Postovi
Wise man said...
Dirty day; by U2
I don't know you
And you don't know the half of it
I had a starring role
I was the bad guy who walked out
They say be careful where you aim
'Cause where you aim you just might hit
You can hold on to something so tight
You've already lost it
Dragging me down
That's not the way it used to be
You can't even remember
What I'm trying to forget
It was a dirty day
Dirty day
You're looking for explanations
I don't even understand
If you need someone to blame
Throw a rock in the air
You'll hit someone guilty
From father to son
In one life has begun
A work that's never done
Father to son
Get it right
There's no blood thicker than ink
Hear what I say
Nothing's simple as you think
Wake up
This is something you can't get around
I'm in you
More so when they put me in the ground
These days, days, days run away like horses over the hill
These days, days, days run away like horses over the hill...
So, danas se desila zanimljiva stvar.
Stavljala sam robu u mašinu kad se mačak popeo u nju. Za sve vas PETA-še,
izvadila sam ga van i zatvorila vrata. Ostali javite se na mail, imam slike i
zvukove :) jucer mi je dosla frendica i nesto sam joj pokazivala na netu kad
sam svatila da mi laptop radi na bateriju. Iskljucih ukljucih... nista... jopet
baterija. Ok. No panic. Struja, osigurac... milijun razloga zasto se to desava.
Ukljucim punjac od mobitela... radi. Yellow alert. Uzmem adapter... (gledala
sam od frenda laptop, moj je kupljen u americi pa kabel ima neke dodatke,
izmedu ostalog utikac su one dvi plosnate crte, pa moram stavit nastavak za
europski steker. Ne znam objasnjavat, nije bitno) dakle uzmem adapter
gledam ocite znakove ono... pregrizla sam kabel u snu, iscupala sam nesto... no
no. Orange alert. E sad. Struju u mom stanu su i adam i eva još koristili i od
onda valjda nijedan kabel nije promijenjen. Svaki put kad nesto uključuješ
riskiraš da pogineš. Posebno u kombinaciji s onim plinom što su ga kupili za
Abela. I tako ja svaki put kad uključim laptop dobijem malu iskricu... i
naravno.. .sjetim se toga gledajući u onu, valjda mentalnim snagama zatvorenu,
kutiju od adaptera. Red alert!! Što ako je ta iskrica sjebala nešto u adapteru?
What to do what to do?!!?!? Onda sam kao pomislila da je možda problem u onom
malom europskon nastavku, jer je cili sjeban... ali.... jel moguće da će bit
tako jednostavno? No way. Panic!!! Onda je doslo pet sati (digla sam se u dva,
oprala kosu i ostalo...) pa sam odgegala do Tehno Tradea (meni najdraža
butiga u Zadru, radi im neka ženska što je bas nice i kuzi se u stvari, nije ko
ona «pogledajte u papirnicu») i ispalo je da je samo taj komadic! Jeeej :)
kupih i otidoh sretna. Onda sam si usput kupila i kabel za zvucnike od 5
metara... tako sad ne moram laptop ostavljat na drugom kraju sobe da bi slusala
mjuzik sa susjedima :) odlicno :) dok ovo pisem zapravo bi trebala obavljat
nege druge stvari, ali mislim da cu s tim krenit tek oko 5, 6. moram do poste,
do frendice obavit neke primopredaje, moram uzet baki par stvari sto sam
rekla uzet... hm kad smo vec kod toga mogla bi i do knjizare neke se zaletit. E
da. Na pošti ću pokupit paket od algoritma. Tila bi si kupit tv. Maaali mali
tv. U mojim mislim on kosta oko 100 i nesto kuna :) mislim da u stvarnosti nije
tako. Enivej... nikako da se slozim s njenim navikama. A i ne da mi se vuc
laptop vamo tamo. Razmazena? I dunno. Samo imam malo drukcije prioritete :)
Mateja je recimo u svoje vrime zicala lovu za ic doma jer je kupila neku
majicu. Ebiga :) e al glavno da sam ja spakirala knjige za ucit kad odem :)
moram napisat i seminar iz povijesti ovi misec... vrime je da skinem sve s neta
:) Idem sad pogledat ima li ista jestivo u ovoj kuci ili moram van. Odi
je opet južina i totalno ljigav dan. Jedva cekam da se vrime odluci sto bi sa
sobom. Prije nego svi upadnemo u stogodišnju komu. Odem. Sretan mi put. A vama
pipl sretni praznici i Uskrs i ostalo i zapamtite, kad je Isus uskrsnuo, prve
riječi su bile: «Ljudi, ne pokušavajte ovo kod kuće».
