Reach

Oscar...

ova zena sto prevodi me ubija. pozelim da ne znam engleski. plakat cu :( zelis uzivat, gledat zgodne tipove, i nooooo ona krene s prevodom. on kaze: bush je genijalac, uspio je u necemu sto niko drugi nije mogao, ljudi ga u kinima diljem svijeta gledaju kako radi svoj posao, i to lose. ... ona prevodi: on misli da je bush genijalac... sada svi gledaju kako je to tezak posao...
AAAA... idem stavit glavu u pecnicu. (pecnica mi ne radi)

Objavio Rea u 28. veljača 2005 2:50:00 | 1 komentara

Akcija Get A Life - Ukljucite se i vi

Nije li jadno što čak i na jednom blogu nije moguće održat mir? Dolazi hrpa djece koja se osjeća pozvana komentirat tuđe blogove i izazivat svađe s ljudima. Ne znam da li to znači da nemaju život i to je jedino što mogu radit, ili jednostavno imaju viška vremena. U svakom slučaju... tužno. Čovik bi to očekivao od Iskonovog chata... ma bas mi je pun k nadobudnih klinaca. Al sad, nije niti stvar u tome sto oni malo provociraju, ajde stvoris si sliku o takvoj osobi i ko ga j. Moze bit cak i zabavno ako svatis da je ovo ipak samo Internet. Nego, mene čisto zanima što je to što njih privlači ovdi, i zašto su baš to izabrali za hobby? Probudiš se jedan dan i kažeš si: idem na mojblog.com komentirat druge blogove? Zašto si ne bi rekao... idem tražit curu za poshevit? Možda ne mogu? Ako je tako, my bad, stvarno mi je žao, ako treba platim ja terapiju... osnovat ćemo neku udrugu ili zadrugu. Možda se i koja cura javi. Nije problem. Ako volite dečke... može se i to sredit. Mogu li si reći: idem čitat knjige i komentirat ih? Nisu li knjige masu zanimljivije od jednog prosječnog bloga? Meni jesu. Dobro ... možda ne znaju čitat brzo pa dok im za blog treba jedan dan... za knjigu bi trebale godine. Shvaćam. A knjige ionako izlaze iz mode. ... dobro. Mogli bi slušat muziku i komentirat je. Eto, za to zbilja ne treba neki poseban talent. Ni trud. Ako nemaju cd player... možemo se organizirat. Da svi bloggeri daju 10kn mogao bi se kupit sasvim solidan player i možda pokoji CD samo da imaju s čim započet svoju novu avanturu. Meni krivo da ljudi tako nemaju života i moraju se srozat na to da komentiraju tuđe :( ja bi im pomogla. Što se može napravit? Ajmo malo akcije ljudi, mladež nam propada!

Objavio Rea u 27. veljača 2005 14:01:00 | 0 komentara

Balada mozga

I just hate that I have nothing to fight with. Like a revenge of some petty little god. In completely wrong time... and with such wasted force. Like I’m a fucking mindless moron who can’t see when she’s heading straight for Idiotville. Thanks Life, u fucked me up again. It’s just what I needed, a little reminder that u will, in the end, never be on my side. I just wish I could feel anger instead of… this. You could have given me that. Or would the irony of it not be quite so… obvious, than? We became enemies’ long time ago Life, and it was fine by me, cos I never liked u much anyway, but now u r just pushing it. Leave me be. Who the fuck gave you the right to take this away from me? I know I didn’t. You didn’t even ask. Or did u? Cos If that was a question than I’m so sorry but it looked more like in invite to beg where I was standing from. And you should know better than to think I would beg for it. I fucking hate you, just so you know, Life. Btw I’m seeing a pattern here. Not very imaginative. You can do much better, I’m sure. So please, try. Cos I really need to go through this again. I really do.

Objavio Rea u 24. veljača 2005 3:43:00 | 0 komentara

Malo Malo Malo San Mak(l)a

Talacka kriza!? Gimme a break. Čovika su izjebali samo tako i kad on pukne onda je luđak. Slušam analizu ove psihologinjice na RTLu kao: on je sigurno imao nasilnu prošlost i inače tako rješava probleme i ima nizak prag tolerancije... ma daj. Ponudili su mu 4 E za zemljiste vrijedno 19. doslovno ko da su mu se nasmijali u facu. Mozda je tip bia totalno normalan i miran dok ga ovi nisu ispizdili. Bas mi ga je zao. I onda «talacka kriza» ... koji je to k izraz? Beslan all over agan? Yeah right. Svadali su se s njim i sprdali ga jos dok je s puskom stajao pred njima. Da je bila prava talacka kriza lizali bi mu dupe i tresli se vicuci nemoj me ubit nemoj me ubit. Arogantna govna. Kako covik uopce prode preko po grada i ude u zgradu s onolikom puskom bez da ga iko zaustavi? Masala.

Bush je u Europi. Mali Jacques Jacque D'Les Jacquelles nekidan je prvi put vidio kako izgleda Veličina. Kad je izlazio iz kuće mama mu je dala paketić s jajima i rekla nešto tipa: Veličina bez jaja je kao zgrada bez stanara. Pa je mali Jacques dodao jaja VeliČini, koja su se onda razljigila po Veličininoj novoj majici. Mali JJDLJ je došao ispričati Veličini zašto je to napravio, ali Veličina nije shvatio usporedbu sa zgradom i rekao da on nije debeo i da neće tolerirat takove provokacije pa je zatražio od JJDLJ da mu preda ostala jaja. Ali mali JJDLJ nije Veličinu ozbiljno shvatio pa nije prepustio svoja jaja u njegove ruke. Veličina se naljutijo i vratio kući. Onda je nazvao svog Nevidljivog Prijatelja i ovaj je odmah došao. Onda je Veličina malo plakao na njegovom ramenu a prijateljeva brada mu je golicala pupak. Pa ga je pogledao suznim okicama i pitao: «Mislis li ti da sam ja debeo?» Nevidljivi Prijatelj je rekao: «Ti? NEEEEE!? Odakle ti to?» Veličina se nasmijao malo sretniji nego prije par trenutaka i rekao da ga je uvrijedio neki mali Jacques Jacque D'Les Jacquelles. Nevidljivi Prijatelj se na to strašno naljutio i uzviknuo: «Idemo gađat JJDLJ jajima!» «NE!» zaustavio ga je Veličina. «Ako to napravimo ljudi će mislit da smo zločesti. Moramo napravit tako da nas ljudi vole! A znam i kako ćemo to napraviti.» Onda se cijeli svijet suuuzio tako da se vidilo samo lice Veličine i onda je on nešto šaputao Nevidljivom Prijatelju što Niko nije mogao čuti. Pa se svijet opet proširio. Dva dana kasnije Veliko Strašno Čudovište pokakilo se na glavu Veličini. Veličina je onda rekao da je Veliko Strašno Čudovište poslao JJDLJ da mu se pokaki na glavu i da ako ga puste VSČ će se svima pokakit na glavu i onda će svi smrdiiit, iako je istina bila ja je Nevidljivi Prijatelj napravio VSČ da bi mogli okrivit JJDLJ. Pa je Veličina napravio Mnogo Veliko Strašno Čudovište i posao ga da se pokaki na JJDLJ. Međutim kako je JJDLJ bio mali, kad se MVSČ pokakilo na njegovu glavu... on je umro.

(Update, 03:08, 23. veljace 2005 ... znam da je kucma ex ukrajinski precjednik)

O povijesti Slovenije ne znam puno. Ali se priča da je prije nekih 3, 4 godine, javnosti nepoznato, Slovenija odlučila bacit bombu na Ameriku. Pa su je i bacili. Naravno mi to ne znamo jer to je sve vrlo haš haš, dakle skriveno. I nakon što je masu Amerikanaca umrlo, ostao je precjednik i nekoliko vojnika i par bačvi benzina za avijone, koji su isto ostali, i tri snikersa koja su kasnije mutirala u sniki-bića koja su se uglavnom hranila kamenjem i žicama. E da i jedna karta svijeta. i onda je precjednik rekao vojnicima: «Idemo na Sloveniju». Slovenci valjda nisu glupi ljudi, znali su, čim je ovaj preživio, nije dobro. Pa su se sakrili u atomska skloništa i postali vrlo religiozni. Sa sobom u skloništu su imali jedan telefon. Narančasti. Onaj s krugom što se vrti, a ne tipkama. I dani su prolazili, možda i godine čak, oni su živli i molili se i jako malo pili. I jedno sunčano popodne (mada oni nisu znali da je sunčano... ni popodne) Slovenski precjednik Kučma uzviknuo je: «Pa jebo ih, oče li oni nas bombat više?!» Svi su se okrenuli prema njemu u šoku što govori Dalmatinskim naglaskom... ali su se brzo skoncentrirali na bitniju temu i zaključili da ne znaju i da bi možda trebali nazvat i pitat... možda precjednik Amerike i nekoliko vojnika ipak nisu preživili? Pa su izvadili narančasti telefon i nazvali Americkog precjednika... jer naravno da ti precjednici svi znaju svoje interne brojeve. Kad se Američki precjednik javio Kučma mu je rekao, na engleskom: «Ej madafaka? Očeš li ti nas bombardirat više?» A Američki precjednik je zaškrgutao zubičima i odgovorio da: «YEAH ti dupe rupa! Čim vas nađemo na karti!»

