. But, in doing so you would just be killing yourself. Because Americans are not a particular people from a particular place. They are the embodiment of the human spirit of freedom. Everyone who holds to that spirit, everywhere, is an American."

druga prica je ipak malo realnija, i meni puno draza, vjerojatno ste je vec prije citali ali what the hell, ja je mogu citat iljadu puta opet i opet i nikad mi ne izgubi onaj osnovni smisao.... amerikanci su idioti.

It was 1987! At a lecture the other day they were playing an old news video of Lt.Col. Oliver North testifying at the Iran-Contra hearings during the Reagan Administration.

There was Ollie in front of God and country getting the third degree, but what he said was stunning!

He was being drilled by a senator; "Did you not recently spend close to $60,000 for a home security system?"

Ollie replied, "Yes, I did, Sir."

The senator continued, trying to get a laugh out of the audience,

"Isn't that just a little excessive?"

"No, sir," continued Ollie.

"No? And why not?" the senator asked.

"Because the lives of my family and I were threatened, sir."

"Threatened? By whom?" the senator questioned.

"By a terrorist, sir" Ollie answered.

"Terrorist? What terrorist could possibly scare you that much?"

"His name is Osama bin Laden, sir" Ollie replied.

At this point the senator tried to repeat the name, but couldn't pronounce it, which most people back then probably couldn't. A couple of people laughed at the attempt. Then the senator continued. Why are you so afraid of this man?" the senator asked.

"Because, sir, he is the most evil person alive that I know of", Ollie answered.

"And what do you recommend we do about him?" asked the senator.

"Well, sir, if it was up to me, I would recommend that an assassin team be formed to eliminate him and his men from the face of the earth."

The senator disagreed with this approach, and that was all that was shown of the clip.

By the way, that senator was Al Gore

voila :D svi napeto cekaju oce li CARE zeni otkidat glavu ili ne. to bi bio presedan in a way. ne onaj way na koji je pobiveno onih parsto zena ranije, nego na ovaj novi nacin, pred kamerama i s ucjenom i tako. bas mi je drago sto politicari ne popustaju, svaki morbidni madrfakr koji skuplja video snimke odrubljivanja glave sada ce imat "zlatni" dodatak svojoj kolekciji. vidis Seve, TO se zove autorski rad.

nadam se ovaj post nece bit sljepljen skupa ko sto neki budu

Objavio Rea u 31. listopad 2004 8:31:00 | 0 komentara

...

n da. jos jedan dan ove lazy jeseni. seraphim bi trebao stavit lisce da mu pada po ekranu a ne kisa, kad vec ja ne mogu. php sam jucer i danas (iako jos nije gotovo mogu sa sigurnoscu rec) zapostavila. ispizdi me kad nesto toliko NE MOGU. pa cu sutra nastavit s onim apacheom i ostalim. dosla sam do tocke. naucila sam da tocka spaja dva niza kad je se stavi izmedu njih. jos uvik mi nije jasno cemu navodnici. i % je neka cudna stvar isto ali ako sam dobro svatila po onom bjednom primjetu koji je tamo (10%3=1) valjda % tu dode kao 9 : 3 i onda oni jedan sto fali do deset. ako nije to nadam se da ce bit objasnjeno dalje u knjizi. zanimljivo da postoji html za idote, a ne i ovo. ali jedan dan kad sve budem znala napisat cu ja knjigu za !nerdove. vani puse vjetar i izgleda ko da ce past noc svaki cas. jucer sam gledala sunce kako se dize iza kuce preko puta. bilo je jako dosadno. jedino kad me izlazak sunca odusevio bilo dok sam zivila u stobrecu, imali smo kucu povise mora, i tamo je sunce izlazilo na horizontu i bacalo crveno i rozo i zuto i ljubicasto... kad sunce izlazi iza kuce preko puta samo mi zapizdi u oci i digne zivce. e da, i jednom kad sam se vracala s valkane na brodu... a to je bio neki drugi zivot. sad imam zute bicve i slusam balasevica i vani je jesen i ne moze se spavat na brodu i probudit se kad ti se galeb posere na celo. i ljudi koji su onda statirali u mom zivotu sad vise nisu tu. sanjala sam je sinoc. punu mrznje, prema meni, u nekoj skoli, kako se dere s drugog kata dok je svi gledaju u cudu. nije se niti derala na mene, samo se derala. da je cuju, da svi znaju da je tu. da ima nesto za reci. hm... baca me sve skupa danas... gledala sam snimku one zene sto su je uhvatili u iraku, one neke iz udruge CARE nesto nesto. place i moli velike politicare da je oslobode, da puste muskimanke koji su u zatvorima. pitam se gledaju li ti politicati te snimke. dat cu im ja link ako ne znaju di bi ih nasli. zasto nitko ne pomaze tim ljudima? zasto nikog nije brige sto radi njihove politike ta zena ostaje bez glave za dva dana? zar smo im toliko malo bitni? blize se izbori. posvuda. za koga cemo glasat? zar ce netko napravit nesto za nas? ah da! cujem glasove vec sad koji se javljaju: zasto ti mislis da netko treba napravit nesto za tebe, ako si ti ensposobna izborit se za sebe zasto bi ti itko ista poklanjao... e pa, zasto? zato sto su to isti ljudi koji od mene ocekuju da svoju putovnicu platim 140kn, isti oni koji ce mi odbijat poreze od place, isti oni koji ocekuju da svi MI njima dajemo ono sto zaradimo i napravimo. ako oni mogu ocekivat da ja njima nesto dam, onda mogu i ja ocekivat da oni meni nesto daju. a ne da me puste da umirem u nekoj supi u iraku tjedan dana. slazem se da ti svi ljudi ne bi upce trebali bit u iraku, ko ih je zvao. ali kad su vec tu, zar je najbolje sto njihovi celnici mogu napravit rec - necemo popustit prijetnjama, ostajemo - ono sto zapravo govore je - umrite ljudi moji, tako da moja obitelj kasnije nasljedi koji galon nafte i da mozem kupit neki grad. mozda mi ne trebaju unuci, mozda mi treba plast nevidljivosti i pistolj.