Objavio Rea u 23. ožujak 2005 15:46:00 | 0 komentara
...
bas neki blesav dan. probudila sam se u podne, zakljucila da u stanu opet nema nista za jest i vratila spavat. oko jedan ipo me nazvao dida i dogovorili smo se da cu ipak u sloveniju za uskrs. makar cu se naznjopat kuvanih jaja. sad ih par dana ne smin jest inace mi se nece dat kad dodem tamo. ja nisam nikad objavila ovdi nijednu sliku mog home away from home jelda? mogla bi sad. zbog velicine slika, koje mi se ne da prepravljat, mogu stavit samo dvi. a zapravo cu stavit samo jednu. slikano je prije dva miseca. enivej... tako cu ja za sloveniju opet. samo na par dana. ka ono baj d vej. e onda sam upalila lap i spojila se i otisla na .tk i razmisljala.... i nakon cilog dana razmisljanja svatila da mi to ne koristi. damn.
nesto u flashu prckam kako se prave botuni. ono, napravit ih znam sad... samo ih ne znam jos stavit u funkciju, a nisam ni pokusala... sinoc sam si pronasla bas dobru stranicu za to: http://www.tutorialized.com/tutorials/Flash/Interactivity/1 otprilike.
vani je jugo. sto mozda objasnjava zasto mi se ne da k..em mrdnit.
bleh.
e ova slika sto je tuuu je puteljak u sumu isprid kuce. slike kuce nema. ne znam zasto.
jucer sam skidala mjuzik :) izmedu ostalog skinila sam od gipsy kings - zorba the greek :) nema rijeci, al ima ovo... odlicna stvarcica :D
macak je ljut na mene jer mu ne dam da mi lezi na basu i baca iguanu. bas sam bitch.
tipk ju.
Objavio Rea u 19. ožujak 2005 16:52:00 | 0 komentara
DSL
DSL DSL DSL! I HAVE DSL! WHO HAS DSL? I HAVE DSL! WHAT DO I HAVE? DSL! la la i'm so happy :) sporke su mi cvike, i nisam spavala cilu noc jer sam isla spavat u zoru i onda su me dva sata kasnije probudili i rekli da ce doc instalirat ovo "brzo" pa sam ih cekala tri sata jer me bilo strah ako zaspem da ih necu cut. jucer ujutro su mu zvali, isla sam lec u 7, oni su zvali u 8, i uopce se ne sicam sto sam im rekla... al valjda sam ipak bila pristojna kad su me jutros opet zvali. enivej tako ja sad imam ovaj dsl i nemam pojma sto bi s njim :) Zjev.
Objavio Rea u 17. ožujak 2005 18:03:00 | 0 komentara
...