Real - Juventus 1:0

Bayern - Arsenal 3:1

Liverpool - Bayer Leverkusen : 3:1

PSV – Monaco 1:0

Arsenal mi je izgubijo :( tuzno.

Part 4.

Nakon 1949 unatoč dogovoru, sukobi između Izraelaca i Arapa su se nastavili i ostao je strah od novog rata. Naravno, svi su se naoružavali kao ludi, tko je vidio uzivat u sreci i nadat se najboljem. 196 Izrael se udružio s Britanijom i Francuskom kako bi napali Egipat, kako bi Egipćani prestali svojatat Sueski kanal. Kada su Izraelci i došli do Gaze i Sinaja, potisnuli su ih... ne bi vjerovali, Ameri i Rusi. Skupa. Zajedno. WOOOOW. Narvno do 60ih i tu je nastalo žarište glupog hladnog rata u kojem su Ameri i Rusi nadmudrivali jedni druge. Jipi. U proljeće 1967 Sovjeti su «slučajno» Siriji dali krivu informaciju, da se Izraelci okupljaju kako bi napali Siriju. Dobro, nije ni to došlo od nigdi, Izraelci i Sirijci su se svađali već jedno godinu dana i Izraelci su spomenuli kako bi trebalo maknut Sirijsku vladu ako ne uspiju prekinut Palestinske napade na Izrael iz Sirije. Odgovarajući na Sirijski poziv za pomoć 1967. Egipćani su ušli na poluotok Sinaj, koji graniči s Izraelom i zamolili UNove snage da se povuku s te granice. Egipćani su tada okupirali južni dio Sinajskog poluotoka i objavili blokadu Izraelske luke, Eliat, jerbo sad kao da bi se došlo do nje treba proći kroz Egipatske vode. Tu su se Izraelci malo prepali. Pa su 5. 6. 1967 napali Egipat i Siriju i uništili njihove zračne snage u par sati. Jordan se pridružio bitkama pa su i njega napali. (Ovo je zapravo krivo rečeno, jer ako se Jordan pridružio bitkama, onda je on prvi napao Izrael, tako da se ono sto Izraelci sad rade zove obrana.) Egipat, Sirija i Jordan pobijeđeni su, a Izrael je dobio Zapadnu Obalu, Pojas Gaze, Sinajski poluotok i Golansku visoravan. Rat 1967, koji je trajao samo 6 dana, uspostavio je Izrael kao dominantnu regionalnu vojnu moć. S druge stane Palestinski pokret pokret se javio kao bitan faktor nakon tog rata, u obliku političkih i militarnih grupa koje su činile PLO, Palestine Liberation Organization, tj. Palestinska Oslobodilačka Organizacija. Vodstvo nad PLO-om nakon ovog rata preuzeli su mladi, militantniji Palestinci. Postoje još neke grupe koje zastupaju različite ideologije, Yasser Arafat je (bio) vođa Fataha, najveće grupe, i zastupnik je PLO-a od 1968. Ostale grupe, unatoč nekim razlikama uglavnom gledaju na PLO kao svog predstavnika. Tokom 60-ih baza PLO-a bila je u Jordanu. 70ih su istjerani iz Jordana zbog borbi s Jordanskom vojskom, i bili su prisiljeni premjestit se u Libanon. Kada je 1975 započeo civilni rat u Libanonu PLO je uzeo svoju stranu, a kada je Izrael napao Libanon 1982 bili su prisiljeni preseliti se u Tunis.

End Part 4.

Objavio Rea u 23. veljača 2005 0:44:00 | 0 komentara

ljubavna izjava

Tila sam napisat post o tome kako hrvatska ide preuređivat dom za zastupnike za 13 milijuna kuna a u međuvremenu još masu drugih stvari stoji neriješeno.  Al onda sam shvatila da tih 13 milijuna kuna kao ni još tri puta toliko, ne mogu Hrvatskoj pomoć da riješi nijedan od svojih važnijih problema. Pa neka im. Makar nam zastupnici neće radit u vlažnim prostorijama i imat će svoju sobicu tako da ih nitko ne uznemiruje. Možda im se onda pročisti mozak i naprave nešto. Jedan dobar mali gadget koji će dobit bit će evidencijska kartica i, maštovito nazvan, čitač za evidencijske kartice. I onda ko na traci, kad udu u zgradu «očitaju» da su ušli, kad izađu opet to jelte očitaju. Sad ima samo fali netko tko bi kontrolirao vrijeme kad su ušli i izašli i kažnjavali ih za sve izlaske bez dobrog (dakle poslovnog) razloga. Mogu ja?

A evo i zašto to što oni svi troše na pizdarije uopće nije bitno:

Hrvatski dug iznosi 26 milijardi dolara. (Argentinski iznosi 80. Još smo tu i još nas ima. Sad doduše čitala sam u f'kusu da Argentinaca ima više te da je dug po osobi veći na Hrvatu nego na Argentincu. Ali kako od Pavelića do Gotovine težimo k Argentini... onda se to valjda računa kao uspjeh.)  

Država duguje umirovljenicima 20(,7) milijardi kuna.

«Planirani rok za Hrvatsku čistu od mina je 2010. godina. Neupitno je hoće li se cijeli prostor zemlje u potpunosti riješiti tog ubojitog zla, no problemi, kao i svugdje, postoje. Od 1991. do danas dogodila su se 1374 minska incidenta s 1869 žrtava.” Razminiranje, do te 2010 trebali bi doć oko... 3,2 milijarde kuna. 

Nažalost, točno koliko love bi trebali dat pravim ratnim invalidima, i koliko bi koštalo da se sad napravi čistka među onima što su se lažući obogatili na tome, nisam uspila pronaći.
 
A to su samo neke stvari koje se češće spominju i kojih sam se sitila u ovaj rani sat.

Btw pokušavaju mi objasnit da je glavni razlog vanjskog duga to što utajujemo (WTF?) poreze. Skoro pa da poželim da me gazda prijavi kao rezidenta. Al ni i potpuno. Ljudi kao ja vode ovu državu u propast.  

Toliko o matematici.

Javio mi se otac danas, da mi je slao mailove a ja nisam odgovarala... s moje strane se isto tako činilo... dakle može bit da je problem u iskonu i njegovom brodskom mailu... kako god da se zove. A može bit da je neko opet zabio nos di nije trebao. I duboko se nadam da nije to, jer to bi bilo totalno i beskrajno jadno i glupo i patetično i ono... get a life! Mkey?!

Part 3. 

Sve te vrlo nepristojne stvari koje su se dešavale ipak su natjerale Engleze da se nakon rata vrate kući i popiju čaj. Zatražili su od UN-a da riješi situaciju u Palestini, nadajući se da oni to neće uspjeti i da će im vratiti vlast (a oni eto ipak uspješe, kao što vidimo danas). I tako je skupina UNovih znanstvenika pošla u Palestinu vidit u čemu je problem i kako ga riješiti. Zaključili su da Palestinu treba podijeliti (iako se nisu bas mogli svi složit što treba napraviti, tko zna kako bi svijet danas izgledao da je neki drugi politički geek podigao glas u tom trenu i izrazio svoje mišljenje). Krajem 1946 1 269 000 Arapa i 608 000 Židova živjelo je unutar Palestinskog Mandata. Židovi su do tada imali tek 6 – 8% totalnog područja Palestine, što je bilo oko 20% obradive zemlje, a ovom odlukom im je dano 54%. Teritorij koji bi bio Židovski bio je nešto veći od palestinskog jer se pretpostavljalo da će još Židova dolaziti. (Ne znam jel neko primjećuje, ali govorimo o Palestini, zemlji koja postoji, s ljudima koji su živi, imaju svoju kulturu, svoje običaje, svoje ŽELJE, i o njima odlučuje šačica zemalja u Europi... nešto kao kad su pobili Indijance, volim moralno i civilizacijski uzdignute, Ave Cezare... jel to samo meni nelogično? Vjerojatno.) UNov plan je podijelio zemlju tako da je svaka država imala većinsko svoje stanovništvo, iako su neka Židovska naselja upadala u Palestinsku zemlju, i mnogo Palestinaca bi postalo dio židovske države. (sitnice i detalji)  A područje Betlehema i Jeruzalema posto bi međunarodna zona. (WTF?). Javno, Cionističko vodstvo je prihvatilo UNov plan, iako su se nadali da će malo proširiti granice buduće Židovske države. Palestinci i ostali Arapi odbili su taj plan, i cijeli taj skup na kojem se odlučivalo o njihovoj sudbini shvatili kao međunarodnu izdaju. I da, svi su krivili Engleze što su uopce dopustili Cionističko naseljavanje. Par dana nakon što je proveden UNov plan, Arapi i Židovi počeli su se sukobljavati. Arapi su, za razliku od Židovske milicije bili loše organizirani, loše trenirani i loše naoružani. Do proljeća 1948., Cionističke snage su osigurale kontrolu nad većinom teritorija koji im je dodijeljen planom. 15. 5. 1948, Englezi su evakuirali Palestinu, i Cionistički vođe su proglasili državu Izrael. Tada su okolne Arapske zemlje napale Izrael pod izlikom da žele spasiti Palestince, a zapravo, ni oni nisu ništa više od Židova htjeli Palestinsku državu. Tokom petog i šestog mjeseca 1948, kada su borbe bile najžešće, ishod je bio neizvjestan. Međutim kada su iz Čehoslovačke stigle pošiljke oružje Izraelcima, njihove snage su na brzinu dobili i one dijelove zemlje koje im UN nije dao. 1949 rat između Izraela i Arapa završio je potpisivanjem dogovora. Zemlja koja je nekad bila Palestina sada je podijeljena u 3 dijela, svaki pod posebnom političkom kontrolom. Izrael je zauzimao 77% teritorija, Jordan i Egipat podijelili su ostalo. Palestinska država koju je UN zamislio nikad nije ostvarena.