Objavio Rea u 29. listopad 2004 14:16:00 | 0 komentara

BB math

moj php izlet ne ide bas dobro. prvo sam skinila sva 3 programa potrebna za to, php, apache i mysql s neta... onda ih nisam mogla povezat... oni bi kao trebali bit povezani. ne mogu li samo razmjenit brojeve telefona ko svi normalni ljudi?! onda sam dobila sve to vec povezano i sredeno... medutim iz nekog razloga moj browser (nijedan od 3 koja imam) nije svatio sto ja zelim. mozda ne vole php, ne znam, sinoc je odluceno da bi ih trebalo odvest na pivu da vidimo u cemu je problem. o dobro, upilah ja martina (ne ovog martina :) makar mislim da ne... hmm... ma nemojte me zbunjivat :( ) da mi pomogne s tim svim... i nakon detaljnog prckanja po mom lapu zakljucili smo da iz nekog razloga apache nece da radi uopce. null, zero, nada, zilch. da ne bi neko mislio da je to trajalo 15 minuta... jok... 2 sata. tek kad su sve nade potonule potonula sam i ja. onda sam pojela mandarinu od koje me bolio zeludac ostatak veceri, koji sam ionako provela uceci php kao takav. mada, mrzim ucit na suho :( da sam html ucila na suho ne bi nista znala :( trebam vidit sto radim. watever... uvila sam sinoc dakle varijble, same po sebi, ok skuzila sam ih, medutim why the hell bi uopce neko tio stavit varijablu u drugu varijablu osim da si zakomplicira zivot? to neki neerdy fetish? mislim... pretpostavljam da postoji razlog... ali on u toj knjizi nije objasnjen, i iako sam ja zapamtila kako se to radi i sto znaci sto tu... ako ne znam zasto sve je to za k krasni. onda sam presla na neke tipove neceg... prvo sto uopce ne objasnjava sto je to nesto... nego sam skontas kasnije iz primjera... nabroji ti ih 6 i 4 objasnjava sad a 2 ostavlja za kasnije. svejedno. i njih sam naucila. naucila sam ih stavljat u varijable u mijenjat u varijablama i mijenjat ono sto je u varijabli bez da se promjeni ono sto nije. i naravno da nigdi prije ne pise sto koji znakic znaci nego i to isto moras kupit po putu. a mozda nijedan odredeni znakic ne znaci nista odredeno? samo u kombinaciji s drugim stvarima? damn... jesam li spomenila da sam uvik imala poklonjeno 2 iz matematike? statistika i knjigovodstvo su mi doduse bili 4 i 5... ali sam prirodno neuredna i uvik bi zaboravljala na one minuse i sto se desi sa svim u zagradi kad ispred zagrade stavis minus. nevrdles, u 4om razredu sam ipak matematiku digla na 4 uceci 2 sata prije ispita. velika pusa mojoj mami koja je gubila zivce 11 godina prije toga i dala nekoliko stotina tisuca na repeticije koje nisu koristile. na kraju se zakljucilo da sam jedonstavno glupa za matematiku. a onda je ispalo da nisam. velika hvala vekyiju sto mi je unistio zivot na tom podrucju (kojeg sanjam vec 2 dana za redom btw... mozda je zapeo u nekom podrumu i sad uspostavlja telekinteticku vezu sa mnom da mu pomognem? to bi bilo kul :D not so kul bi bilo da za misec dana pronadu njgovo truplo ) ne kazem da je on kriv, ali je instigator. i da se vratim na php... koji je k krasni s onim navodnicima? oko varijable idu dva navodnika, oko varijable u varijabli (jel t holder? u knjizi ga tako zove al ona knjiga je fakat defektna) aj recimo dakle oko holdera ne ide nista.. .a onda opet kad stavljas one zagrade tzv viticaste, onda navodnici idu oko svega i jos oko varijable ali ne i oko holdera. ma sve ja to mogu memorizirat... ali me zanima zaaaaastooo... najcesci odgovor na satovima matematike koje sam dobivala bio je - zato, to je tako, ne treba postojat zasto. promjenila sam inace... cini mi se 10 profesora iz matematike, 3 ili 4 od toga u srednjoj skoli. ona zadnja je bila legenda, njoj bi dosli na sat, nasmrkali se lipila (smrkali smo na satu, ja i kaca, matematika bi postala zanimljiva odjednooom, dixy se cini mi se trudila pratit? ili nisi? a miss B, koja je sidila samnom i bila dama u najboljem splitskom znacenju te rijeci, bi bila zgrozena.) eto... opet mi misli odlutale... mozda ima kakve veze s tim lipilom... hm. nego da... ako matematika kao objansjava postojanje svemira i covjeka i crte na zidu, ne bi li trebala objasnit i jedno obicno zasto? :( postoje neke jednadbe u kojima moras zamislit da je x neki broj, bilo koji. jebote... jel ja izgledam ko bingo-lady? sto znaci zamislit? mogu li zamislit da je taj broj 10002299393939930200220? naravno da ne. zasto ne. zato boze pa izaberi neki razuman broj. pa meni je to sasvim razuman broj ima puno kombinacija broja 3 i 9 bas nekako lipo izgleda... andrea ... ...!!! (ovdi bi uglavnom doslo moje puno ime i prezime zacinjeno nihovom pulsirajucom venom na celu) ok ok, izaberimo broj 3. zasto bas 3 ili 2? ne znam ni do dana danasnjega... zasto uopce neko radi jednadbu u kojoj ti mozas izmisljat broj... ne znam... ne ponistava li to citavu smisao jednadbe??? jedino sto me malo zabrinjava je to sto me cili ovaj php biznis zanima puno vise od povijesti i promotivnih aktivnosti koje bi trebala ucit za fax na koji idem. da... ja idem na fax... gotta muv maj es. eto... toliko o phpu za jucer. osim toga ... japan nam se raspada. dio po dio. za misec dana nece ih bit. a oni sto ce ostat bit ce u iraku. sto japanci rade u iraku? japanci ce evoluirat u vulkance btw. to je moja pretpostavka, a iracani u ferengije. amerikanci ce svi evoluirat u onog onog celavog francuza... waciz neeejm... jean pierre van damme... nooo jean pierre... jean luc picard!, a sve amrikanke u catherine janeway. i svemir ce odzvanjat njenim iritantnim but mudrim glasom. eskimci ce postat oni ljudi ribe.. .you know, oni plavi. a mi cemo bit barrayarci. borit cemo se za svoju domovinu i slobodu. mozda i irci budu s nama. afrikanci nece evoluirat. (nista rasisticki, oni vole prirodu i taj shit, oni ce bit happy tu di jesu, samo kad svijet postne savrsen i budu imali sto jest i kad im voda ne bude zagadena bjelackim eksperimentima. e da... i njemci namjeravaju napravit vjecni big brader. po meni to je najbolesnije od svih bolesnih stvari koje su ikad napravljene. i molicu kurceve liberale da se ne javljaju jer ja sam najliberalnija od svih liberala alo ovo je faking too much. jeste citali 84u? e pa ako nista procitajte George Orwell - 1984 ako naprave uspjesam eksperiment na tih palj stotina ljudi sto ih sprijecava da nama svima uvedu kamere u domove? da se svi mozemo gledat stalno. ja bas volim kad me neko gleda dok sam na wcu, to mi fetish. druga je stvar to sto ce se tu radat i djeca... koja ce kasnije bit nesposobna zivit izvan toga. tko ce uopce toj djeci objasnit zasto ne mogu ic studirat na sorbonnu recimo? i ako odluci da ce ipak ic bas tu, i izade van, koliko ce mu vremena trebat da se privikne na sve to? da se navikne na to da kad izade van, u prometu ima vise ljudi nego sto ih je bilo u cilom njegovom gradu? zapravo ne ... njegovom svijetu. kad to kazes djetetu? prije ili nakon sto je bacilo svoju prvu zivotnu drkicu pred nekoliko milijuna ljudi? a nakon nekoliko generacija? kad se svi pomnoze, kad vise ne bude osobe u tom kraju koja nije u rodu sa svima drugima? i tko moze sprijeciti rast takve populacije? i mi smo pceli od 10 idijota, nije ni nas prije bilo na milijone. oce li im ogranicit razmnozavanje? oce li ih odjednom sve pustit na slobodu? na kraju krajeva, koja je to bolesna potreba ljudi da gledaju tako nesto? ljudi zanemaruju svoju vlastitu djecu, svoje muzeve i zene... i gledaju neke tamo ljude kako jedu idu u skolu i idu spavat... da s jednakom napetoscu gledaju u svoje dijete, da gledaju kako ide spavat, kako se budi, kako jede, kako izgleda i sto radi, mozda ne i bilo toliko shokiranih majki koje su eto naglo saznale da im je dijete narkoman. o bez sumnje, u tom savrsenom bb svijetu nece bit narkomana, silovanja, krade, zlocina opcenito... stvaramo savrseni svijet. i tko bi nego njemci.

Objavio Rea u 27. listopad 2004 9:36:00 | 0 komentara

a ono... drzava

eto janica je, koja ono... osma? a brat joj ... 40i neki. velike vijesti. dasta. inace, ako koga zanima, hrvatski izumitelji dobili su 15 medalja u nekom sajmu izumitelja sto li vec. naime vijest je na dnevniku danas proletila nevjerojatnom brzinom, na samom kraju... ono ka btw. 6 zlatnih medalja 7 srebnih, 2 broncane. sitnica. a ono... nemam sto rec u biti. nista. jedan ivicin LOS spust rezultira ogromnim clancima i naslovnicama i intervjuima, a 15 medalja koja je ta nasa ponosita zemlja dobila... kurac. kad smo bili 3i... napominjem TRECI u svijetu nogometa to je bilo svrsavanje ciji odmor ni danas nismo docekali, svako prvenstvo zapocinje i zavrsava nasim preseravanjem o tome kako cemo ovaj put pobjedit taj rekord. e pa guess what, hrpa obicnih nerdova ga je vec pobijedila, i to 13 puta, a dva puta izjednacila. da ne bude zabune, nisu se "natjecali" protiv poljaka i albanaca, nego protiv SAD-a, japana, irske i rusije. izgleda da ipak imam nesto za rec :D a nevr majnd... ovik smo bili i uvik cemo bit jadni. blago nama.

Objavio Rea u 25. listopad 2004 14:45:00 | 0 komentara

Vojak Svejk

humpf dakle, moram opet pocet vjezbat pisanje engleskog. kako se lako zaborave te stvari.

enivej, neki ruski djud ubio psa i njegovu vlasnicu. u francuskoj. kao slucajno. dobio je 4 godine zatvora a izasao za godinu ipo... pod nadzorom naravno. mozda se cini kao mala kazna, ali ne, jer naime on nije ubio "osobu", ubio je beskucnika. beskucnici, znate, to su ona bica koji nemaju kompjuter. muz od beskucnice kaze da je tip krenuo na njih s puskom, a on tvrdi da ga je pas napao pa da je slucajno ubio i vlasnicu. mozda se pitat sto covik uopce radi s puskom usred pariza? a lovi jebovas sto ste cudni! naime on je nekakav kirurg, koje je u pariz dosao na odmor, a onda su mu kao ukrali dokumente i lovu. i "pravda" dalje pise - nabavio je sator i pusku i odlucio se smjestit u sumi kraj Sene (seine po vuku), i lovit dok mu obitelj ne posalje lovu da se vrati kuci. now, what puzzels me, je to kako neko bez love moze "nabavit" pusku i sator? tokom sudenja on je svoju odluku nazvao - ne bas najmudrijom. hm da. govorimo o kirurgu ovdi, ne vojaku svejku, dakle covjek kojem je dozvoljeno da prcka po vasim unutrasnjim oganima. well, uvik volim procitat pravdu :)

i da, vijest dana, uspila sam prekuhat jaja. a dobro.ocete recept za to? potrebno vam je malo vode, 2 jaja, tecica, plinski stednjak (se to tako zove?) mobitel i parce grama senilnosti. (takoder, imati nered u kuhinji je pozeljno, ali ne i neophodno)

izvadite jaja iz frizidera; upalite plin; dok plin gori, 10ak minuta iskopavajte tecicu ispod brda opranog suda, ili je jednostavno trazite po kuhinji; kad je pronadete napunite vodom tako da kad kad stavite jaja unutra vode bude malo ispod najvise tocke jaja, da morate dodavat vode; ubacite jaja u vodu tako da voda napravi "bljuc" i izleti malo iz tecice; stavite je na plin po mogucnosti na najjacu vatru.

to je prvih par koraka, zatim sljedi cekanje. obavezno otidite radit nesto drugo, nesto od cega ce te zaboravit da imate jaja na plinu; znajuci da ce se to desit, budite pametni pa namisite mobitel da vas podsjeti. najbolje ga je namjestit negdi u roku od 10 minuta, ali da se ne sjecate tocno koliko; radite your thing; kad mobitel zazvoni pogedate ga u cudu, aha, pise jaja, odete do kuhinje (ponesite mob sa sobom) i gledajte u vodu minut ili dva pokusavajuci se sjetit da li ste podsjetnik navili blize 10 minuta... ili 5??; mahnite rukom i namjestite mobitel za jos 10 minuta, ovaj put definitivno deset; otidite radit nesto drugo, mobitel ostavite u kuhinji.

to bi trebalo biti to, sretno :) 

Objavio Rea u 23. listopad 2004 10:29:00 | 0 komentara

. : u mojoj glavi, to ne zna nitko samo ti : .