Barbara
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjati se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li bljezgarije rat
Sto je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre, čelika, krvi
A onaj koji te u svom stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav, nestao ili još uvijek živi
O Barbara
Bez prestanka kisi nad Brestom
Kao sto je kišilo onda
Ali to vise nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strasne i neutješne žalosti
Ovo vise ni oluja nije
Od željeza, čelika, krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad sto nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od koga ne ostaje ništa
Jacques Prevert
Jučer sam provela
dan u fizičkom radu, položila sve testove iz tjelesnog koje sam ikad imala. :)
Uvatile se cime i ja sredit moju sobu. Sad, nije stvar u tonama robe koje su
ležale po svuda, ni u starim kazetama koje su se miješale s tom robom, čak ni u
tome da je printer stajao na jednoj vrlo nestabilnoj hrpici igračaka i skupljao
prašinu. Nego u tome da mi u stanu nemamo ni jednog jedinog komada alata. Al možda
bolje da krenem od početka. Početak... hm... počelo je kad su raspadajući
faktori ovog stana prevazišli njegove dobre strane, tipa lokacija, sloboda, relativno
OK cijena. To što mi špaker (štednjak) ne radi na struju, to što su u mojoj
sobi rolete zacementirane da ne bi pale pa nemam sunca ni za lek, pa čak i to
što stan nema apsolutno nikakve izolacije, mogu preživit. Ali krevet od kojeg
me i mozak boli svako jutro kad se dignem... no no no. Elem dakle vrijeme je za
promijenit krevet. Još iz vremena kad nas je troje živilo u stanu, u ciminoj
sobi je jedan krevet. Mali ali pali. Krevet u mojoj sobi inače je bio dupli. Prvo
sam prebacila svu robu na kauč u dnevni boravak, onda sve druge stvari koje su
bile po krevetu... samo to je bilo jedno pola sata posla. Onda smo izvadile
jogije i drvenu podlogu. I tad je došlo vrijeme da rastavimo krevet. O,
razmišljale smo da ga samo izguramo čitavog kroz vrata, ili polomimo i bacimo u
smeće, ali pre velik je da bi prošao kroz vrata, a gazda je rekao da ga moramo
spremit. (Wtf? Nostalgija? Prvi seks? Al neka mu.) kako gore spomenuh, u stanu
nemamo ni jedan jedini komad alata... a bila je nedilja. So, vide smo
odvidavale nožem i viljuškom. Nož je pucao i pucao, al je obavio što je trebalo.
Viljuška (ne ono čim se nabada, nego gornji dio) se junački držala. Danas će
biti svečanost prilikom predavanja medalja našim hrabrim suvidačima. Naravno,
krevet je stariji od biblije, nije to bila originalna postava, vide koje su
korištene kad je krevet napravljen mutirale su i postale dio kreveta kao da su
rasle skupa s drvom, a gazda je kad ga je prepravljao nalio tonu ljepila između
dasaka, i na neke dodao ekstra vide. Duge, duge, duge jebene vide. Enivej taj
posao je trajao otprilike tri sata, a nije duže samo zahvaljujući mojoj
cimerici, koja me poslala u butigu, kao da kupim nešto za jest, a zapravo samo
nije tila da vidim pokolj. Naime, dok sam ja čekala u redu (i ovom prilikom se
ispričavam svim koji su bili oko mene, al što vas ne ubije ojača vas) ona je
porazbijala daske na mjestima di su bile zalijepljene i tako vjerojatno sjebala
krevet za svaku daljnju uporabu. (Duboko se nadam da gazda ne zna koristit Internet.)
Sljedećih šest sati smo provele mičući ormare, dovlačeći mali krevet, opet
mičući ormare, pa sam ja sređivala svoju sobu, a ona bojala police u dnevnom
boravku. Jedino roba je još uvik na kauču u dnevnom boravku. Razmišljam da je
samo prenesem onako zgužvanu i natučem u ormar. Ah.
Enivej, moja soba
sad izgleda ovako: od vrata ravno nalazi se krevet. Maaali mali :D liva strana
mu je prema vratima, a desna prema zidu, al ne skroz uz njega. (krevet je ko
turistički, mini noćni ormarić je prikačen na krevet s desne strane. Na njemu
je bunar koji svijetli crveno :) poviše kreveta, isto s desne strane, je prozor
koji bi se trebao otvarat i zatvarat gore, međutim on može samo bit otvoren i
ništa drugo, al zato rolete mogu samo bit spuštene i ništa drugo. Na tom
prozoru su: Didl by Moji rođaci; Svijeća od jagode; Moja slika Nebeskog hrama u
Pekingu napravljena bojama za staklo, prebačena na Hajdin ekran od kompjutera koji
joj nije trebao, cca, 800 x 600, mnogo sam ponosna na tu «sliku»; Dream
catcher, boje moga mačka, kafenkasto narančast, s percima i zvončićima; Slika u
nekoj posebnoj tehnici, by Josipov prijatelj via Josip, životinjskog svijeta i
zalaska sunca, mnogo dobra stvar; Isprintan tekst mostarskih kiša; Poruka koju
mi je mama dala prije nego sam otišla na fax, ujedno i pjesma Cat Stevensa;
jedan vibrirajući sat i uokvirena poruka: Prijatelj je netko tko razumije tvoju
prošlost, vjeruje u tvoju budućnost i prihvaća te danas onakvim kakav jesi. By
Mateja. Preko puta kreveta je ormar za robu (u kojem baš i nema robe) i kraj
njega stolić u dva dijela. Na gornjem je bas, na basu pješčana iguana, by Dixy,
i dvije statue s dupinima, od kojih jedna svijetli u duginim bojama i svira
ponekad isto :) na donjem je printer i kutija-spomenar puna raznih pizdarija. Na
ormaru su zvučnici a između njih ooogromana patak koji gleda na cijelu sobu
(sad više ne stane na krevet). S njihove desne, a moje live, strane, je još
jedan ormarić, onaj koji inače ide u dnevne boravke, s jednim staklenim «vratima».