End part 3.
 

I naravno da ću morat opet sredit komp jer sam nešto zezla. To je umjetnost :)

Sinoć sam gledala onaj VH1 Big ili kako se već zove... bila je Anne Nicole Smith... moram priznat da je nikad prije nisam vidila. A bilo bi mi draže da nisam ni sada. Jel ono bila gluma? Droga? Alkohol? Ili višak zraka u glavi? Nemam pojma... al izgledalo je groteskno. A tu riječ nije lako napisat.

sutra mi dolazi cimerica... totalno sam bezvoljna. nije cura loša...  HA :) nije problem u njoj problem je u meni :D 

ne znam jel se vidi da naslov nema veze s vezom a posebno ne s ovim teskstom.

bla bla... bla. bla bla.

Objavio Rea u 19. veljača 2005 13:58:00 | 0 komentara

Razmislih

i tako ja odlucih da se moram skinit s cilog ovog... gblog natjecanja :) al ne mogu. pa cu ga makar pokusat ignorirat... jerbo sam pocela pisat za... a ne znam ni ja za koga al definitivno nije mene. jer sam se zadnji put skoro ispricala sto ne mogu pisat jer kao imam drugog posla. ma WTF. pa valjda ja znam da imam drugog posla.. .a zasto bi i drugi to trebali znat, oli ce im oduzet od sna? dakle desilo se tacno ono sto sam rekla da ce se desit... to je jedna od onih situacija di nemoj pobjedit. ili izgubit... ovisi kako gledas. kad se sam sebi zaprijetis da ces zasrat. sto se tice onog o palestini... kao i ostala politicka trabunjanja, ne morate citat :) ez the matter of factly, ne morate citat nista :) malo me puklo sve to... kao internet i ta saharanja.. a nisam za to pocela s ovim blogom. pa cu se onda skinit s planine i nastavit pisat kad god ocu i kako god ocu bez da razmisljam ko me cita i zasto i sto je najvaznije koliko njih. bas sam mankifejs.

idem sad objasnit macku zasto cu ga iduca tri dana drzat na kruvu i vodi. mozes izvadit macku iz kante za smece al ne mozes izvadit kantu za smece iz macke.

Objavio Rea u 14. veljača 2005 14:20:00 | 0 komentara

WT

http://www.index.hr/clanak.aspx?id=249364

poanta clanka? zene... bjez'te od debila prije nego im rodite dicu. strava.

.... sleepy. a da ne bude da nisam nista napisala:

Part 2.

Britti ko Britti, (sjećate se Irske? Ulstera?) zajebali dogovor. 1917. Lord Arthur Balfour (Lord je ipak visa titula od Sir) izdao je deklaraciju kojom objavljuje da njegova vlada podržava stvaranje «Židovskog nacionalnog «doma» u Palestini». Posve je druga stvar tajni dogovor Engleske i Francuske da između sebe podjele Arapske provincije. (Bez ovog zadnjeg bila bi sklona povjerovat da Englezi uopće nisu imali pojma tko je kome sto obećao i samo su se trudili bit pristojni prema svima.) Nakon rata Liga Naroda, (u kojoj su Francuska i Engleska drmale) dala im je kvazi-kolinijanu vlast nad bivšim Otomanskim teritorijem. Ti režimi su se zvali mandati. Tko je Francuska imala mandat nad Sirijom, a Britanija je imala mandat nad područjima današnjeg Izraela, Zapadne Obale, Pojasa Gaze i Jordana. 1921 Palestina je prvi put postala ujedinjeno političko tijelo, kada je Engleska podijelila svoju regiju u dva dijela: Emirati Transjordana, i Palestinski Mandat. Ipak, Arapi bas i nisu bili sretni zbog Engleskog neispunjavanja obećanja, i mnogi su se protivili Britanskoj i Francuskoj vlasti kao kršenje njihovog prava na samoopredjeljenje. U Palestini je situacija bila malo kompliciranija radi Britanskog obećanja da će Židovi tu imati svoj dom. (A to obećanje su morali održat?) Dolazilo je sve više Židova, kupovali su zemlje, gradili kuće a Palestinci su popizđivali. Bilo ih je strah da će to dovesti do stvaranje Izraelske države u Palestini (kako iracionalan strah). Tako su se oni opirali i Englezima i Židovima. 1920 i 1921 došlo je do sukoba (množina) između Arapa i Židova u kojima je poginuo otprilike jednak broj ljudi na obje strane. Problem je nastao kad je Židovski nacionalni fond kupio zemlju od trenutno odsutnih zemljoposjednika, Arapa, i kada su Arapi koji su tu živjeli izbačeni iz svojih domova. 1928 nastao je problem u Jeruzalemu, oko Zida plača, jer je on sveto mjesto i muslimanima i Židovima. Valjda ne možemo svi bit tužni na istom mjestu. 15. 8. 1929 grupa mladih cionista (Betar) je demonstrirala i podigla cionističku zastavu nad Zidom. Bojeći se da je sveto mjesto u opasnosti i vjerojatno bjesni, Arapi su reagirali napadanjem Židova diljem zemlje. U Hebronu su tada poginula 64 Židova, a susjedi, Muslimani, spasili su ostale. Židovska zajednica u Hebronu prestala je postojati kada su preživjeli Židovi otišli u Jeruzalem. Tokom tjedan dana nasilja 133 Židova i 115 Arapa je poginulo i još mnogo ih je ranjeno. Nakon što je hitler (malo slovo namjerno) došao na vlast 1933, Židovi su počeli dolaziti u još većem broju. Palestinski otpor Britancima i Židovima dosegao je vrhunac s Arapskom bunom 1936 – 1939, koju je Britanija suzbila uz pomoć Cionističke milicije. Britanci su se malo zabrinuli oko svih tih nemira pod svojom vlasti pa su izdali Bijeli papir kojom su ograničili buduću imigraciju Židova i mogućnost kupovine zemlje od strane Židova. Židovi su to shvatili kao izdaju, posebno s obzirom na situaciju Židova u Europi. To je bio kraj njihove suradnje. U isto vrijeme, slamanje Arapskog revolta i egzil Palestinskog političkog vodstva značio je da su Palestinski Arapi ostali potpuno politički neorganizirani.

End part 2.