ne preporucam citanje ovog posta :/ oh well... nisam pisala neko vrijeme... muci me jedna misao... da, samo jedna... i ne znam sto bi s njom. napisati ili ne napisati mail... naravno da ne mogu ispricat cijelu pricu... mozda cak ni dio price. a nije ni bitno... odluka je moja... da nekom ispricam sve, onako objektivno, da stanem i nabrojim samo cinjenice, odgovor bi bio vrlo jednostavan - ne. girl power. kaze moja mama da muskarci imaju drukcije poimanje vremena... da njima godina dana moze znacit manje nego nama dva dana. a ebiga ja sam ipak zensko. i zelim stvarno zelim napisat nesto, izazvat nekakvu reakciju... iako zapravo ne postoji nacin da se tu izazove reakcija... ma znam, bilo tko ko ovo cita izgubit ce se u ovim pustim recenicama... e pa, ovaj post je samo za mene... a ako ga neko i razumi, a sto cu mu ja jadnom :) i dakle tako, kad bi ostali razumni, u okviru cinjenica, sto bi on sigurno ucinio ili cini, odgovor bi bio bas ono jasan i cist. a onda osvanem ja. i nista vise nije jasno. jer isti taj neko tko bi tako spremno rekao ne, ne bi nikad mogao svatit moje osjecaje u vezi toga. a kako onaj narcisoidni jebach negdi na njuzima napisa - zenama su najvazniji njihovi osjecaji one sve rade po njima. a ono... ako sam zato jadna ili slaba onda sam jadna ili slaba. mislim da sasvim dovoljno stvari na svijetu se vise ne moze radit po osjecajima, od smrti pa do radanja (a vi pogodite zasto sam stavila smrt prvu) ... za sve postoji neki zakon. pa tako i za moj mail. iljadu puta do sada prekrsila sam te zakone... i malo puta mi se vratilo na dobro. pitanje je zelim li to sad riskirat... mislim da ne... inace bi sigurno vec bilo napisano i poslano. a i sto da napisem... hej sicas se mene? glupost... i uopce sto ocekujem iz svega toga? sigurno ne ono sto bi svaka druga zena / cura / djevojka ocekivala... zasto biti prosjecan kad mozes bit abnormalan. skinila sam nice pjesmuljak, od claptona - get lost... to mi je now playing. kao sto reko, jadno mi prolaze dani u razmisljanju sto s tim mailom. pravit se taf, ili bit picka, bit iskren ili bit kul. naravno da je iskrenost uvik bolji put. osim kad nije. enivej dis iz d song... I’m sorry. Why should I say I’m sorry? If I hurt you, You know you’ve hurt me too. But you get lost inside your tears, And there is nothing I can do, ’cause I get lost inside my fear That I am nothing without you. You’re angry. Why shouldn’t you be angry? With what we’ve been through, Well I get angry too. Chorus ’cause I am nothing without you. Why should we have taken so long To be looking inside of our mind? Everything we tried went wrong. Are we worried ’bout what we might find? I’m sorry, But can I say I’m sorry? If I hurt you, You know it hurts me too. Chorus And you get lost inside your tears, And there is nothing we can do, ’cause I get lost inside my fear That I am nothing without you. ’cause I am nothing without you. And I am nothing without you. ’cause I am nothing without you. ’cause I am nothing without you. mozda zvuci kao ljubav? da, sigurno je, ali ne ta, ne "ljubav". zaljubljenost mozda, u osobu, takvu, ne njega... nego to sto on je. mozda sto bi ja volila da mogu bit? ne znam. ali fali mi. to je sve. i malo ih je koji bi to mogli shvatit... jer on je ipak... nista. da cekam? cemu. njemu jedan dan, jedan mjesec.. ne znaci nista. (uzasna dupla negacija) meni znaci. slaba sam? sigurno. nisam nikad ni tvrdila da sam jaka. da cekam koga? slova. mrzim to cekanje, glupo nadanje svaki put samo sekund prije i onda nista... prazno... glupost. sama sam kriva. trebala sam odma sve ukinit do sad bi proslo... mozda. volila bi da s nekim drugim mogu pricat o tome... ljudi koje imam oko sebe "na mojoj strani" su... ali ne znaju njega. slovo. i zelim nekog tko zna. hm. zelim nekog da donese odluku za mene. nije da se nisam prije osramotila pred njim. jesam, ali zelim da mi ne bude stalo. a to ocito... ni nakon godinu dana ne uspjevam. ... jadno. lotosov cvijet. idem spavat. pokusat opet zaboravit, do nekog drugog sutra, kad mozda necu bit placljiva i puna te glupe potrebe... za njim. kako ono blaasevic rece... male banalne strasti... ljubav, ljubomora, ceznja i bol i tom slicno... uzas... pateticno PS. Balasevic nam se vraca u Split. 16. 12. jedva cekam.

Objavio Rea u 22. listopad 2004 0:48:00 | 0 komentara

compuTeri - sa "c"

mrzim kad se ovo desava, ocistila sam ga od virusa svih vrsta i sad ce dva dana bit u shocku i sve ce mi se stranice otvereat pola sata. grrr.

moja druga voznja bila je mrvicu manje uspjesna kada se ispred mene pojavio auto koji je tu samo stajao, onda sam legla na kocnicu i sve je nestalo u oblaku crnog dima. auto je ok... koliko je ikad bilo :) jesam li ovo vec pisala? ne znam. eniveeejjj jucer je u splitu bila oluja :) padala je krupa i vjetar je zaviijaaaooo oko nasih prozora koji su se otvarali i lupali i onda su i vrata lupala radi njih i kljucevi su letili... ludnica :))

osim toga, u svijetu - ameri su odbili umrit radi iracana. kako cudno! i sad im sude. jer oni su sigurno tili doc ti i ginit za nesto sto njima nece ic ni iz djepa ni u djep. a u isto vrime americki vojnici misle da je tribalo poslat vise americkih vojnika ua irak. ja se slazem, sto ih vise posalju vise ce ih izginit. to je sve vrlo logicno. i rat isto. jer rata mora bit. aha. rat je normalna stvar. i onda kad svi ginu iz nekih glupih razloga kao sto je pomankanje ljubavi, milosrda, dobrote na ovom svijetu, to je isto normalno, jer svijet je takav. a mi smo napredni, jesmo, aha, jer mi imamo guuuns, mi smo humani, kuzis, mi necemo doc i odgrist nekome prst, jooooook, mi cemo mu zabit noz u vrat i lagano ga kidat prema vani tako da umire bolno. da. odusevljava me nasa humanost. ja bi isto bas volila da me neko tako siluje, onda me malo iskasapi, onda me recimo pospe nekom kiselinom, ali vazno da me ostavi zivom, jer to mi je bas bitno. aha. onda bi dosla na televiziju i rekla - to je ok, jer ovo je sve nooormalno, i mislim, naravno da je on to napravio, jer to je u ljudskoj pririodi. ali zelim mu zahvaliti jer ostavio me na zivotu. a u zivotu je najvaznije kad zivis. bas se osjecam super. - svi smo mi vrlo normalni. jes. sve je to sudbina, i ljudska priroda, i to tako mora bit.

malo pljunuh zuci... a ebiga. zivimo u tako lipom, mirnom svitu, da ne mogu nego bit puna ljubavi i razumjevanja. sad idem spavat.

Objavio Rea u 17. listopad 2004 9:20:00 | 0 komentara

...

Zasto se odraslima ne da CITAT ono sto pise na kompu? Ovo se odnosi na dixyne starce, moje starce i vecinu drugih osoba povise 30 koji prvi put vide komp. «a Deeejći (tako me zovu) sta je ovo?» «Procitaj» «Ne pise» odljepljujem pogled s najvaznije scene filma, stranice knjige, bilo cega sto upravo radim, odlazim do nje, upirem prstom u ono sto joj velikim crvenim slovima titra na sredini ekrana, i vratim se natrag. Da nesto ne zna, stvarno ne zna, i da joj treba pomoc, a ja znam odgovor, super. Pokazat cu, objasnit cu, cak cu imat i odredenu dozu strpljenja za pitanja tipa «uuu what does this button doooo?!» ali brate mili ono ku'žšh! Dodu na neku stranicu, trebaju nesto downloadat. Sto bi sad mogli pritisnit? a) links? b) home c) bljuc bljuc? d) downlad? Multiple answer question. Take your time. Please. Ali dobroooo. Moja stara je jos ok prema nekim drugim ljudima i njihovim pitanjima. Recimo onaj debil sto je prije bila s njim. Zovimo ga «kretencina gadna». Pitanje legendarno broj 1 – trebam li bit spojen na telefon da bi mogao primit mail? 2. a sto sad? Pitanje a sto sad mi je inace najdraze pitanje na svijetu. Ponekad ga i mogu podnit. ali nakon sto 50 puta objasnim kako da posalje mail (da, najcesce pitanje je bilo kako cu poslat mail????) jednostavno mi dopizdi govorit – pritisnes send!!!. A kad na pitanje dam odgovor tipa – slovima, onda sam ja drska koza koja misli da je najpametnija na svijetu. Ma jok, ne mislim, ne znam ni koliko megabajta ima jedan gigabajt i da li uopce gigabajti imaju megabajte ili je obrnuto, ne znam html i ne znam programirat i ne znam kako napisat one uglaste zagrade. Ali ebemu sve, kad ti se nesto objasni 3 puta, makar imaj dovoljno postovanja prema MENI da me slusas, i da mi ne dodes vise s istim glupim pitanjem. Dixyini starci imaju jedan od boljih bisera koje sam cula u zadnje vrijeme. «kad im posaljes mail napisi im adresu na koju ce odgovorit da znaju.» naravno, sad bi se moglo rec – pa ljudi ne znaju nema veze, objasnis im da ce ovi vidit tvoju adresu i to je to. Medutim, ti ljudi (ne samo njeni starci nego vecina ljudi) misle da znaju puno toga, i onda kad im ti ides rec nesto tipa – «ali oni ce vidit» ... oni u glavi cuju samo – «kako si tiii pametan, jeci jeci, najpametniji, gu gu gu». Dixy ne ljuti se sto ovo pisem, ali to je moja vizija shvacanja odraslih, vecine njih. Tako, njeni starci ako se ne varam i dalje salju ljudima svoje adrese. A ebiga. Kad si mladji svi misle da si gluplji. VOLILA BI NAGLASIT DA SE OVAJ BLOG SAMO MINIMALNIM DIJELOM ODNOSI NA MOJU MAMU (koja ga cita). Inace, nije da mislim da su ti ljudi nesto posebno glupi, mislim da ih je strah. Jer, dali su 10 000 kn za tu spravu, kojom ne znaju baratat, i cini im se da bilo sto sto napravo ga moze sjebat i unistit i onda su dali nemalu lovu za nista. Dobro, znam lako se meni kurcit, ja imam lap koji ima 3,4 cda koja stavim u njega i vrati ga na tvornicke postavke bez obzira na to sto ja shebem. Ali sumnjam da bi bilo koji od «roditelja» proprckao po nekim bitnim stvarima u kompu. Kliknit krivi botun u nekom programu najmanji je problem, dajte malo hrabrosti ljudi, da su kompjuteri tako labilni nikad ne bi postali ovako popularni. Uzmimo za primjer tamagucije. Napravili su boom, baterije su se potrosile, niko nije kupio nove. Mama mi je kupila tamagucija zelenog koji je bio vanzemaljac, a ne zivotinja, i bio je bas drag, papao je sendvice i pio sok, i rastaooo rastaooo... nosila sam ga u skolu (srednju skolu moram napomenit) i tamo ga hranila i uspavljivala :). Zivio je tri puta prije nego sam ga zadnji put ugasila ... mislim da sam ga mozda i poklonila nekome. Ali da, kao sto reko, bili su labilni, trebalo je minjat baterije, pazit na svaki kurac, nisu uspili. Zasto vise ljudi ima kaktuse nego orhideje? Za orhideje se treba brinit, dune vjetar i otisla je, zaboravis je zalit i sasusi se. Njih uzgajaju uzgajivaci orhideja, koji imaju posebnu dozu pinplavosti da bi se bavili njima. E pa. Sira javnost uglavnom koristi stvari koje su stabilne, koje se ne lome, ne ruse, ne zamjenjuju tako lako. Kaktuse. Zato, opustite se ljudi. Nece vas ugrist, a necete ni vi njega.