Iza stakla su knjige. Ne školske nego obične. I kad mi dođe sutra ono što sam
naručila od algoritma, više je neću imat di stavit. Nisam sigurna što ću onda. Ispod
toga, iza drvenih vrata, su moj umjetnički pokušaji :)) crteži, fotke (dobro,
tu se nikad nisam furala da sam umjetnik, al ima ih toliko da ne znam što bi s
njima), boje za staklo, bojice drvene, tablet i olovka. Policu niže su cd-i
(isto ko za fotke), a ispod njih su moja pisanja, kojih ima... masu. E to je
otprilike to, nisam nabrojala sve igračke koje imam jer ne želim da znate baš
koliko sam djetinjasta. :) Ne očekujem da iko bude posebno oduševljen ovim *tekstom*,
ali to sam jučer radila 12 sati i mnogo sam happy kako mi soba izgleda pa eto,
da ne bude da niko ne zna :D
Ako je neko
slučajno došao do ovdi i pita se di mi stoji laptop, odgovor je: na podu. Jebiga.
Mislim da je ipak sretan tamo, ne voli vrućinu, a ponekad ga mačak dođe pomazit
:)
!!!!!!! E DA.
IMAM JOŠ I JEDNO OGLEDALO, «UKRAŠENO» CRNOM BOJOM KOJA SE NE SKIDA, BY MATEJA,
PRIJE NEKOLIKO MISECI. !!!!!! Imat će i ona vikend program. Samo mi nabija
grižnju savjesti s onim: «moram učit, moram učit» pih, don't we all. Al znam,
lakše je kad to govorimo. I onda još stojimo doma. Zanimljivo kako je stan
najčišći upravo u vrijeme prije ispita. :)
Ah, Ah... Gotovini su blokirali imovinu. Tri dana prije pregovora i to tako
da će se odluka «ovih dana» upisat u zemljišnim knjigama. Blago njemu.
ništa, idem,
moram učit. :)
Objavio Rea u 14. ožujak 2005 14:20:00 | 0 komentara
Tad Williams
OGLAS: tražim srpske
filmove, dvd, divx, whatever. Posebno: Lepa sela lepo gore, Bure baruta i
Maršal. Ako ima ko, nek se javi.
Kad sam bila mala
cesto sam gubila gumice. I olovke... uu da, i kišobrane. Jel postoji neko kome
kišobran nikad nije ostao u školi? Sad kako odrastam, počinjem gubit važnije
stvari. 50kn, živce i ljude. 50 kn sam izgubila neki dan. Ne mogu reći bas da
sam ih izgubila... nisu imale di ispast ... ni otići... ali, nema ih. Moguće da
ću ih iskopat kad krenem sređivat sobu. Živce gubim nešto češće. Jes da sam
totalna flegma, al neki ljudi baš znaju kako izazivat. Nekad čak i samim
postojanjem. No, to sve manje-više. Trenutno me najviše brine ona treća stvar
koju gubim. Ljudi. Ali nisam jedina kojoj se to dešava. Jednom sam čak uspila
spriječit da jedan čovjek izgubi jednu ženu. Mada nisam nimalo sigurna da je to
zaslužio. Enivej... dužiš se s nekim, stvari se dešavaju... jedno jutro se
probudiš i te osobe više nema. Mene su isto neki ljudi izgubili. Tako da znam
da kad nekog izgubiš on ne završi pod hrpom robe na krevetu... ni u nekom
prašnom kutku sobe. On samo nastavi postojat bez tebe. Mislim... gumica koju si
izgubio neće sama nastavit brisat... ni novac koji si izgubio neće se sam zamijenit
za nešto... osim eventualno za pljesan ako ga izgubiš na vlažnom mjestu. Ljudi...