Objavio Rea u 12. veljača 2005 23:06:00 | 0 komentara

Girl

a nista... happy end :)

Objavio Rea u 11. veljača 2005 1:33:00 | 0 komentara

:o)

http://www.kevinsites.net/

Objavio Rea u 9. veljača 2005 12:54:00 | 0 komentara

The Streets

Otkrila sam novi bend! mislim, nov je meni a vas ko sljivi. ovo su im lyricsi za pisku koju sam prvu skuzila, a zove se blinded by the lights:

Thats the one, Oi
How did he not find the baggy, with his hand in my shoe?
Way too close for me, ah well at least they allowed me through.
Should be a good night in here, Ramo in the main room,
People keep pushing me though, no reception on the phone.
And i'm thinkin'...
(Light are blinding my eyes)
They said they'd be here, they said, they said in the corner,
And im thinkin'...
(People pushin' by, then walkin' off into the night)
These look well speckly, bit green and blue,
Threes is well cheap though, so i'll take three if i need to.
Right im on the plan, i wish the bouncers would go away,
Borrow water off this man, here goes nothing OK,
And i'm thinkin'...
(Lights are blinding my eyes)
argh Thats proper rank, that tastes like hairspray
And i'm thinkin'...
(People pushin' by, then walkin' off into the night)
I hate coming to the entrance, just to get bars on my phone,
You have no new messages, so why haven't they phoned?
Menu, write message, so where are you and Simone?
Send message, dans number, where've they gone?
And im thinkin'...
(Lights are blinding my eyes)
Why's the message pending? where the fuck are ya?
And i'm thinkin'...
(People pushin' by, then walkin' off into the night)
Hmm, brandy or beer? Waters a good idea,
Wish that bar lady'd appear; and come serve over here.
Where the fuck could they be? still not over in the corner,
This nights a tragedy, i keep thinking i saw her.
And i'm thinkin'...
(Lights are blinding my eyes)
No thats not them, thats not them either...
And i'm thinkin'...
(People pushin' by, then walkin' off into the night)
I'm still not feeling anything, this has got to be a dud.
It's been ages since i necked it, and smoked six tabs to the nub.
Belly's not even tingling, i just feel a bit pissed..
No-one looks like minglin', i cant see her or him..
And im thinkin'...
(Lights are blinding my eyes)
I'm gonna do another i think. Yeah, one more, these are shit.
And i'm thinkin'...
(People pushin' by, then walkin' off into the night)
These toilets are a piss take, queue's bigger than the door.
Gotta get rid of this pill taste, what are they chattin so much for?
Glad i'm not a girl in this place, they'll be here til dawn.
Sure my belly's tingling a bit, summat's happening im sure.
And im thinkin'...
(Lights are blinding my eyes)
Maybe i shouldnt have done the second one, i feel all fidgety and warm...
(People pushin' by, then walkin' off into the night)
Whoa, everything in the room is spinning, i think i'm going to fall down,
My heart's beating too quick, i'm fucking tripping out.
I wonder whether they got in, turned away no doubt.
Who cares, this is a tune coming in, that one where hes just like..
Im thinkin'...
(Lights are blinding my eyes)
My eyes are rolling back, i'm rubbing my thighs with my hand.
And i'm thinkin'...
(People pushin' by, then walkin' off into the night)
Yeah yeah they cheer - can they see my hand in the air?
Need to wave 'em over here. Swear Simone's kissing Dan.
My head is twisted severe, body's rushing everywhere,
They could have texted me when they were near, but i'm fucked and i don't care.
(Lights are blinding my eyes)
What was i thinkin' about? Ah who cares, i'm maaaashed.
(People pushin' by, then walkin' off into the night)
Totally fucked, cant hardly fuckin' stand.
This is fuckin amazing; argh.

al nisu im lyrics toliko koliko stranica :)  http://www.the-streets.co.uk/ malo je blogerski nastrojena, bas je kul :)

to sleep or not to sleep. zzzzzzzzzzzzzzzzzzzz

Objavio Rea u 9. veljača 2005 1:44:00 | 0 komentara

Ratovi... o, how they suck. Ko Seve.

U Iraku je poginuo još jedan Hrvat, Ivan Pavčević. :(

Niko Kranjčar je tražio taticu da mu donese Dinamov dres na utakmicu. Nije rekao hoće li je spalit ili što. U svakom slučaju ako ju je donio samo da platche nad njom moglo bi mu se desit da ostane bez pokojeg organa. A bila bi šteta, kad već nema mozga. A u duhu ovih… Hajduko-Dinamovskih izmjena, njegov tata je za golmana stavio Pletikosu umjesto Butine protiv Izraela. A Štimac valjda pokušava sastavit All Jugoslav League. Sad je izrazio želju da u Hajduku vidi Nikolu Žigića iz Crvene Zvezde. A svi znamo što se desilo kad je on zadnji put zaželio nešto.

Mesić je podigao tužbu protiv Mikšića. Mislim. Kad predsjednik tuži nekog, kolike su šanse da će izgubit? A tužba je oko toga što je Mikšić reka da je Francuska obavještajna služba dala Mesiću kuću na Francuskoj rivijeri. Koja su to dica.    

Između Izraela i Palestine dogovoren je umjetni mir. Koji je Jihad naravno odbacio… al kao… mir je. Imam 9 strana napisanog teksta o sukobu i palestini i još se mislim da zalipim ovdi ili ne. Možda da stvim u nastavcima? Hm… pa da. Mogla bi.

<disclamer> Za sve koje mozda ne zanima, ovdi ce bit esej o izraelsko palestinkom sukobu... nesto su cinjenice, nesto posljedice propagande, a nesto moje osobno videnje... pa vi vidite sto ćete s tim. Naginje Palestinskoj strani. </disclamer>

Part 1.

Iako će se često čut da su Palestinci još jedna skupina glupih muslimana, poanta ipak nije u tome sto su oni muslimani, a Izraelci jelte, Židovi. Poanta je ipak u komadu zemlje. Do 1948 uglavnom Palestinci I nešto Židova živjelo je u zemlji koja se zvala Palestina. Međutizim u iduće dvije godine nastale su tri državice: država Izrael, Zapadna obala, I pojas Gaze. Mali komad zemlje, ništa bitno, reklo bi se. Židovi svoje pravo na ovu zemlju baziraju uglavnom na Bibliji, i obećanju Abrahamu, jer je tu davno prije postojalo Židovsko kraljevstvo Izrael, dok ga Rimljani nisu srušili, i naravno na svojoj vlastitoj potrebi da zbrišu iz Europe u kojoj je rastao antisemitizam. Palestinci svoje pravo temelje na nekoliko stotina godina života na toj zemlji i činjenici da je većinsko stanovništvo bilo njihovo ... prije nego su se počeli samoubijat. Puca im k za Biblijska prava, a ako ih slučajno i promotre onda opet imaju jednaka prava kao Izraelci jer je Abrahamov sin Ishmael praotac Arapa, pa Božje obećanje obuhvaća i njih. Iz nekog razloga (stjuupid), Palestinci ne misle da bi svoju zemlju trebali predat Židovima kako bi im nadoknadili zločine Europljana.

Pošto su Židovi raštrkani diljem svijeta organizirali su pokret Cionizam. Kaže Anić (više volimo Klajića al ovaj je jeftiniji): učenje i pokret nastao krajem 19. st., za renesansu židovskog identiteta u dijaspori (A protiv asimilacije i akulturacije) te za povratak Židova u zemlju Izraelovu i osnivanje židovske države. (Apropo: Har Cijon je jedan od brežuljaka u  Jeruzalemu na kojem se, prema predaji, nalazi grob kralja Davida.) Tako se 1882 slio prvi val Židova prema Palestini. Tada je još Palestina bila dio Otomanskog carstva. Dobro, ni onda nisu bili jedna država pod nebom i Bogom ili kako to ide već, jedan dio je spadao pod provinciju Beirut, a čitavo područje Jeruzalem, dakle Jeruzalem i Betlehem su bili pod direktnom vlašću Istambula. (Lova od turizma valjda. :9) Prema Otomanskom «popisu stanovništva» iz 1878 muslimana je bilo 403 795, a Židova 15 011, i otprilike 10 000 Židova koji su tu bili kao imigranti, iz raznih stranih zemlja. I nekoliko tisuća beduina, Arapskih nomada. Židovi koji su tada tu živjeli bili su uglavnom ortodoksni, i živjeli su tu iz religijskih, a ne nacionalnih razloga, a preživljavali su uglavnom od love koju su im slali Židovi iz drugih zemalja. I nije ih baš zanimao cionizam. Židovi koji su kasnije počeli imigrirati u Palestinu nisu više bili ortodoksni vjernici, i cilj im je bio izgraditi državu. Do početka Velikog rata (kasnije nazvan Prvim svjetskim ratom... kako su ljudi nevini bili onda, mislili su da je TO smak svijeta) u Palestini je bilo 60 000 Židova i 700 000 Arapa.

Da pokušam približit svoj pogled onima koji možda ovo čitaju. Danas u hrvatskoj ima nešto malo Srba. Mi smo jednom davno bili ista država. I sad nam dođu srbi i kažu: eh, nas još ima ovdi, a baš nam je tijesna Srbija, mogli bi smo se polako počet naseljavat u Hrvatsku. (ako mislite izgovorit: ali Srbi imaju državu, a Židovi ne?!, moj odgovor je: ko im je kriv. S točkom. Update: u međuvremenu sam upilala jednog Izraelca i saznala da su zbilja pobigli zato što su ih «Otomanci» ugnjetavali;)

Tako je već početkom 20og stoljeća Palestina bila problematično područje. Otomansko carstvo je slabilo, a Europa je lagano gušila područja na istočnom Mediteranu und Palestini. Na lagani nagovor Engleza (ime koje tražite je Henry McMahon, Sir; a razlog te bezgranične ljubavi, osim love, taj što su na strani Otomanskog carstva bili Nijemci. Drugo ime je Husayn bin' Ali. Oni su se dopisivali, i izašlo je ...) ovo: Englezi su im obećali da ako Arapi budu na njihovoj strani tokom rata, kasnije će oni podržat uspostavu neovisne Arapske Države. Palestina uključena. Arapi su se pobunili protiv Otomana, vodio ih je T. E. Lawrence, (AKA Lawrence of Arabia) i Faysal bin' Ali... i pobijedili! I Britti su dobili kontrolu nad tim područjem tokom WWI.