Osim toga. DANAS SAM VOZILA AUTO!!!! Oko stadiona. Onda me snimila ekipa tipova iz pomorske ili sa skalica, prvo su stali ispred auta, kao da ja mogu nac kocnicu samo tako!!! Onda sam napravila jos jedan krug da bi svatila da su se oni lipo smjestili na zidic koji ide oko stadiona (dovoljno daleko od mog vatrenog oruzja) sjede i glede. Ka ono glupa picka vozi auto. E pa, ovo mi je bio prvi ipo (prvi put sam sila za auto prije 2 godine, pritisla gas, skoro pregazila nekog mulca, izasla i to je bilo to, tako da ga bas i ne racunam) dakle prvi ipo put, i minjala sam brzine i zaustavljala i kretala s autom i to tako da ne radi ono od cega mi jetra i bubrezi zamine misto, i vozila okolo minjajuci brzine i i svasta. Cak nisam pregazila staru babu i opatice koje su setale okolo misleci da ce ih valjda visa sila spasit od mene. Bilo je zabavno :D jippy :)

Objavio Rea u 14. listopad 2004 20:23:00 | 0 komentara

...

buuuuhuuuuu mozak me boliiii. taman sam jucer lipo napisala da kosu ne cesljam. i onda je pocela kisa padat. i jutros sam se probudila s gropovima... zapravo cijela kosa je bila jedan veliki grop. koji sam pokusavala rascesljat... sat vremena. i kako ja nesto rascesljam tako se to opet zapetlja. i gave up. zavezala kosu i cekam da kisa prestane. onda ce se valjda smanjit efekt napuhanosti. sreca da je kosa ravna, jerbo da je ricava mislim da bi izgledala ko afro-man.

hmmm 100 korisnika, od toga ja registrirana i 109 gostiju. daaaamn :)

jel se sicate vi axe? Axa, cura s komadom koze preko pichke i jos jednom preko jedne bradavice i macem velicine omanjeg nebodera? bas da pokusam nac sliku... a dok trazim, nesto se vejgli remember da je na svojim brojnim porno putovanjima dosla i do grada koji se zvao "grad pasa" ili divljih pasa, ili vukov... sve u svemu bio je nastanjen samo divljm psima. i jednim izuzetno sexy i rugged tipom naravno koji je nosio samo nesto vise koze na sebi nego ona... ah! le voila! i dakle, otkrivamo da su Enrique Romero i Donne Avenell (da pametna sam, ali ne toliko, googlah) tvorci axe, bili svojevrsni vidovnjaci. naime axa je, izgleda, dosla u albaniju. ako ne znate o cmeu govorim niste u toku s najazabavnijom vijesti tjedna (izuzev one da su planinari papali pastu i tunja). albansko selo napao copor od 200 (jup, dvije nule) divljih pasa, koji su ozljedili najmanje 9 osoba. ljudi su ubili 20 kerova. dakle ostaje ih jos 180. ako se dobro organiziraju mogu u jednu noc pobit sve stanovnike. al ne ovak ocoporativno usrid bila dana na ulici. nego ono, potajno, u snu. medu ubijenima je vodja copora. sto malo otezava situaciju jer nisam sigurna ali mislim da se u pasjim coporima vodja izabire tako da se pobije s nekim drugim i pobjedi. pa dok izaberu novog vodju, i dok se ovaj odmori, moga bi proc koji dan. svejedno, kao sto reko, ako se dobro organiziraju, bit ce krviii. 

jos nisam sredila putovnicu, ni kupila gace, ni pocela ucit. ali sam iscupala citav pramen kose. jipi! di su moji prijatleji u ovom gradu?? svi su tako savjesni i otisli na fax samo ja ostala ovdi da trunem... ko im je kriv :D a sad bi mogla pocet citat knjigu koju je preporucio mish (naravno da se ne sica) the clowns of god by west, morris. tj morris west :D sadly imam ga samo i txt formatu a to mrrrzim. ali mozda ga prebacim u word i obojam u zuto s crvenim :) uzivajte u axi :)

Objavio Rea u 14. listopad 2004 11:05:00 | 0 komentara

...

japanska buba to sam ja trala la la trala la la. jel neko snimio ove zadarske planinare sto su ih svi zeljno ocekivali cetri dana? ljudi uopce nisu znali da su izgubljeni. legendarno. bice necija zena zaboravila popit tabletu pa nazvala panduriju, ovi digli paniku i svi krenili u potragu. oleee. amerika u mom srcu.

kako mirisem. ponosna sam sama na sebe. a za 250 kn bilo bi tuzno da ne mirisem. jerbo naime bila sam u DM-a. i kupila par stvari, zbilja ono najosnovnije. kad ono ... 250kn. samo sto se nisam rasplakala pred njom. jebo ih novac, da su neka normalna vrimena ja bi njoj donila 3 kila kumpira a ona meni sapun. ebes ovo sredivanje depiliranje kidanje gladovanje maskaranje cesljanje... posebno mrzim cesljanje. imam kosu do dupeta, zato sam je prestala cesljat ima 3, 4 miseca. uglavnom je pre ravna i pre lina da bi se petljala, a ako se bas i desi da se nesto zapetlja, silujem je cetkom jedno pola sata i opet sve ok koji misec. e da, kupila sam i "mastilo za ustnice" by olival. odlicna stvar. postoji nekoliko vrsta sad se mogu sitit samo jabuke, jagode i vanilije. bas je soft i nice i usne budu totalno silky. pocela sam koristit rijeci iz engleskog opet. zapravo od kad vise _kao_ nismo skupa ja i on, .... ili bi trebalo bit on i ja? hm hm. ... dakle "otkad" nismo skupa vracam se potpuno na staro stanje uma. i nekako mi se like it. nisam ni znala koliko je lagano promjenit se, radi nekoga, a da to i ne primjetis. sve u svemu opet sa back to cold bitch, koristim englestinu masu vise nego prije, citam, pisem i uzivam u prirodnim ljepotama (citaj - muskarci) oko mene. reko jedan lik nedano da sam vjerojatno nepismena. paa mislim da i jesam. nazalost posto u principu znam citat a i pisat osnovne stvari, nikad me nece uvrstit u onu statistiku nepismenjaka u rvackoj. pa kad kazu da su statistike ok. pih. hm. mislim da je mama kupila juice. a vodke ima jos od oni dan. mmm idem ih iskombinirat. ohh da. to je to.

22. 10. koncert balasevia u novom mestu. ako budem brza moze se desit da budem u sloveniji taman tad. cinjenica da do kraja miseca imam jos samo 200 kn i to u dugovanju (trebaju mi ih vratit) me ne zabrinjava naravno.

t com. strajkam narafno. 1000 kn racuna je dovoljni poticaj sam po sebi, a onda kad 5 miseci kasnije dode i jedan od 900 strajk je najbolja opcija. necu rec da su samo oni krivi, ali nisam ni ja kriva sto mi obitelj zivi u njemackoj sloveniji i ... tako dalje :)  drugi problemcic, osobni, koji ja i tcom imamo je to sto na njihovoj stranici pise da se na moj broj moze stavit maxadsl, a onda ja dodem u ht centar sva happy, a zenska mi kaze da ne moze. ali da ce sigurno moc do kraja ove godine. mozda. sigurno mozda. hvala i dovidenja.

a danas, za nekog jako posebnog:

Polagano, Šanji-bači...
Ti si znao šta mi znači...
Ko da heklaš paučinu vrhom gudala...

:*

sretno svima na ispitima :)

Objavio Rea u 13. listopad 2004 19:18:00 | 0 komentara

reeve i the great www

umro je, od srcanog kazu. i dok svi fanovi i obitelj oplakuju, a mozda i ne, na netu sam pronasla jednu drukciju pricu. pa kaze: christopher reeves (da, s) is an asshole. zasto? neko je ljut na njega jer prije nego sto je ostao paraliziran nitko nije obracao pozornost na paralizirane pipl. i dobiva se dojam da tek kada slavna osoba ostane paralizirana neko obrati pozornost na njih. i tako dalje.clanak mozete nac ovdi http://maddox.xmission.com/c.cgi?u=creeve a ako se malo potrudite postoji tako nekolicina clanaka o drugim glupcima i glupicama koje lik takoder pljuca. vrlo zabavno. mada ponekad ne bas argumentirano. and uopce, lik pljuca po svemu i svacemu... svida mi se :) mozda se vjencamo. idem istrazit ima li zenu :D

Objavio Rea u 11. listopad 2004 21:16:00 | 0 komentara

max gallo

well, stara je isprid metre razvalila djelic auta udarivsi u drugo auto kojem se nije nista desilo. ovim putem se ispricavamo covjeku cijem autu se nije nista desilo :)

bila sam danas po butigama i nasla film 40 days 40 nights s josh hartnettom i kupila za samo 80 kn, i PRESRETNA SAM! kako malo treba da bi me usrecilo.