nastave živit. Prvi put sam tako jednostavno izgubila osobu još u osnovnoj. Čudnovata
cura iz razreda, s kojom sam se družila u sklopu svoje kampanje «budi prijatelj
onima koji prijatelja nemaju», jedan dan je samo nestala. Iz škole, iz grada,
iz države. Malo tko je uopće pitao za nju, a i onda se samo znalo da se
izgubila. Nitko više nije čuo za nju. Ja se danas sjetim samo kad opet krenem u
tu kampanju. Pa odustanem. Ako neko nema prijatelja vjerojatno postoji razlog
zašto ga nema. Ma eto, samo mi je palo na pamet jutros. Nego, sad na bitnije
stvari.
- City of Golden Shadow
- River of Blue Fire
- Mountain of Black Glass
- Sea of Silver Light
Yeah, sav je u
bojama. Enivej, isječak... na Engleskom, naravno, da vidite kako čovik piše...
mada, čitala sam da se kroz knjige vidi kako mu se razvija i kvaliteta pisanja.
City of Golden
CHAPTER 1
Mister Jingo's Smile
One of the other instructors pushed open the cubicle door and
leaned in. The noise of the corridor swept in with him, louder than usual.
"Bomb threat."
"Again?" Renie set her pad down on the desk and picked up
her bag. Remembering how many things had gone missing during the last scare,
she retrieved the pad before walking into the hallway. The man who had told
her—she could never remember his name, Yono Something-or-other—was several
paces ahead, vanishing into the river of students and instructors moving
leisurely toward the exits. She hurried to catch him.
"Every two weeks," she said. "Once a day during exams. It
makes me crazy."
He smiled. He had thick glasses but nice teeth. "At least we will get
some fresh air."
Within minutes the wide street in front of Durban Area Four Polytechnic had
become a sort of impromptu carnival, full of laughing students glad to be out
of class. One group of young men had tied their coats around their waists like
skirts and were dancing atop a parked car, ignoring an older teacher's
increasingly shrill orders to cease and desist.
Renie watched them with mixed feelings. She, too, could feel the lure of
freedom, just as she felt the warm African sun on her arms and neck, but she
also knew that she was three days behind grading term projects; if the bomb
scare went on too long, she would miss a tutorial that would have to be
rescheduled, eating up more of her rapidly dwindling spare time.
Yono, or whatever his name was, grinned at the dancing students. Renie felt
a surge of annoyance at his irresponsible enjoyment. "If they want to miss
class," she said, "why the hell don't they just skip out? Why play a
prank like this and make the rest of us—"
A flash of brilliant light turned the sky white. Renie was knocked to the
ground by a brief hurricane of hot, dry air as a tremendous clap of sound
shattered glass all along the school facade and shivered the windows of dozens
of parked cars. She covered her head with her arms, but there was no debris,
only the sound of people screaming. When she struggled to her feet, she could
see no sign of injuries on the students milling around her, but a cloud of
black smoke was boiling above what must be the
Her colleague clambered to his feet beside her, his dark skin now almost
gray. "A real one this time. God, I hope they got everyone out. They
probably did—Admin always clears first so they can monitor the
evacuation." He was speaking so rapidly she could hardly understand him.
"Who do you think it was?"
Renie shook her head. "Broderbund? Zulu Mamba? Who knows? God damn it,
that's the third in two years. How can they do it? Why won't they let us
work?"
Her companion's look of alarm deepened. "My car! It's in the Admin
lot!" He turned and ran toward the explosion site, pushing his way through
lost-looking students, some of whom were crying, none of whom seemed in any
mood for laughing or dancing now. A security guard who was trying to cordon off
the area shouted at him as he ran past
"His car? Idiot" Renie felt like crying herself. There was
a distant ululation of sirens. She took a cigarette out of her bag and pulled
the flame-tab with trembling fingers. They were supposed to be noncarcinogenic,
but right at the moment she didn't care. A piece of paper fluttered down and
landed at her feet, blackened along its edges.
Already, the camera-drones were descending from the sky like a swarm of
flies, sucking up footage for the net.