End part 1.

Objavio Rea u 9. veljača 2005 1:18:00 | 0 komentara

Norton Vs Carnet

Ovo vam je bezveze citat, samo sam praznila zivce dok me komp zezao.

so, morala sam cili laptop sredit. trajalo je 9 sati s prekidima. buh. srecom imam one cd-ice sto ih ubacis unutra onda ga oni vrate u proslost :) kad je bio mlad :) samo ja posli moram dodavat sve programe. al ok. sad imam icq 4. mnogo zabavna stvarcica :) mozes mu namistit boju :) pa je moj ljubistac :) la la la :)

however :/ ono sto me zabrinjava je norton 2003 koji nece da napravi update :( i tako dok ja ovo pisem ko zna sto se lipi na moj komp i unistava mi novosteceni mir. dem dem dem. nadam se da ce adaware napravit svoje... al to nije to :( i onda kad vidim ono crveno na nortonu: System Status: Urgent attention crveno... crveno... nema crveno dobro. zamislite to u crveno... dobijem ospice dakle. eto ovaj drugi je to sasvim ok napravio. daaamn.

osim toga stupidni "i can't go away cos your whole computer depends on me" windows messenger sad blinka svaki put kad se spojim na net.

al zato crazy b radi normalno :) prije dva dana kad sam pokusala blogat totalno je riknuo i nije mi to otvorit ni one gore kucice za dizajn i statistike i postavke ni ovaj prozorcic di se pise a posebno ne poslat ili ne daj boze dodat sliku.

al sve to manje vise dok norton ne napravi sto treba :/ yeah! napravio je common client updates... weee idemo dalje :) hm no. naravno cim pokusam skinit definitions prekine ga. Tj ne cim nego malo kasnije. A onda uskoro prekine se I carnet. Zanimljivo. A carnet u zadnje vrijeme me sluzi sasvim ok (osim oko 9 navecer). Tako da se ja pitam… da li su carnet i symantec zaratili potajno iza nasih leda? Da i je taj rat veci od onog u iraku i da li je to biblijski sukob juga i sjevera? Mozemo se samo molit da nije. Jer ako je… we are all screwed! Pod we all naravno mislim na ljude koji koriste carnet a imaju problema sa stavljanjem firewalla. Mh mh jedem zlatni prepecenac. Nije li to divno. Bas sto mojim ustima treba, petite gillette. Kad smo vec kod zileta koji me podsjecaju ne reklame koje me podsjecaju na pampers, gledala sam nekidan reklamu za nove pampersice. Sad razmšiljam koliko ce pampersu trebat da napravi robot pelenu. Pelenu koja sama skine svoju frendicu s bebe, baci je u smece, opere bebu, napudra je,  i stavi se na nju.

Pogledala sam kill bill, oba. Ne znam ko je reka  da je film sranje, meni je odlican. Ko uostalom i svi njegovi filmovi :) malo krvav, mislim masu krvav :) al dobro :) gledajte ga u drustvu i ne zaboravite … to je sve krv iz kesice :) nitko stvarno ne nastrada :) osim oka. Oko je ocito najebalo i uzivo. :/

A ovo vise nije zabavno :( taman se prva definition imala skinit kad me carnet prekinuo :( i zasto mora krenit izpocetka svaki put :( buuuuuu!!

So thankfully, jos uvijek koristim password koji sam digla onom debilu, tako da cu se spojit na iskon. Ha. Now je sve ok. Jos samo da ne nade nista i super :)

Objavio Rea u 8. veljača 2005 12:00:00 | 0 komentara

Mostarske kiše

Evo sam nekidan čitajući stare postove shvatila da nikad nisam postala ovu pjesmu... a mislim da je previše ljudi zakinuto za nju... pa evo vam je, iz 1965, by Pero Zubac :)

Mostarske kiše

U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
Jedne jeseni
Jao kad bih znao sa kim sada spava
Ne bi joj glava, ne bi joj glava
Jao kad bih znao ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
Jao kad bih znao ko to u meni bere
Kajsije još nedozrele

Govorio sam joj ti si derište ti si
Balavica
Sve sam joj govorio
I plakala je na moje ruke, na moje reči
Govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo
Telo ti zrelo, šta se praviš svetica
A padale su svu noć neke modre kiše
Nad Mostarom

Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg
Nije bilo
Pitala me je imam li brata, šta studiram
Jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me
Je pitala
Pitala me je da li bih mogao sa svakom
Tako sačuvaj bože
Da li je volim tiho je pitala
A padale su nad Mostarom neke modre
Kiše
Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
Ali nije htela to da čini, nije htela
Il nije smela, vrag bi joj znao

Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
Njene oči ptica, njena bedra srna
Imala je mladež, mladež je imala
Ne smem da kažem
Imala je mladež mali ljubičasti ili mi
Se čini
Pitala me je da li sam Hrvat imam li
Devojku
Volim li Rilkea, sve me je pitala
A na oknu su ko božićni zvončići moga
Detinjstva zvonile kapi
A noćna pesma tekla tihano niz donju
Mahalu
Ej Sulejmana othranila majka

Ona je prostrla svoje godine po parketu
Njene su oči bile pune kao zrele breskve
Njene su dojke bile tople ko mali psići
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi
Važna
Svetlana Svetlana znaš li da je
Atomski vek
De Gol, Gagarin i koještarije, sve sam
Joj govorio
Ona je plakala, ona je plakala

Vodio sam je po kujundžiluku po
Aščinicama
Svuda sam je vodio
U pećine je skrivao, na čardak nosio
Pod mostovima se igrali žmurke Neretva
Ždrebica
Pod Starim mostom Crnjanskog joj
Govorio
Što je divan, šaputala je, što je divan

Kolena joj crtao u vlažnom pesku
Smejala se tako vedro, tako nevino ko
Prvi ljiljani
U džamije je vodio Karađoz beg mrtav
Premrtav
Pod teškim turbetom
Na grob Šantićev cveće je odnela malo
Plakala kao i sve žene
Svuda sam je vodio

Sada je ovo leto
Sad sam sasvim drugi, pišem neke pesme
U jednom listu pola stupca za Peru Zupca
I ništa više
A padale su svu noć nad Mostarom neke
Modre kiše
Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
Al nije htela to da čini, nije htela
Il nije smela, vrag bi joj znao

Ni ono nebo ni ono oblačje ni one
Krovove
Bledunjavo sunce izgladnjelog dečaka
Nad Mostarom
Ne umem zaboraviti
Ni njenu kosu njen mali jezik kao jagodu
Njen smeh što je umeo zaboleti kao
Kletva
Onu molitvu u kapeli na Belom Bregu
Bog je veliki, govorila je, nadživeće naša
Ni one teške modre kiše
O jesen besplodna njena jesen

Govorila je o filmovima o Džemsu Dinu
Sve je govorila malo tužno malo
Plačljivo o Karenjini
Govorila je Klojd Grifits ne bi umeo
Ni mrava zgaziti
Smejao sam se, ti si glupa on je ubica
Ti si dete
Ni one ulice one prodavnice poslednjeg
Izdanja Oslobođenja
Ni ono grožđe polusvelo u izlozima ne
Umem zaboraviti
Onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom
One kiše
Ljubila me je po cele noći, grlila me i
Ništa više
Majke mi ništa drugo nismo

Posle su opet bila leta, posle su opet
Bile kiše
Jedno jedino malo pismo iz Ljubljane
Otkud tamo
Ni ono lišće po trotoarima ni one dane
Ja više ne mogu, ja više ne umem
Izbrisati

Piše mi, pita me šta radim, kako živim
Imam li devojku
Da li ikad pomislim na nju na onu našu jesen
Na one kiše
Ona je i sad kaže ista kune se Bogom
Potpuno ista
Da joj verujem da se smejem davno sam
Davno prokleo Hrista
A i do nje mi baš nije stalo klela se
Ne klela
Mora se tako ne vrede laži