mmm due to some messages odlucila sam priznat nesto, ja volim rusiju. a i ukrajinu. iako se oni ne vole. znam neke ukrajince i neke ruse, odlicni ljudi, ne znam zasto ali svi slusaju hevi metal. dakle rusija se nalazi negdi sjeveroistocno u europi. za one koji ne znaju. a znala sam ja ljude koji su pokazivali na norvesku kad bi ih se pitalo di je rusija. o kijevu sam radila maturalni rad, trebalo je organizirat putovanje. skromno priznajem da je to bio najbolji maturalni rad moje skole u posljednjih nekoliko desetljeca :) rusi su puno sranja prezivili... a posto sam nakon mnogo dana trazenja ipak uspila pronac knjigu koja se zove "svi se ljudi radaju istog dana - zora i sumrak" (sad se ne mogu sitit jesam li pisala o njoj? cini mi se da nisam.) e pa, u knjizi se radi o 7 ljudi. 1 njemac, 1 zidovka iz varsave, 1 ruskinja, 1 kinez, 1 indijka iz bolivije, 1 francuz i 1 jedan lik iz san francisca. svi su rodeni 1. 1. 1900. mislim da su njihovi likovi izmisljeni, ali ih vodi kroz sve bitne povijesne dogadaje, prvi i drugi WW, a neke i do 1970 i nekih godina. njihovi zivoti su povezani na neke potpuno neobicne nacine. recimo tu indijku je usvojio (nakon sto joj je umrla mama) svecenik, brat od majke onog francuza. a taj isti svecenik je onda otisao u kinu i upoznao tog malog kineza. svi, svi su nekako povezani. e pa dakle ova knjiga ima veze s rusijom ovako - ta ruskinja, rodena 1. 1. 1900, pridruzila se onima koji su cara skidali s prijetolja, bila je jedan od prvih komunista, medu vodjama, a njen momak, otac njenog sina bio je voda jednog pokreta. izborili su se za komunizam, za novu drzavu, i onda ih je ta drzava unistila. kad je staljin sjeo na tron. ma... knjigu se mora procitat. kraj je malo naporan, jer je pisan u prvom licu, pise ga kao usvojena kci te zidovke (koja je bila u logoru, tamo joj je mama umrla), a to je naporno zato sto te njen zivot zapravo ne zanima na kraju. ali i kroz tu pricu se sazna sto se desilo s nekim likovima. etoo umjesto price o rusiji ovo ispala prica o knjizi. knjigu je by the way napisao Max Gallo. nema bas neki sretan kraj koje ja inace obozavam, ali ni zivot nema sretan kraj u biti, a ovo je knjiga o zivotu.

ma totalno sam smusena. idem gledat film i od sutra ucim :)

Objavio Rea u 11. listopad 2004 16:38:00 | 0 komentara

the world's gone craaazy

u pretprosla 24 sata 8 samoubojstava, kreso pobjegao iz BB kuce, zena od 42 se udala za 14estogodisnjaka. a utakmicu da ne spominjem.

sinoc smo imali neku zabavu kuci pili smo i svasta jos radili, dobila sam lancic lipi bas od marija, metalni ... hm ako nadem sliku na netu postat cu. danas ce mi mateja dobacit skriptu, tako da vise necu imat isprike za neucit. dakle, sto se tice zabave, malo me boli sve i ne mogu bas puno pisat. a pogled na srcolovku me baca u tesku depresiju. zato... idem sad ca.

e da... pocela sam pisat opet. sretna sam. umorna... ali sretna :)

Objavio Rea u 10. listopad 2004 10:50:00 | 0 komentara

raj i pakao

Souu, nekidan sam svatila marketinski trik jedne farmaceutske tvrtke, veeery slik! Dakle, gledam ja seriju, (yes sapunicu, ebiga ... i mi sapunicari smo ljudi :( ), i taman kada je zena, za koju je ona mislila sve ove godine da joj je majka, trebala rec da joj je zapravo tata, a da joj je kci prava majka (zaplet izmisljen), upada reklama... jos pod dojmom vrhunca serije, piljis neko vrijeme zbunjen, izgubljen, dok neki tip nesto recitira na brzinu, i mozak ti se uljuci upravo u onom trenutku kad tip kaze: ...«i ako imate problema s pamcenjem, rijesenje za vase problijeme je «whatever»»... I sad stojis tako, posran, jer fakat se ne mos sitit sta je reka prije samo, eto, 3, 4 sekunde, i mozda tebi stvarno treba «whatever»???!!! Osim toga, pomirila sam se s josipom. Ili makar djelomicno. Sto ce biti od toga ne znam, ali znam da necu o tome vise pisat bas. iz 2 razloga. 1. ja mrzim slušat o tuđim prekinuli smo / skupa smo / više nismo / a mozda i jesmo. 2. je ujedno i razlog zasto ovdi rijetko pisem o bas osobnim stvarima. Moj cijeli zivot je takav... ocu necu, jesam nisam... jedan dan ce mi necije prisutstvo na istoj planeti dizat zivce masovni, a drugi dan se necu odvajat od te iste osobe. Zezala me mama kad sam bila manja... pitala bi me volim li nesto... sir npr. I jedan dan bi odgovor bio da, drugi dan ne. Nikad se ne zna sto volim koji dan. Mozda ima veze s mjenama mjeseca :D. Enivej, mislim da je to svima naporno i nadasve nepotrebo slusat, citat, gledat. Vratimo se na reklame. OB comfort. Zena prvo pokusava obuc pulover, debeli, zimski. A onda predomislivsi se, oblaci svilenu haljinicu na spaline. Jes da je svila udobnija, ali ozebline nisu. Da li je u toj reklami ljeto ili zima? Tko bi znao. Danas maki (mama) i ja bijasmo u merkatonea. Ili merkatora? Damn. Nevr majnd. (sinoc sam 2 sata provela u emesete s dixy trazeci joj gace, i na kraju je kupila neke koje joj se nisu bas ni svidale samo zato da kupi nesto jer su joj stare na rubu raspada. btw da, dixy je doma, o tome kasnije). Maki i ja kupismo bambus. Jako zahvalan cvijet. Za razliku od kaktusa kojem uglavnom treba zemlja, bambusu treba samo voda. Nista zemlje. Samo voda. U ogromnu vazu. Jedna stabljika bambusa dode 30 kn. a izgleda bas zabavno :). Ja bi doma u zadru tila kupit slonovu sapu, ali mi je zaj stavit u oni ruzni stari stan. A ne zelim se preselit jer je gazda daleko i sama kontroliram svoje telefonske racune sto mi je VRLO bitno. I kupile smo kamenje. Zapravo, trebalo je biti Daze za poklon, nasle smo joj savrsen poklon... ali o tome necu pisat jer joj ga jos nismo dale. Sebi sam kupila ahat prirodni. Stavila ga uoni mali kavezic, i oko vrata. Ahat je zeleno/plavi (malo sam daltonist) posve slucajno lici na veliku suzu. Smanjuje depresiju i oslobada disne puteve. Prazni ga se u mlakoj vodi par minuta jednom tjedno, a puni na suncu sat ili dva. Pomocu njega (posto je moj, nije bitno koji je kamen) mogu prizvat svog andela cuvara i komunicirat s njim. (Ja vjerujem u svasta, to je moje pravo, ako neko ne vjeruje, sto me brige. Medutim, komentatori koji se budu pravili pametni bez argumenata bit ce locirani, a njihova obitelj mucki pobijena.) Well it's a marvelous night for a moondance... Kad smo vec kod tih beyond stvari, u zadnje vrijeme cesto sanjam vraga. Ali ne kao nocnu moru nego kao nesto... nice, frendli, ljubavno. Tako sinoc, sanjam da je mateju i mene napao vrag. Zeli.. nesto... ne znam sad sto, ne sicam se pocetka sna. I kao prvo mu pokusavamo pobic, ubije mi konja :( (??) ... ali, nakon nekog vremena mateja i vrag prohodaju... a ja se zaljubim u njega... al ono... potpuno. Naravno, i on se zaljubio u mene, i bilo mu je zao sto mi je ubio konja pa mi je htio magijom napravit novog taman kad sam se probudila. I onda kad sam se probudila ostao je samo osjecaj zaljubljenosti koji se desava samo u snovima kad se pojavi neki misteriozni muskarac tvojih snova (koji zapravo ne mora uopce biti pravi muskarac tvojih snova). I eto Dugi, kako da ja opisem «raj», kad je meni ocito pakao raj? :) Dixy je u gradu :) jucer smo bile skupa. Uvik me iznenadi kako je lako ponovo se nac. Bez neugodnih tisina i one dernjave u glavi: «sto cu sad sto cu sad!?!?!?!» koja mi se nekad desava i s ljudima koji bi mi «trebali» bit mnogo blizi nego ona. Sto je to sto nas veze? Nista. Not a god damn thing. Ona voli mlaki cokolino s puno mlijeka, ja volim vruci cokolino gust kao tijesto. Ona voli visoke, razvijene Muskarce, ja sam se uvik vise palila na leonardo di caprio tipove (iako nikad bas na njega). Ona slusa dorse i stroukse, ja slusam u2 i balasevica. And if you will, ona slusa muziku, ja citam :) Nista nemamo zajednicko. Osim jedna druge, i ne potpuno dovrsenih snova. Ipak se vec 5 godina druzimo, pijemo, slusamo, svadamo, pricamo, volimo. (bez perverznih konotacija :) ) e da, zaboravila sam, imamo zajednicko nesto. Humor. Bolesni, pomalo cinicni, granicno morbidni humor :) pogledi koji kazu sve sto se reci ima, i kratke medusobne sale koje nitko drugi ne razumije. Zadnje dvije godine zivimo na razicitm stranama jadrana, vodeci «nove» zivote, i cujemo se prilicno redovito (zahvaljujuci njoj, ja sam lina krava koja bi bila u stanju ne javit se 3 miseca nego samo pojavit na vratima jedan dan – here i am!) i jos uvijek znamo sve bitno sto nam se u zivotu desava. Drago mi je sto imam takvo prijateljstvo. Bas je. Jer kad gledam sve kavopijce oko sebe, koji imaju 100 prijatelja, kojima pricaju nesto malo a nikad dovoljno, i dio istine ali nikad potpunu, i ponose se kako su drustveni i socijalizirani i NORMALNI, JA se pocnem ponosit sto sam tako «asocijalna» i «nedrustvena» i «nenormalna». I sto imam istu takvu prijateljicu.