She was on her second cigarette and feeling a little steadier when someone
tapped her shoulder.
"Ms. Sulaweyo?"
She turned and found herself confronting a slender boy with yellow-brown
skin. His short hair curled close to his head. He wore a necktie, something
Renie had not seen in a few years.
"Yes?"
"I believe we had an appointment. A tutorial?"
She stared. The top of his head barely reached her shoulder. "You
. . . you're. . . ?"
"
Light suddenly dawned. "Ah! You're. . . . "
He smiled, a swift crease of white. "One of the San people—what they
sometimes call 'Bushman,' yes."
"I didn't mean to be rude."
"You were not There are few of us left who have the pure blood, the old
look. Most have married into the city-world. Or died in the bush, unable to
live in these times."
She liked his grin and his quick, careful speech. "But you have done
neither."
"No, I have not. I am a university student" He said it with some
pride, but a hint of self-mockery as well. He turned to look at the drifting
plume of smoke. "If there will be a university left."
She shook her head and suppressed a shudder. The sky, stained with drifting
ash, had gone twilight-gray. "It's so terrible."
"Terrible indeed. But fortunately no one seems badly hurt"
"Well, I'm sorry our tutorial was prevented," she said, recovering
a little bit of her professional edge. "I suppose we should reschedule—let
me get out my pad."
"Must we reschedule?"
Renie hesitated. Should she just leave the campus? What if her department head
or someone needed her? She looked around at the street and the main steps,
which were beginning to resemble a combination refugee center and free
festival, and shrugged. Nothing useful would be done here today.
"Let's go find a beer, then."
Objavio Rea u 12. ožujak 2005 14:31:00 | 0 komentara
Rezignacija
Ovaj post citajte
polako. Jer ga ja polako pisem.
Bas se po sata
mislim ocu li necu li napisat nesto. Nisam bas od volje. Nije da mi se nista ne
desava, zapravo, ovih dana mozda i vise nego prosla tri miseca :) ali nekako
cisto nemam volje. A svejedno, rekla sam sama sebi da moram pocet ili cu
propast. Cak ni css ne radim vec danima. Ako i otvorim nesto onda samo piljim u
to i ne vidim nista zanimljivo. Enivej…
Trash #1 izvela
sam eksperiment na iskrici.com … stavila sam slutty nadimak, prilagodila mu
profil i cekala da vidim sto ce se desit. I zapravo nije se desilo nista
posebno. Par ljudi je doslo i ostavilo pozive za seks, nekolicina je rekla da
imam dobar nick… i to je bilo to. Ni S od onih skandala o kojima se pricalo,
nista ultra zanimljivo ni opasno ni perverzno. Mozda mi profil nije bio odgovarajuci.
Inace na njihvom chatu sam primijetila mnogo gadnu stvar… copy/paste poruka
koje su primili, uz nick kojem pripadaju. Kao… «jaooo meni si javio Pero8736 i
rekao: «ej bejb a di si ti.» koji luuzeeeerrr» onda cijeli chat u zboru, d mol:
«hahahaha luuzeeeerrrrr.» Osim slanja necijeg mobitela u javnost, to mi je
najodvratnija stvar koju sam vidila na netu. (well to i oni ljudi sto su im iz
shupka ispadale razne stvari tipa voce i povrce al to je nesto drugo) Zasto bi
neko to radio… i zasto bi neko mislio da je to zabavno… mi nije najjasnije. Ali
nadam se da ce i s njihovim porukama (koje su sigurno masu dubokoumnije od tih
koje ismijavaju) neko izac u javnost.
Trash #2 bila sam
na iskonovom chatu. Kako sam opet dosla tamo je duga prica. Al eto, tu sam. Uleti
neki tip i pricamo. Par sati cak. I on krene u svere cyber sexa. Meni malo
glupo pa mu kazem: «ej, ohani, pa mozda sam lezba.» i s druge strane nastane muk. I onda vidis: «Ok».