Govorio sam joj o Ljermontovu o Sagalu
Sve sam joj govorio
Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu
Knjigu čitala popodne
U kosi joj bilo zapretano leto žutilo
Sunca malo mora
Prve joj noći i koža bila pomalo slana
Ribe zaspale u njenoj krvi
Smejali smo se dečacima što su skakali
Sa mostova za cigarete
Smejali smo se jer nije leto a oni skacu baš
Su deca
Govorila je mogu umreti mogu dobiti
Upalu pluća

Onda su dolazile njene ćutnje duge
Preduge
Mogao sam slobodno misliti o svemu
Razbistrit Spinozu
Sate i sate mogao sam komotno gledati
Druge, bacati oblutke
Dole niz stenje, mogao sam sasvim otići
Nekud otić daleko
Mogao sam umreti onako sam u njenom
Krilu, samlji od sviju
Mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu
U stenu, sve sam mogao

Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne
A hitre
Igrali smo se buba-mara i skrivalice
Svetlana izađi eto te pod stenom nisam
Valjda ćorav
Nisam ja blesav hajde šta se kaniš
Dobićeš batine
Kad je ona tražila mogao sam pobjeći u
U samu reku našla bi me
Namiriše me kaže odmah pozna me dobro
Nisam joj nikad verovao valjda je stalno
Ćurila kroz prste
Volela je kestenje kupili smo ga po
Rondou
Nosila ga je u sobu vešala o končiće
Volela je ruže one jesenje ja sam joj
Donosio
Kad svenu stavljala ih je u neku kutiju

Pitao sam je šta misli o ovom svetu
Veruje li u komunizam
Da li bi se menjala za Natašu Rostovu
Svašta sam je pitao
Ponekad glupo znam ja to i te kako
Pitao sam je da li bi volela malog sina
Recimo plavog
Skakala je od ushićenja hoće hoće

A onda odjednom padala je u neke tuge
Ko mrtvo voće
Ne sme i ne sme, ne bi to ona ni za
Živu glavu
Vidi ti njega, misli tek tako, kao da je ona
Pala s Jupitera
Ko je to recimo Zubac Pera da baš on a
Ne neko drugi
Taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi

Govorio sam joj ti si glupa ti si pametna
Ti si đavo
Ti si anđeo sve sam joj govorio ništa mi
Nije verovala
Vi ste muškarci rođeni lažovi vi ste hulje
Svašta je govorila
A padale su nad Mostarom neke modre kiše

Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni
Kad bi' znao sa kim sada spava
ne bi mu glava
Ne bi mu glava jao kad bi' znao
ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi jao
kad bi' znao ko to
U meni bere kajsije još nedozrele.

Objavio Rea u 5. veljača 2005 16:00:00 | 0 komentara

tra la la

Speakin' of infidelity... http://www.crimescene.com/store/product_info.php?products_id=67 sick sick sick Postoji li tako nesto i za muskarce? Mozda ne za robu al aono ... kapnes mu malo ... saaaaay... sulfatne kiseline. Pa ako pocrveni bio je sa ženskom?

Gledala sam Fahrenheit 9/11. Pricala bi vam o njemu al jos sam pod dojmom. super mi je. ne toliko sva politicka zavrzlama, puno detaljnije sam to citala u njegovim knjigama. ali scene iz iraka, sve 4 strane priče. strava.

ah well, tek sam se digla... macak je vrlo... mazan.. ko zna sta mu je... kad li sam ga zadnji put nahranila? :D

Objavio Rea u 5. veljača 2005 10:33:00 | 0 komentara

'omage prekidima

Da dragi upravo to je bio razlog sto sam otišla, ne pitaš suvišna pitanja

I da dragi naravno da si u pravu sve je bilo po mome život je htio tako da naravno dragi

Da dragi opet sam to napravila i nisam smjela nisam imaš pravo moja glava je u oblacima upravo to

Ne dragi nisam bila dobra nisu godine pomogle ničemu samo je još tuga ostala

Da dragi patetika slinavi nosovi i lose obrijane noge

Da imaš pravo opet sam zabrijala dragi, rijeci nisu oruđe seljaka
Da dragi i drugi će tako pasti u glupu igru i najebat bas upravo jednako dragi moj

Da dragi nisam bila to sto treba i nikada neću biti nije to moj način patnja je slađa

Ne dragi nisam ja ta koja će uspit u životu drugi će uspit za mene

Da dragi nećeš brinuti tvoj je život ipak nešto drugo

Da dragi, znam.

Ne dragi ne moraš ponavljati ja sam samo dijete ali pamtim ne brini

Ne dragi nemoj brinuti to je uvijek tako kad djevojke ide u lov

Ne dragi nisu žene ono sto sam ja

Da dragi sve smo iste i problem je samo u nama

Ne ne mislim se ispričavat sto sam takva kakva jesam

Da dragi to sam samo ja i moja umišljena veličina

Makar ne stoji u gaćama.

Daj dragi ne gledaj me tako

Ne misliš valjda da se zbilja slažem sa svime sto si rekao

Pa ti si samo dječak u prevelikim gaćama

Ne brini proći će i to samo nisam ja ta koja će doživjeti s tobom baš to buđenje

Moja su bila neka druga pa što nisam se ja bunila zašto tvoja usta sada klepeću

Idi gledaj kroz prozor evo sviće novi dan možda će to biti baš ovaj

I zakopčaj gaće prehladit ćeš se nakon svega ne želim i za to biti odgovorna.

Saberi se i pomiriši cvijeće ne budi muškarčina nije stvar u tvrdom č

Nego u mekom s.

Ne dragi, ne očekujem da shvatiš danas kad se vratiš s nogometa razmisli o tom dvije sekunde

Pa upali TV i skini čarape

Nemoj da te uznemirujem sad kad me ionako više nema, dragi.

Objavio Rea u 4. veljača 2005 13:34:00 | 0 komentara

Another day Another porn

Svako jutro, malo nakon buđenja, sretnem nju. Oči pune slatkih obečanja i onaj zavodljivi pogled, baš njen. Čeka me, znam. nasmiješena i spremna. Ne, nije nova lez priča koje su u zadnje vrijeme mnogo popularne, ako ništa a ono da bi se mnogobrojni napaljeni dječačići zapalili za vaš blog i vračali se na njega stalno. Radi se o mom novom virusu. Koji svako jutro bez iznimke zakelji ikonicu određene pussy na moj desktop. Moj otherwise perfektno čist desktop. Izbrišem ga, on se vrati. Unakazim ga, on napravi plastičnu operaciju. Tu je. U tuzi kiše. Možda mi ne bi ni smetao, ali zašto ženske? Zašto... OOOO zašto, nigdi nema slike polugolih hot muškaraca? Osim na gay siteovima. Što je potpuno besmisleno jer tamo opet dobiješ malo više informacija nego si tražio. Btw počela mi se pojavljivat i neka reklamica za valium i još neke tablete... možda mi čitaju blog? What was my point??? Hm... a da! Ako neko zna za nekakav virusić koji će mi svaki dan stavljat sliku novog polugolog ili golog tipa na desktop molim da mi javi.

Osim toga, potpisala sam peticiju da bi Iračani imali svoju domenu. Jadni ljudi, pa naravno da se ubijaju stalno, kad im ne daju da svoje bjesove slobodno izražavaju na Internetu. Recimo mi, zahvaljujući Iskonovom i Vipovom chatu držimo jednu hrpu kretena i potencijalnih masovnih ubojica manje-više pod kontrolom. (Baš bi tila da ovaj word može i u Hrvatskom pratit smisao rečenice, jer nemam pojma di bi stavila zarez gore.)

E enivej, peticija je ...TU... :

Fax. Hm. (nekako mi lakše kad to napišem svaki dan.)