Objavio Rea u 7. listopad 2004 21:03:00 | 0 komentara

sex i nafta

dakle. danas su mi se desile 2 ... 2? dvi... duhvno masu ispunjavajuce stvari. prva je bila vijest koja je sama po sebi nekako sexualno i na mnoge druge nacine zadovoljavajuca. INA nece dinit cijene goriva. eto ... jel i vas uvati milo oko srca? mene je. bas mi je bilo lipo toplo. oma sam se uljuljkala u miran san i snivala neinflaciju i neposkupljenje kruha. i prvo kad sam se probudila mislila sam da je to bio samo san, ali onda je dnevnik potvrdio i sve je bilo pink again. i onda... onda sam vidila novi spot od severine. di je oni reper sto ne zeli vise bit u tom spotu jer seve odjednom pljuca po edi majki. medutim u tom spotu je, dakle i njega je prejebala... i to ima na kazeti. zena je legenda. nadam se samo da se edo nece spustit na tu razinu da joj vraca. dosla sam do zakljucka, a posto sam 2 godine strebala knjigu iz socijalne psihologije mislim da se moje misljenje moze shvatit kao vazece na sudu, da je zena jednostavno makla mozgom. to se valjda desava kad cili zivot pokusavas napravit nesto (u njenom slucaju pivat) a svi te drugi gledaju kao nesto drugo (u njenom slucaju sisatu droljicu). moras maknit malo. onda krene alkohol, dop i jebacina, sivanje shupka i tako dalje... za koju godinu snimas pismu hrvatica. neka nam seve, da nije nje nasi decki bi samo o strankinjama imali mokre snove. eto, samo to san imala za rec.

Objavio Rea u 4. listopad 2004 22:39:00 | 0 komentara

...

vesela vijest za sve krscane diljem hrvatske. papi dizu spomenik. 2 metra visok, u bronci. neko je da lovu za to. hvala. ne, uopce nista ne fali ovoj drzavi osim papinog spomenika. samo... papa je prilicno sitan. i pogrbljen. i sad ovo ne mislim s nikakvom porugom ali... kakav ce njegov kip od 2 metra bit? oce li ukljucivat papamobil? oce li bit pogrbljen? jer ako ga naprave uspravnog to ce bit krivljenje povijesnih cinjenica, a ako ga naprave zgrcenog (i uz to 2 metra visokog, sto bi znacilo kad se ispravi ima 2 ipo metra) to ce bit uvreda crkvi koju jedna rvacka sebi ne moze dopustit. da sam ja kipar dobro bi se zamislila. mozda da mu samo naprave poprsje? ili ce se to svatit kao da zelimo papi odrubit glavu? sve su to umna pitanja koja svaki dobar kipar mora promotrit prije nego napravi nesto, da se ne bi opet desilo sranje ko s maslenickim mostom. samo u globalnim razmjerima. jer ako se parstotisuca hrvata nade uvrijedenim sto ne mogu doc do svoje obitelji s druge strane mosta jer je zapuva maestral, to je nista spram toga kad se 20 popova u rimu uvridi jer kip pape nije dobro napravljen. druga stvar. kip ce se zvat "trsatski hodocasnik". nije li smisao rijeci HODOcasnik da osoba treba hodat do tog mjesta? je li papa hodao do tamo? nemam zbilja nikakvih informacija o tome, a i ne gugla mi se, ali cisto sumnjam da je i 1 sat proveo na nogama. znam, bolestan je, ne moze... ali zar oni misle da on to ne zna? da ako ga nazovu hodocasnik da ce on pomislit da je klipsa do tamo 5 dana? wtf? da se razumimo, ja smatram da je nas papa zbilja drag mali covo, koji je sada totalno nesposoban napravit bilo sto, pa tako i zlo. u svoje vrijeme vjerujem da je bio vrlo dobar covik. ispricao se za puno stvari koje crkva niej tila ni priznat, isao je okolo i propovjedao mir na 1000e jezika. dignit mu spomenik od 2 metra je pljuska i uvreda prvo svim drugim religijama na podrucju hrvatske koji nisu dobili 2 metra visok kip muhameda ili ne znam ni ja cega... a drugo uvreda je i njemu, jer sumnjam da je on usa u taj biznis da bi mu neko diza kipove. i sad zamislite tog bidnog bolesnog papu kako lezi u nekom kreveticu pod bijelim plahtama i iskasljava krv, i dode mali teklic i kaze: hrvati vam grade kip. 2 metra visok. papa bljucne malo krvi i pomisli: a u picku m.... oprosti mi boze... - pogleda u teklica s upitnikom u ocima... sto bi sad trebao? e pa, on bi sad trebao ustat iz svog krevetica, otkaskat do hrvatske i rec im hvala vam hrvati, ovo je najl/i/jepsi trenutak mog zivota... you love me! you really love me! pustite covika na miru vise. kako uspjevamo balansirat delikatnu ravnotezu penetriranje duboko u shupak SVIM svjetskim velikanima nikad mi nece bit jasno. ali svaka cast nasim vodjama sto uspjevaju. samo, malo je pocelo smrdit. sto se tice izbora u sloveniji, imam samo jedan komentar. u slovenskoj vladi ima previse Janeza. u mom zivotu osobno i personalno nista se ne desava. danas idem kupit gace. jednogodisnji ritual. zima je... kupimo nove gace. koje sam ja znsko... c,c,c... sram me. gace u nas nisu isto sto i gace u zagrebu moram napomenit... opet. gace u zagrebu su u nas mudante. a morala bi i to kupit... ali to kupujem malo cesce ipak :D to je to. ako budem imala jos malo otrova za ispustit vratit cu se kasnije :)

martin and eikpa... svaki put kad idem poslat ovo, prvi put, javi mi se neki error... iduci put kad se pojavi copy/paste cu vam ako treba.

Objavio Rea u 4. listopad 2004 9:30:00 | 0 komentara

-_o

mm, just wanna say, hvala svima koji me tjese, bas ste dragi :) :**

Objavio Rea u 3. listopad 2004 15:01:00 | 0 komentara

alzooo

 evo sad bi popizdila. iz nekog razloga sve sto sam napisala se izbrisalo. a dobro, amo iz pocetka. tj, amo obrnuto.

pozivam sve da posjete OVAJ forum. u zadru postoji jedan invalid, koji je po svemu valjda osim mozgu invalid. i ide na nas fax. ima mali skuteric neke vrste, koji ide brzinom covjeka, medutim ne moze ga popet na pjesacki jer well... jer ga nema di popet... a i ako ga popne nikad se ne zna di i kako ce ga moc spustit. pa vozi po cesti izbjegavajuci aute. la vita e bella. jednom kad sam isla s faxa, taman sam pala ispit, kako prikladno, (ima mateja pravo, kad god kukas zbog neke pizdarije, pojavi se primjer toga kako ti je zivot u biti dobar) i idem niz skale, kad doli tip i zenska pokusavaju polec njegova kolica, neka posebna, (s njim u njima) na skale (ne znam zasto ebga, imam nekoliko teorija ali necu se pravit da znam kako te sprave funkcioniraju). da, zadarsko sveveleuciliste ne misli da je jedan ili dva invalida koji idu na fax vrijedno prilazne rampe, lifta, pa cak ni parkiralista. cak su nam povisili cijnu indexa. mozda je ova recenica zvucala izvan konteksta, ali ako se malo probavimo matematikom (koju ja bas i ne obozavam, ali ajmo, just for fun of it) za moj smjer, jedna godina, redovni studenti placaju 5000 kn (+ 75 za indeks sto je sada postalo 150) a izvanredni 3000 (isto za index) ima oko 100 redovnih, i 50ak vanrednih studenata. okkkk lec gooo.... 5000 * 100 = 500 000, 3000 * 50 = 150 000, to je 650 000, pa 150 * 150 = 22 500. zaokruzimo na 700 000 kn, per jedna godina naseg smijera (inace ima 4 godine, plus ponavljaci), a zadarsko sveveleuciliste ima - engleski, francuski, njemacki, talijanski, psihologiju, filozofiju, pedagogiju, informatologiju i komunikologiju, uciteljski, predskolski, zemljopis, povijest, e da, hrvatski... i jos nekoliko smjerova. uglavnom sve po 4 godine. pa si vi racunajte sami koliko love oni na nama zarade svake godine. i da nisu u stanju nabacit malo cementa.

jucer sam provela vecinu dana zaleci sto nisam s njim. znam da je prekid najbolje za nas, posebno za njega, uzasno sam ga upilala :( ali mi svejedno fali. bit ce bolje. popustila sam sama sebi jucer i pokusala ga nazvat. nije se javio. iako je to bilo iz potpuno sebicnih pobuda, nesto u stilu - reci mi da je sve u redu! reci mi da nisam koza! ... znam da se moram drzat dalje od svega toga, ja sam prva pobornik toga da, osim u vrlo posebnim slucajevima, momak i cura ne mogu ostat prijatelji. medutim na kraju nije samo moja sebicnost razlog mog poziva nego sam i malo zabrinuta. ne, ne mislim da sam fatalna zena i da je otisao sklocit s mosta zbog mene. nego, pisala sam vec prije, da ga neki tip zeli ubit... ili u najboljem slucaju unakazit, i nisam se uopce salila. samo sto on tada nije htio nista napravit NJEMU ni U VEZI NJEGA. a sad mi se cini da bi moga odlucit otic tamo izvadit mu umnjake ili tako nesto. ne znam. malo sam zabrinuta.