Mislim, ja sam kraljica funjenja, znam sto «Ok» znaci: nesto nije u redu. I jos
koja minutica lagano ga pilim, al sam dobra srca i postene duse pa kazem: «ok,
bivsa cura te ostavila radi druge cure, necu vise po toj temi». Kad odednom…
lik popizdi. Flipne. I krene po meni, po mojim roditeljima i zivotinjama u
gadnim perverznim pozama i tako dalje. Onda me jos malo uvrijedi, onako osobno,
nesto tipa: fali ti kurca. I ode. Zakljucujem: i'm so fucking smart. I'm
like, the smartest most intelligent life form on this planet and several others
and perhaps the Milky Way as well. (slobodni
prijevod – ja sam najpametnije bitche od adama do danas). jer tako ces reagirat samo na
istinu. Dakle, ne da sam posrala nesto, nego sam to jos i napravila vrlo
precizno! Bas sam ponosna na sebe. Na neki totalno tup nezainteresiran nacin.
Trash #3 T-com
ima nove reklame. Svode se na to: prevara je cool. Kao i mi. Budite cool,
telefonirajte i varajte. New rock bottom. U slobodnom prevodu, opizdise o dno.
Sinoc sam sanjala
da sam zavrsila u ludnicu. Saznala sam neku tajnu koju nisam smila, bila je
napisana na dnu jedne fotke. Neka zena, talijanskog imena, nije bila majka
nekog tipa, isto talijanskog imena. I sad, neko nije tio da ja to znam, a
kamoli da prosirim dalje, pa me htio ubit ili nesto tome slicno. Al mene pukla
paranoja i postala sam uvjerena da me svi zele ubit. I na kraju me Dixy morala
stavit u umobolnicu. Koja je bila ujedno i neka religijska zajednica di su
ljudi u zvonastim suknjicama duginih boja s volancicima plesali u pozdrav suncu
i molili se.
Macak mi je
legao na ruku i samozadovoljava se, ocito, jer prede iako ga ja ne sljivim ni
5%
Trash #4 Dobila sam
popizdikus kronikus na reakciju na smrt sheksovog sina. Koliko ljudi umire,
svaki dan, nasilnom smrcu. Cak i u ovoj zemlji. I dobiju mali pasos u crnoj
kronici, ili ni to. Sheksov sin umre u raju dopa (i, ne kako su rekli
marihuane, nego hasha, a to znam jer tamo imam mnogo dobrog i-net frenda,) i u
novinama to osvane na glavnu stranu s naslovom: Tragedija. A kao, kad nekome
drugome umre dite to nije tragedija?
Trenutno downloading:
Scissor Sisters:
Lovers in the Backseat
She's quiet when shes down
Strangers from other towns
Nowhere to be found
On this side of the scene
Would you like a cigarette,
Or my hand upon your shoulder?
I think we might have met
Would you like me to come over?
There's lovers in the backseat
Jealous glances now I'm looking for another song
On the radio
I'll take you to a side street
In the shadows you can touch one another now
And I'll just watch the show
She's happy when she's proud
Attention well deserved
Exuberant and loud
A disguise can he know?
How much she needs him now
There's static on the sidelines
Can you read my thoughts?
Maybe its the right time
There's lovers in the backseat
Jealous glances now I'm looking for another song
On the radio
I'll take you to a side street
In the shadows you can touch one another now
And I'll just watch the show
'tis now 3:45.
Objavio Rea u 10. ožujak 2005 3:46:00 | 0 komentara
Poklon!
Bila sam prehlađena :( i bolilo me grlo užasno. Al sad je prošlo. Naravno sve
me to uvatilo točno na rođendan. Pa sam ga manje vise prespavala. Onda me sutra
puklo nekakvo: i wanna live! - raspoloženje pa sam otišla do Mateje, tračanje,
jamb i čaj. ... Mmm :D bilo mi je super... Posebno s obzirom da je i ona bila
bolesna pa smo izmjenjivale zdravstvene kartone ko dvi babe od 80. Ili 81. A na
povratku doma sam pokisla :( i onda sam još 4 dana ležala u krevetu i čekala da
me grlo prestane grebat. I danas sam oprala kosu :D JEJ! Shvatila sam u čemu je
bio problem s onim php-om tj. Zašto ga nisam mogla vidit... Ali još nisam
svatila kako to riješit. Doduše, nisam se još ni potrudila. Naime, CD na kojeg
sam stavila sva setup.exe sranja, odjednom tvrdi da je prazan. Možda misli na
duhovnu neispunjenost? Možda da mu čitam iz biblije? Kurana? Kako znati koje
religije je jedan CD? :( tako da bi sad sve trebala opet skinit s neta a za to
triba skupit volje.