Objavio Rea u 4. veljača 2005 10:47:00 | 0 komentara

Blog

blogomanija... u jednom trenu ti se nesto cini tako daleko... a u drugom citas o smrti nekog, post objavljen u istom trenutku dok si ti jeo ručak i mislio na ispite. i stvari više nisu tako daleke, a ti ljudi više nisu potpuni stranci. prostor za komentar, i možeš komunicirat s nekim tko je glasovao na izborima u Iraku. ili s nekim tko je čuvao one koji su glasovali. stavim ovdi par linkova... kasnije ču ih dodat i sastrane... nadam se da će i vama bit toliko friki kao i meni.

ovo je Amer koji je nedavno došao iz Iraka:

http://cbftw.blogspot.com/

slike bagdada i još masu stvari:

http://picturesinbaghdad.blogspot.com/

Iračanin, definitivno mu pogledajte i stranicu sa slikama:

http://sunofiraq.blogspot.com/

Ovo je lik, između ostalog, koji misli da je Mesicev rođak :) :

http://www.missick.com/

tip iz Amanna... ima neke dobre linkove:

http://healingiraq.blogspot.com/

Još jedan vojnik:

http://www.redhunter.blogspot.com/

ima još masu ljudi, ali uglavnom su njihovi linkovi na ovim blogovima. Ovo su uglavnom ljudi koji su ZA Amerilko uplitanje, a koliko god MI filozofirali, ipak je njihovo mišljenje nešto posve drugo.

e da, i ovaj lik, ima neku ludu stvarčice sastrane na kojoj piše odakle su mu posjetitelji, tko sad meni blinka: CROATIA :) :

http://iraqblogcount.blogspot.com/

Objavio Rea u 3. veljača 2005 23:20:00 | 0 komentara

IRELAND

Mmm... Moja najdraža tema se ponovo razvija. Davno, davno prije nego sto je u moj dom ikad kročio kompjuter ja sam bila totalno frik o IRA-i. Nabavila sam tonu knjiga o njihovom nastanku i razvitku, imam i danas teku punu isječaka iz novina o tome sto rade. Sanjala sam da im se pridružim. Hehe onda su Britanci pustili par zatvorenika koji su ubili par ljudi, dakle čak su ispoštivali neke stvari koje su obećali... I počeli su pregovori. I tako je zavladao mir u irskoj (između ostalog jelte, jedan od glavnih razloga je bio taj sto je ljudima, ovoj novoj generaciji, uglavnom pun k ratovanja). Onda je u jameriki na vlast došao G. W. B. I stislo im se da prostite gofno jer jedno je zahebavat glupe Britance s tihom podrškom Amerike, a nešto posve drugo bit terorist u američkom ratu protiv terorizma. A sada... IRA objavljuje da neće uništit svoj arsenal oružja... Berti Ahern ih je lipo zamolio... A oni se nafunjili, izgubili strpljenje i sad kažu da «povlače sve prijedloge koje su iznijeli» ali neće prekinuti mir koji traje od 1997.

Inače rat između Iraca (katolika) i Engleza (protestanata) je duži čak i od situacije na bliskom i ostalim istocima. Naime to je rat koji traje sad... Jedno 8,5 stoljeća. Dok su se Irci glodali sa Škotima (koji su bili samo izbjeglice iz sjeverne irske) i naravno između sebe kroz čitavo 12. st., a i prije, Englezi su i ime Henrika the drugog, upali u Leinster, zatim Meath, Munster i Connaugh i pokušali su uzeti Ulster. Jedno dva stoljeća Englezi su gradili dvorce po irskoj a Irci su im se suprotstavljali i taj mali rat je trajao sve do dolaska Cromwella. Cromwell je bio totalni pervert koji je silovao, ubijao, masakrirao i žene i djecu i muškarce bez neke razlike. Njega Irci mrze... Mnogo. Četrdeset godina kasnije desila se bitka u kojoj su se zeleni, katolici, sukobili s narančastima, protestantima (sve do 1997 godišnji pobjednički marš narančastih izazivao je novi val nasilja u irskoj) da, Orange su pobijedili i svojim lojalistima su podijelili zemlju. Irci su izgubili pravo na zemlju, religiju i školovanje. Irske šume se posječene da se pobunjenici ne bi mogli u njima skrivat, a kad već imamo materijal što ne napravit i najslavniju englesku mornaricu. Irci su mogli ... Plaćat poreze. I to je bilo vrijeme kada su Irci proslavili krumpir. Jedino što su mogli jesti. Do 1847. To je bila prva godina kada krumpir nije uspio i tih nekoliko godina zovu se godine Velike gladi. Sve drugo što su uzgajali išlo je Englezima i tako su ljudi počeli masovno umirat. Milijuni Iraca su umrli ili emigrirali. A evo i nekih zakona i detalja koji su potpomogli taj «slučajni» genocid. Prvo, vjeruje se da su Britanci «posijali» bolest krumpira tih godina, jer nekog logičnog razloga za to nije bilo. Zatim, izdali su zakon po kojem nije dozvoljeno da otac zaštiti svoje dijete, ženu ili kuću. Izdali su zakon da Irci ne smiju izlazit iz svojih domova između izlaska i zalaska sunca, ne smiju posjedovat oružje, i vojnici su bili postavljeni da ih čuvaju dok gladuju. Englezi su izvrtali činjenice tako da se svijet i nije mnogo zabrinuo oko situacije u Irskoj, osim kada su brinuli da li Englezi imaju što za jest tamo. A zapravo su Irci imali toliko hrane da su mogli nahranit sebe i još tri države. Ali to su sve uzimali Englezi i ili zadržavali, ili prodavali drugim državama. Ljudima vani je bilo teško povjerovati da u zemlji koja ima toliko hrane za izvoz može biti gladi.

1922. Englezi su morali Ircima priznati pravo na samovladu, ali su prije toga postavili granice oko 9 teritorija u Ulsteru (sjever) u kojima su živjeli najviše protestanti. To su napravili pod izlikom da trebaju osigurat sigurnost protestantskom stanovništvu na tom području, i tako su ostali tu vladati, do danas. I o tome se danas pregovara, jer Irci i dalje smatraju da bi Englezi trebali prepustit Ulster njima, a Englezi se drže zadnjim snagama za taj jedini ostatak nekad ogromne Britanske kolonije.

IRA je izraz koji koristimo mi, zahvaljujući Ircima u Americi, oni se i dalje zovu óglaigh na héireann na svom jeziku.

Kada je došlo do ovog naglog povlačenja Engleza 22 to je bilo zahvaljujući  Irish Republican Brotherhood-u pod kojim je i IRA djelovala. Tada su se iskristalizirale i dvije frakcije, jedna pod Eamon de Valerom a druga pod Michael Collinsom (gledali film?). Naime, Collins i njegova ekipa su se složili s novom državom... A dok de Valera nije, i on i njegovi ljudi su tako postali i ostali izvan zakona. IRA danas ima 20ak frakcija, sve se razlikuju otprilike koliko katolici i pravoslavci.

Sinn Fein nema veze s IRA-om. Makar danas :) nastao je 1905 i od početka su trudio mirnim putem i političkim pregovaranjima izborit za slobodu irske.

Ako želite znat više o svemu ovome, istražujete. A možete i mene pitat :) mada sumnjam nekako da ova tema zanima puno ljudi :)  Sad  ču samo napisat najvažniju stvar koja se desila od 22 na ovamo.

30.siječnja 1972, 30 000 ljudi uputilo se na miran marš u Derryju (britti ga zovu Londonderry), čitala sam svjedočanstva nekih žena koje kažu da je uoče razlog zašto su krenule tu bio taj što je izgledalo kao da ima mnogo zgodnih tipova. Kad su došli do trga Guildhall Englezi su im blokirali put. Uskoro su se iza njih pojavila i vozila s novim vojnicima, međutim ovi nisu nosili štitove i pendreke kao vojnici koji trebaju spriječiti protest. Imali su puške i koristili su se njima umjesto palicama dok su prolazili kroz gužvu. Bez ikakvog upozorenja jedan Britanac je ispalio metak, i počela je pucnjava. Na kraju dana 13 ljudi je bilo mrtvo a 17 ranjeno. Nešto kasnije još jedna osoba je umrla, a jedan čovjek kojeg su slikali dok je bio «uhićivan» kasnije je pronađen upucan. U samo nekoliko sati britanska propaganda je razglasila da je ubila trinaest bombaša i ubojica. Međutim kasnije je istina izašla na vidjelo. Btw, između tih 13 žrtava, šestoro ih je imalo 17 godina. 

Wow, kako sažeti osam stoljeća u dvije stranice :) ide me :)

Damn... fax.

Objavio Rea u 3. veljača 2005 11:23:00 | 0 komentara

SANJA SHOW

neki lik: "mi se bavimo tjuningom auta." sanja: "meni kao zeni objasnite sto to znaci?" WTF???? Upravo je potkopala 60 godina aktivnog feminizma. Kao, zene se ne kuze a aute. Objasnite mi to kao zeni... tako se kaze, objasni mi to ko debilu. Neko ko drzi TALK show treba bi malo vise pazit na svoje izjave. Fine, ne kuzim se ni ja u aute, jer me ne zanimaju, ne vozim ih, i ne zelim ih vozit... al recimo kuzim se u nogomet bolje od 60% muskaraca. Koja je to debilana ta krava. straavaa! osjecam zelju da spalim grudnjak ili nesto. jesus.  