dosla sam u split. mama ima zamorca velicine omanjeg bernardinca. asocijalan je na mene, ima otvoren kavez stalno, slobodu da ode bilo di i istrune iza nekog ormara... a on ne zeli... bas je na mene :) tako sam ponosna na njega, samo mu jos treba zamracit kavez i pustit dobru mjuzu. jes, moj zivot je patetican, pa sto, ubijte me :p inace, zamorca zove alfonso. lastane jel to normalno? :P :)

vojak svejk je nestao s kiosaka i mislila sam da ga nikad necu vidit, a kad ono... mama ga ima! kao i bracu karamazove. mislim da je vrijeme da pocnem vise vremena provodit kuci :D ima i pistolj! ne, ne zovite policiju, nije pravi, jedan od onih prastarih sto su se punili barutom. bas je lip. ovo je prvi put da joj vidim novi stan i tako je dobro sreden... dnevni boravak makar, druge sobe jos nije stigla uredit... dakle, ima veliki kutni stol (inace iz moje sobe) na kojem je i ovaj kompjuter nedokazivi na kojem sad pisem koji ne prihvaca hrvatsku tipkovnicu iako mu je ona originalno instalirana. di je to nestalo samo ... hm zapravo niko ne zna. sastrane su lipe velike police (isto iz inace moje sobe) na kojima joj stoje sve pizdarije koje je nakupila tokom godina ... tj, lazem, to je samo jedan mali mali dio svih pizdarja koje je nakupila tokom godina. knjige su uglavnom po podu... ne, ne izgleda kao da su se tu nasle slucajno nakon izlaska iz zahoda. prostor je sve u svemu ogroman i ima one kao namjerno hrapave zidove koji uopce nisu hrapavi. totalno umjetnicki. jedini problem je muzika. ima zapravo dobre zvucnike, male ali ima ih 4 pa da ih je spojit bilo bi sasvim ok. sony. ima cd player mali pa je sve spojeno na njega jer linija koju ima ne prihvaca cde ni kazete. trebalo bi to rastavit i opet sastavit jednom. kad izbacis par nepotrebnih komada iznutra bit ce bolje :) a sto se zvucnika tice... ne moze ih se natjerat da svira vise od jednog istovremeno. svi oni rade, i rade dobro, ali samo jedan zvucnik svira u jednom trenu. zasto? opet, niko ne zna.

vrijeme je za ritual bureka i tople cokolade na skalice.

dosla je dixy. jedva cekam da se vidimo i napricamo.

otisla je egle, moje srce tuguje.

a sad malo politike. jeba im pas mater. oni bi gradili novo sjediste. sto sjedala im nisu dovoljno mekana pa se ne mogu dobro naspavat? jes, zivot je okrutan. estetika je bitna, pa sto ako narod gladuje, mrsavost je in.

sad je cas za pocinak i rec pa pa... vec malo drijema, snage nema _ _ _ _ _ spreman je za san... jer sutra je novi dan. :*

Objavio Rea u 3. listopad 2004 9:52:00 | 0 komentara

Jocip

gotovo je. sinoc sam napravila i tu groznu stvar i rekla sto osjecam. i gotovo je. nije mi nista toliko sto znam da je on tuzan. jebemu sve. ali kad ljubav jednostavno splasne i postane, s vremenom, od velike ljubavi i velike zelje u nesto potpuno prijateljsko. krivo mi je, a nema mi pravo bit krivo jer... ja sam odgovorna za to. zao mi je.