Objavio Rea u 2. veljača 2005 18:08:00 | 0 komentara

Dixy

Wow... Mozak mi je soooooooooooooooo prazan. Pre strašno. Tražila sam slikice... I naišla na neke lipe... Ako me pukne volja opet prominim dizajn. Još da nisam idijot pa da skontam ono s prozorima... Al dobro. Doć će i to jednom. Možda u snu :) heej koliko sam stvari u snu prokužila... Tj. u polu snu, taman kad bi se budila... Neki zadatak pokusavam riješit daanima... I ne ide, ko da pluta u nekom brodu po mozgu i noze nac luku... U onda se samo nasuka na pravo misto i to je to... Budenje! Kad smo vec kod snova... Ne znam jel se to svima dešava... Kad previše igram tetris, ili previše slažem puzle... Počnem sanjat samo to. Mnogo naporni snovi, zamisli provest osam sati gledajući kako padaju kockice. (kaže moja cime san traje jednu sekundu ali ga razrađuješ cijelu noć) jedno je razrađivat neke lipe snove... A posve drugo je slagat puzle cilu noć. I sto kad se probudiš? Mrtav umoran si, cijelu noć si mozgao :) jedina dobra stvar je sto tetris u snovima nikad ne pada prebrzo. A nekad bas sanjam filmove od snova...

Maloprije sam tražeći nešto korisno naletila na neke stare stvari... Uvik sam pisala pizdarije, posebno u školi, ljudi su valjda mislili da stalno zapisujem sto profesori govore... Prva klupa, cvike, piše stalno. Jao jao :) enivej sve te škrabarije sam sačuvala , pa tako imam:

Sliku jednog tužnog komarca s velikim očima koji se zvao Maskito i cura koja je sidila sa mnom ga je mrzila :)

Dixynu radiohead sličicu s kosturskom glavom koja izlazi iz radija, napravljena na satu daktilografije... Zanimljivo da je to jedan sat za kojeg bi mislili da je nemoguće radit nešto osim tipkanja... A koliki crteži i pjesmice su tamo nastali :) 

Ah da i rap pjesmuljak by Žuve, Dixy i ... Ko ono stara? ...

«Išli smo u školu i bilo nam je lijepo

došli smo kući i popili smo mlijeko.

Bilo je trajno ali ne i bajno.

Prošlo je od roka pa smo uzeli dva dopa.

Masu nas je puklo i bilo je muklo

jer su svi rigali i po podu gmizali.

Došla je nedjelja  i moran ić u crkvu,

poklonit se bogu ravno ispod nogu»...

Dalje nemam, mislim da je dorađena i prerađena verzija na kraju završila u Žuve? Enivej, mali disclamer za sve mame i tate koji ovo čitaju, nismo se nikad drogirali, a nismo ni u crkvu išli, pjesma je samo izraz mašte tokom dugih sati engleskog i matematike s profesorima koji bi te vjerojatno natjerali da napraviš makar jedno od toga, da se bilo koji od njih potrudio ostat malo duže :) as it is, nitko od njih nije ostao dovoljno dugo da nas toliko izludi :)

E da... pismo koje sam pisala kad sam bila zacopana u nekog lika koji je imao ženu... (trice i kučine :) )

Pismo koje sam pisala frendici kad sam išla u njemačku... mislim, uvik sam volila pisat pisma, samo me onaj dio odlaska ma poštu i slanja uvijek zezao. God bless emajl :) ...

Slijedi jedina slika koju je Dixy napravila a koju joj nisam dala da uništi :) naime ona nacrta nešto... i to bude lipo, i onda ga krene sređivat... a tako i ja sređujen ormar... zato još nisam iz kuće izasla u ispeglanoj majici.

Zatim kratka teza o anđelima koju sam napisala 5. 12. 2000 prije nekog ispita... i uz nju nacrtala sliku crnca na stupu, kao, visi nakon bičevanja... bila sam malo morbidno dijete. :)

Karta sa Riverdance-a, ljeto 2001... i račun iz Beča, ista godina, 10. 04. iz nekog mjuzik shopa, odlična ekskurzija tokom koje sam naučila da sve što je lijepo upakirano ne mora biti dobro (Dixy, sjeti se ručnika... ili nemoj :) )...

Jedan scenarij nastao na hororicnom iskustvu gledanja vještice iz Blaira. Zbilja nista u zivotu me nije uplašilo kao taj film. Sama pomisao da bi ga morala pogledat još jednom uništi me. Ne, nije horror, nego je toliko dosada, toliko naporan... toliko... ma evo što smo napisale, još pod dojmom... «Jebali majku, razbicemo glumce kao ih uvatimo, natjerat čemo ih da gledaju svoj vlastiti film (ili slušaju hrvatske bajke u izvornom narječju).» A bilo je i insinuacija na nacističke logore i kako bi Hitler mogao dobro iskoristit taj film, samo da je znao ao o. :)

mmm dva ogromna papira puna crckarija ... vrlo ozbiljan sat... necega... ja i cura do mene pratimo napeto... (kao sto reko, prva klupa, cvike, i to obedvi) a onda nešto i sa Dixy... hm pa recimo: odlučile smo napisat pismu... i ide ide kad odjednom:

Dixy: «jebote pa nemoj se ponavljat, treba bit različito, e škola.»

Ja: «Ma budalo jedna plava (Dixy je crna defakto, nemam pojma što mi je to bilo. Op. R.) to nije ponavljanje to je inverzija, posljedica Stinga od danas, ima ona pisma, Thousand years di u svakom stihu ponovi thousand i million 12 puta. Provat ču se kontrolirat»

Dixy: «pa nismo mi Sting! Ne dao bog!»

Ja: «šta ti imaš protiv Stinga, oš pisat ili srat?» par lyricsa i onda:

Dixy: «A jes vidla kako Martina neće!? Zaljubljena je u njega» (prozvat, jelte Op. R.)

Ja: «pedofilija! Ja ne bi nikad. Me njega se boji jer ima jezičinu» I razvila se priča o Martinu i njegovoj gitari. i tako... pjesma nikad nije dovršena... šteta, a baš je bila predivno depresivna, s mravima koji jedu mozak i tako to... eh.

A 8. 7. '99 napisala sam nešto što mi se onomad činilo masu mudro. Danas više nisam tako sigurna :D

Think of yourself as someone else, and change all your wrong for the best. And when u remember that that someone is you, you'll be proud to earn the respect of someone as beautiful as you.» Nesto tipa fortune cookie samo masu duže :)

Hah :) i stari dnevnik :)

30. 11. 2001

ja stvarno nisam nikad razmišljala o tome da postanem psihijatar. Štoviše, psihijatrija mi se gadi, jer mislim da smo, ipak, svi različiti, da nas se ne može strpat u kategorije i podijelit lijekove. A zašto onda svi osjećaju jebeno bolesnu potrebu da me analiziraju? Kao da sve što puknem ima neko strašno duboko značenje koje treba otkrit i kada to uspiješ cijeli novi svijet ti pukne pred očima. E pa nema. Ja sam cinik, ne licemjer. Nemam običaj srat mudrosti. Tu i tamo se izgubim u aroganciji ali uglavnom se brzo i vratim. I sad me on ide analizirat. Zašto ona ne ide na maturu. I to još reče onim nadrkanim glasom kao da sam ga poslala u pičku materinu. <šta sam by the way i tila> «Eto sad ona ne ide na maturu i tako je riješila problem, umjesto da rješava druge probleme» My darling! Oprosti mi što odlazak s hrpom retaja na glupu zabavu di svi pilje u tebe i ocjenjuju te dok u pozadini tiho pjeva neka inačica Matka i Brane, a konobari i kuvari na drugoj strani urlaju gazi gazi purgere i to si sve platija više nego što možeš priuštit, nije moja vrsta zabave. A drugi put kad se budeš tija igrat psihijatra radije otiđi negdi na promatranje. – U zadnje vrijeme primjećujem da moja zloba uzima maha, pitam se tko će najviše najebat radi toga. I pitam se pomaže li mi ovo trošenje punte ili je to samo još jedan način zadržavanja svega u sebi i opet prijetim pucanjem. -    

mmm... i još neki mnogi ispadi svega i svačega radi kojih svaćam da se u zadnjih pet godina i nisam puno promijenila... što valjda znali da nisam ni odrasla... jebiga. Ne možemo to svi. Učinite to vi za mene.  

Hahha i jedna predivna pjesmica iz... hmmm davnih dana :)

Dixy's song

I'll go running after the moon

I'll go flying after the cow

And when I'm done

With making a fool of myself

I'll go back under the ground

:)

e da, vječita i nezaboravna...

It's all falling down

It's all falling down

It's crashing to the ground

Is that what's meant to be

Or is it you and me...

.... pa se nastavlja na još stranicu ipo :) sam ti rekla stara da sam je dovršila?

Enivej, bas sam lazy cow, znam, nisam ti još napisala mail, ali ovo je u međuvremenu da se sjetiš onih bolesnih starih vremena... još čuvam oni štapić sto si mi ga na Marjanu dala :)  a sto se faxa tiče i života i onog o čemu smo pričali... nasla sam jednu rečenicu koju sam napisala isto onda... možda znaci nešto:

Homesick for imagination, if I ever loose these dreams what will I be?

Pa se ti misli :)

Hmmm pukla me sjeta i to sve :)

Objavio Rea u 2. veljača 2005 15:51:00 | 0 komentara