Objavio Rea u 2. listopad 2004 8:29:00 | 0 komentara

Majstor i margarita

vrlo relativno. dobro, ja sam zla. i kriva za sve. za tvoje zdravlje, tj manjak istog, za nepaznju, za neljubav, za tvoje... znas ti sto. jesam. jesi li ti zaista toliko slab da se ne mozes izborit protiv mene? a jebiga dragi, ja nikad nisam tvrdila da sam vrelo ljubavi, mira i razumjevanja. svi misle da je slatko kad kazem pazi se ja sam kucka. da, nosim cvike, i ne, nisam sminkerica, i da, pnekad sam znala sjedit u prvoj klupi, to ne znaci da zelim da me se mjesa s pickom u koju se zaljubio freddie prinC junior u "she's all that". sigurna sam da su oni bili jako sretni do kraja zivota. i da, mozda si u pravu, mozda ni jedan muskarac nece moc bit samnom. a dobro, zivot ce mi se svest na polupovrsne uglavnom sexualne veze koje mi nikad nece pruzit stabilnost ni mir. jos prije nekog vremena bila sam spremna uvjerit sebe da je stabilnost i mir bas ono sto mi treba. da sam ja ta koja je cudak u ovom svijetu i treba mi neko da me preodgoji, smiri, uredi, pretvori u normalnu malu djevojcicu i zenu sto svako mora bit. a mozda i ne mora? ipak, mislim da mi normalan zivot ne donosi zadovoljstvo. zao mi je zbog toga. i zao mi je zbog nas, jer iako neces priznat, i ne zelis shvatit, ja znam da ako nije danas bit ce sutra... ili za godinu dana. nije bas neka perspektiva jelda? ne necu doc zivit doli kuhat ti i radat djecu, najveci podhvat mogao bi biti da ostanem u splitu i tamo nesto napravim... ali i to je toliko malo vjerojatno da ne bi ni kupon za kerum sacuvala. metafore li. i ostaje cinjenica da se nikad necemo razumit i da cu te ja ipak uvijek pokusavat promjenit, a ti mene jos i vise. ostaje jedna velika zbrka, za koju sam se nadala da se nikad nece meni desit, ali i cinjenica da si se potpuno promjenio od kad si dosao s broda. da, znam, ja sam te prije mucila, a onda si se vratio i ne dopustas da te mucim. a vidim. jedino sto ne dopustas su planovi koje smo imali prije. zajednicki. ja bi trebala izigravat sluskinju u ovoj vezi? ne zelim... ne mogu. znam, nije zivot okrutan, ja sam... mogu zivit s tim. ne mogu zivit znajuci da sam odustala od svih svojih snova i ideja zato da bi nekome prala robu. to nisam ja. a to je, na kraju svega, ipak ono sto ti zelis da napravim. ja sam zla. dobro. zivim s tim vec 20 godina, valjda cu moc jos koju prije nego moj pakt s vragom dode do krajnje tocke i on me odvede natrag u svoj krevet. e da, i jedna apropriate pjesma, jes da nemam dick, ali da ga imam vjerojatno bi bila pisana bas za mene: by body count - evil dick Evil dick Evil, dick, evil, dick. Evil, dick, evil, dick. Evil dick likes warm, wet places, evil dick don't care about faces. Evil dick likes, young, tiny, small spaces, evil dick leaves little gooey telltale traces. Evil dick. Evil, dick, evil, dick. Evil, dick, evil, dick. Late at night evil dick he comes to me he says, "Don't sleep alone, don't sleep alone." Late at night evil dick he wakes me up he says, "Don't sleep alone, don't sleep alone, don't sleep alone, don't sleep alone, don't sleep aloooooooooone." Evil, dick, evil, dick. Evil, dick, evil, dick. I had this girl she said she loved me, thought there was no one ever above me, she wanted to marry and have my child, but evil dick he had to get buck wild. Took me out one night out with the freaks if ever there was pussy, evil dick would seek. My girl caught me skeezin' she said I wasn't shit! I said, "It wasn't me, baby. it was the muthafucka evil dick!" Late at night evil dick he comes to me he says, "Don't sleep alone, don't sleep alone." Late at night evil dick he wakes me up he says, "Don't sleep alone, don't sleep alone, don't sleep alone, don't sleep alone, don't sleep aloooooooooone." Evil, dick, evil, dick. Evil, dick, evil, dick. And when evil dick has its way, it sounds a little like this. AH, AH, AH, AH, OH, OH, OH, OH COME HERE BABY, COME HERE BABY, AH, AH, AH, AH, YEAH, YEAH, YEAH, OH SHIT, OH, OH OH, OH... DAMN DICK! Evil, dick, evil, dick. Evil, dick, evil, dick. Late at night evil dick he comes to me he says, "Don't sleep alone, don't sleep alone." Late at night evil dick he wakes me up he says, "Don't sleep alone, don't sleep alone, don't sleep alone, don't sleep alone, don't sleep aloooooooooone." Dugonjo... vako ti to ide, posto smo gore zakljucili da sam cruela d'evil, moglo bi se rec da sam blize paklu nego raju. moja verzija pakla za mene osobno nije toliko okrutna, jer ja sam ipak u svemu tome bride to the devil... ej!? jesi li citao majstora i margaritu? nemam verziju na hrvatskom ovdi, ali i engleski ce valjda posluzit - malo je veliko :/ sumnjam da nisi procitao ali za svaki slucaj, margarita je zaljubljena u majstora, i on u nju, ljubav cvate. vrag je "zamoli" da mu bude domacica na jednom balu koji proprema za svoje ... prijatelje. e pa ovo je isjecak o gostima i otprilike moja slika pakla, ipak je ovo bila prva knjiga o paklu koju sam procitala, izuzev biblije :D ‘Ten seconds to midnight,’ said Koroviev, ‘ it will begin in a moment.’ Those ten seconds seemed unusually long to Margarita. They had obviously passed but absolutely nothing seemed to be happening. Then there was a crash from below in the enormous fireplace and out of it sprang a gallows with a half-decayed corpse bouncing on its arm. The corpse jerked itself loose from the rope, fell to the ground and stood up as a dark, handsome man in tailcoat and lacquered pumps. A small, rotting coffin then slithered out of the fireplace, its lid flew off and another corpse jumped out. The handsome man stepped gallantly towards it and offered his bent arm. The second corpse turned into a nimble little woman in black slippers and black feathers on her head and then man and woman together hurried up the staircase. ‘The first guests!’ exclaimed Koroviev. ‘Monsieur Jacques and his wife. Allow me to introduce to you, your majesty, a most interesting man. A confirmed forger, a traitor to his country but no mean alchemist. He was famous,’ Koroviev whispered into Margarita’s ear, ‘ for having poisoned the king’s mistress. Not everybody can boast of that, can they? See how good-looking he is!’ Turning pale and open-mouthed with shock, Margarita looked down and saw gallows and coffin disappear through a side door in the hall. ‘We are delighted!’ the cat roared to Monsieur Jacques as he mounted the steps. Just then a headless, armless skeleton appeared in the fireplace below, fell down and turned into yet another man in a tailcoat. Monsieur Jacques’ wife had by now reached the head of the staircase where she knelt down, pale with excitement, and kissed Margarita’s foot. ‘Your majesty...’ murmured Madame Jacques. ‘Her majesty is charmed!’ shouted Koroviev. ‘Your majesty...’ said Monsieur Jacques in a low voice. ‘We are charmed!’ intoned the cat. The young men beside Azazello, smiling lifeless but welcoming smiles, were showing Monsieur and Madame Jacques to one side, wlhere they were offered goblets of champagne by the Negro attendants. The single man in tails came up the staircase at a run. ‘Count Robert,’ Koroviev whispered to Margarita. ‘An equally interesting character. Rather amusing, your majesty -- the case is reversed: he was the queen’s lover and poisoned his own wife.’ ‘We are delighted. Count,’ cried Behemoth. One after another three coffins bounced out o.f the fireplace, splitting and breaking open as they fell, then someone in a black cloak who was immediately stabbed in the back by the next person to come down the chimney. There was a muffled shriek. When an almost totally decomposed corpse emerged from the fireplace, Margarita frowned and a hand, which seemed to be Natasha’ s, offered her a flacon of sal volatile. The staircase began to fill up. Now on almost every step there were men in tailcoats accompanied by naked women who only differed in the colour of their shoes and the feathers on their heads. Margarita noticed a woman with the downcast gaze of a nun hobbling towards her, thin, shy, hampered by a stsrange wooden boot on her left leg and a broad green kerchief round her neck. ‘Who’s that woman in green?’ Margarita enquired. ‘A most charming and respectable lady,’ whispered Koroviev. ‘Let me introduce you -- Signora Toffana. She was extremely popular among the young and attractive ladies of Naples and Palermo, especially among those who were tired of their husbands. Women do get bored with their husbands, your majesty...’ ‘ Yes,’ replied Margarita dully, smiling to two men in evening dress who were bowing to kiss her knee and her foot. ‘Well,’ Koroviev managed to whisper to Margarita as he simultaneously cried: ‘ Duke! A glass of champagne? We are charmed!... Well, Signora Toffana sympathised with those poor women and sold them some liquid in a bladder. The woman poured the liquid into her husband’s soup, who ate it, thanked her for it and felt splendid. However, after a few hours he would begin to feel a terrible thirst, then lay down on his bed and a day later another beautiful Neapolitan lady was as free as air.’ ‘What’s that on her leg?’ asked Margarita, without ceasing to offer her hand to the guests who had overtaken Signora Toffana on the way up. ‘And why is she wearing green round her neck? Has she a withered neck?’ ‘Charmed, Prince!’ shouted Koroviev as he whispered to Margarita: ‘ She has a beautiful neck, but something unpleasant happened to her in prison. The thing on her leg, your majesty, is a Spanish boot and she wears a scarf because when her jailers found out that about five hundred ill-matched husbands had been dispatched from Naples and Palermo for ever, they strangled Signora Toffana in a rage.’ ‘How happy I am, your majesty, that I have the great honour...’ whispered Signora Toffana in a nun-like voice, trying to fall on one knee but hindered by the Spanish boot. Koroviev and Behemoth helped Signora Toffana to rise. ‘I am delighted,’ Margarita answered her as she gave her hand to the next arrival. People were now mounting the staircase in a flood. Margarita ceased to notice the arrivals in the hall. Mechanically she raised and lowered her hand, bared her teeth in a smile for each new guest. The landing behind her was buzzing with voices, and music like the waves of the sea floated out from the ball-rooms. ‘Now this woman is a terrible bore.’ Koroviev no longer bothered to whisper but shouted it aloud, certain that no one could hear his voice over the hubbub. ‘She loves coming to a ball because it gives her a chance to complain about her handkerchief.’ Among the approaching crowd Margarita’s glance picked out the woman at whom Koroviev was pointing. She was young, about twenty, with a remarkably beautiful figure but a look of nagging reproach. ‘What handkerchief?’ asked Margarita. ‘A maid has been assigned to her,’ Koroviev explained, ‘ who for thirty years has been putting a handkerchief on her bedside table. It is there every morning when she wakes up. She burns it in the stove or throws it in the river but every morning it appears again beside her.’ ‘What handkerchief?’ whispered Margarita, continuing to lower and raise her hand to the guests. ‘A handkerchief with a blue border. One day when she was a waitress in a cafe the owner enticed her into the storeroom and nine months later she gave birth to a boy, carried him into the woods, stuffed a handkerchief into his mouth and then buried him. At the trial she said she couldn’t afford to feed the child.’ ‘And where is the cafe-owner?’ asked Margarita. ‘But your majesty,’ the cat suddenly growled, ‘ what has the cafe-owner got to do with it? It wasn’t he who stifled the baby in the forest, was it?’ Without ceasing to smile and to shake hands with her right hand, she dug the sharp nails of her left hand into Behemoth’s ear and whispered to the cat: ‘If you butt into the conversation once more, you little horror...’ Behemoth gave a distinctly unfestive squeak and croaked: ‘Your majesty... you’ll make my ear swell... why spoil the ball with a swollen ear? I was speaking from the legal point of view ... I’ll be quiet, I promise, pretend I’m not a cat, pretend I’m a fish if you like but please let go of my ear!’ Margarita released his ear. The woman’s grim, importunate eyes looked into Margarita’ s: ‘I am so happy, your majesty, to be invited to the great ball of the full moon.’ ‘And I am delighted to see you,’ Margarita answered her, ‘ quite delighted. Do you like champagne?’ ‘Hurry up, your majesty!’ hissed Koroviev quietly but desperately. ‘You’re causing a traffic-jam on the staircase.’ ‘Yes, I like champagne,’ said the woman imploringly, and began to repeat mechanically: ‘ Frieda, Frieda, Frieda! My name is Frieda, your majesty!’ ‘Today you may get drunk, Frieda, and forget about everything,’ said Margarita. Frieda stretched out both her arms to Margarita, but Koroviev and Behemoth deftly took an arm each and whisked her off into the crowd. By now people were advancing from below like a phalanx bent on assaulting the landing where Margarita stood. The naked women mounting the staircase between the tail-coated and white-tied men floated up in a spectrum of coloured bodies that ranged from white through olive, copper and coffee to quite black. In hair that was red, black, chestnut or flaxen, sparks flashed from precious stones. Diamond-studded orders glittered on the jackets and shirt-fronts of the men. Incessantly Margarita felt the touch of lips to her knee, incessantly she offered her hand to be kissed, her face stretched into a rigid mask of welcome. ‘Charmed,’ Koroviev would monotonously intone, ‘ We are charmed... her majesty is charmed...’ ‘Her majesty is charmed,’ came a nasal echo from Azazello, standing behind her. ‘I am charmed!’ squeaked the cat. ‘Madame la marquise,’ murmured Koroviev, ‘ poisoned her father, her two brothers and two sisters for the sake of an inheritance... Her majesty is delighted, Mme. Minkin!... Ah, how pretty she is! A trifle nervous, though. Why did she have to burn her maid with a pair of curling-tongs? Of course, in the way she used them it was bound to be fatal . . . Her majesty is charmed!... Look, your majesty -- the Emperor Rudolf -- magician and alchemist... Another alchemist -- he was hanged... Ah, there she is! What a magnificent brothel she used to keep in Strasbourg! . . . We arc delighted, madame!... That woman over there was a Moscow dressmaker who had the brilliantly funny idea of boring two peep-holes in the wall of her fitting-room...’ ‘And didn’t her lady clients know? enquired Margarita. ‘Of course, they all knew, your majesty,’ replied Koroviev. ‘Charmed!... That young man over there was a dreamer and an eccentric from childhood. A girl fell in love with him and he sold her to a brothel-keeper... On and on poured the stream from below. Its source -- the huge fireplace -- showed no sign of drying up. An hour passed, then another. Margarita felt her chain weighing more and more. Something odd was happening to her hand: she found she could not lift it without wincing. Koroviev’s remarks ceased to interest her. She could no longer distinguish between slant-eyed Mongol faces, white faces and black faces. They all merged into a blur and the air between them seemed to be quivering. A sudden sharp pain like a needle stabbed at Margarita’s right hand, and clenching her teeth she leaned her elbow on the little pedestal. A sound like the rustling of wings came from the rooms behind her as the horde of guests danced, and Margarita could feel the massive floors of marble, crystal and mosaic pulsating rhythmically. Margarita showed as little interest in the emperor Caius Caligula and Messalina as she did in the rest of the procession of kings, dukes, knights, suicides, poisoners, gallows-birds, procuresses, jailers, card-sharpers, hangmen, informers, traitors, madmen, detectives and seducers. Her head swam with their names, their faces merged into a great blur and only one face remained fixed in her memory -- Malyuta Skuratov with his fiery beard. Margarita’s legs were buckling and she was afraid that she n^ight burst into tears at any moment. The worst pain came from her right knee, which all the guests had kissed. It was swollen, the skin on it had turned blue in spite of Natasha’s constant attention to it with a sponge soaked in fragrant ointment. By the end of the third hour Margarita glanced wearily down and saw with a start of joy that the flood of guests was thinning out. ‘Every ball is the same, your majesty.’ whispered Koroviev, ‘ at about this time the arrivals begin to decrease. I promise you that this torture will not last more than a few minutes longer. Here comes a party of witches from the Brocken, they’re always the last to arrive. Yes, there they are. And a couple of drunken vampires ... is that all? Oh, no, there’s one more . . . no, two more.’ The last two guests mounted the staircase. ‘Now this is someone new,’ said Koroviev, peering through his monocle. ‘Oh, yes, now I remember. Azazello called on him once and advised him, over a glass of brandy, how to get rid of a man who was threatening to denounce him. So he made his friend, who was under an obligation to him, spray the other man’s office walls with poison.’ ‘What’s his name?’ asked Margarita. ‘I’m afraid I don’t know,’ said Koroviev, ‘ You’d better ask Azazello. ‘And who’s that with him?’ ‘That’s his friend who did the job. Delighted to welcome you!’ cried Koroviev to the last two guests. The staircase was empty, and although the reception committee waited a little longer to make sure, no one else appeared from the fireplace. veliko :( ebga. a raj? ne znam... ne mogu zamislit savrsenstvo koje ne bi postalo zamorno nakon nekog vremena... posebno tokom vjecnosti :) zato raj zamisljam vise kao neko mjesto u kojem bi bilo puno... informacija... i gdje bi mogli saznat sve sto zelimo, i bavit se bilo cime i druzit se s bilo kim i postat bilo sto. raznoliko. ne monotono... raj prikazuju uglavnom kao bijelo - plavi svijet oblaka gdje svi leze i uzivaju... prvih godinu dvije mozda bi bilo ok... ali nakon nekog vremena pozelis... hm... zivjeti. a stulica sumnjam da pustaju na radio Raj :D

Objavio Rea u 1. listopad 2004 10:20:00 | 0 komentara