E da, otkrila sam još jedan novi site: Pisaca Masina
ma ono, meni je nov :) mislila sam dal da ga stavim ili ne, jer mi se u jednom
trenu učinilo da možda reklamiram konkurenciju... Ali zapravo nije :) tamo pišete
pjesmice i pričice koje možda nećete stavit na blog ili ne želite da vas
povezuju jer ovdi glumite da ste faca a tamo bi ispalo da ste obični cmoljo.
Trenutno daunlovding:
Jumpin' Jive - Is you is or is you ain't
my baby
I got a gal that's always late
Every time we have a date
But I love her
Yes I love her
I'm gonna walk right up to her gate
And see if I can get it straight
Cause I want her
I'm gonna ask her
Is you is or is you ain't my baby?
The way you're actin' lately makes me doubt
Yous is still my baby-baby
Seems my flame in your heart's done gone out
A woman is a creature that has always been strange
Just when you're sure of one
You find she's gone and made a change
Is you is or is you ain't my baby
Maybe baby's found somebody new
Or is my baby still my baby true?
Is you is or is you ain't my baby?
The way you're actin' lately makes me doubt
Yous is still my baby-baby
Seems my flame in your heart's done gone out
A woman is a creature that has always been strange
Just when you're sure of one
You find she's gone and made a change
Is you is or is you ain't my baby
Maybe baby's found somebody new
Or is my baby still my baby true?
Nego, ako
pretpostavimo da "daunlovding" nije hrvatska verzija "downloadinga",
sto je? Mislim da "skidanje" nije službeno.
Da li roberts testira proizvode na životinjama? Jer moj mačak je upravo satrao nešto
njihovog pudera pa ako testiraju, pretpostavljam da će preživit.
So... Dignem se s kauča, odem u zahod po papirnate, dođem s njima, i ostavim ih
na stolu dva metra od kauča. Sad ih gledam bas tamo kako stoje i razmišljam da
dresiram macka na te manje stvarčice. ...... Ništa. Digla sam se i prolila čaj
po čarapi. :( znala sam da ništa dobro ne može doći od podrugljivog paka
maramica koji mi se smije s druge strane sobe. BASTRD!
danas mi se uopće ne da pisat o politici i glupim ljudima i ko je sto napravio
jer mi svi idu na živce, od Ljubičića do Gotovine.
Gledala sam sinoć
film, zove se hardball. E sad film ima dobru temu... Ako volite takve teme. Keanu
Reeves glumi nekog tipa koji da bi riješio kockarske probleme počne trenirat
klince u nekoj crnačkoj gangsta rap četvrti. Ima smijeha ima tuge ima svega i svačega...
Ali nema povezanosti. Naime, film je rađen po knjizi, koja je, pretpostavljam,
detaljnija. I umjesto da se koncentrira na jedan dio, film se pokušava bavit s
masu stvari odjednom. Njegovi kockarski dugi, životni problemi klinaca, njegov
prijatelj koji je sebični ass, uspjesi u bejzbolu koje postižu i «odrastanje»
klinaca te njegova veza s učiteljicom koja predaje klincima. Od svega toga moga
si napravit vise filmova nego za gospodara prstena. A kako su sve zabili u dva
sata otprilike, dobiješ neke totalno nepovezane trenutke i događaje i umjesto
da se vezeš uz glavnog glumca, dođe ti da ga prebiješ. Zato bi tila pročitat
knjigu. Napisao ju je Daniel Coyle i isto se zove Hardball. Međutim nema je
tamo di inače nabavljam knjige :( Sad se valjda očekuje od mene da je naručim s
amazona ili nešto. Coyle za film kaže: "My main hope is that this
movie can draw some attention to these kids and this league and leagues like
it, connecting people through volunteerism" Američki problemi.
Ono malo slatko na sličici sa strane je Blue Bear. Ako ga nikad prije niste vidili, a ni čuli za njega, vjerojatno nemate nijednog prijatelja ni maste pa niste ništa kupovali u morning glory butigama.
Dobila sam
poooklooon :D ha! :D idem brisat nos dok ne počnem izgledat ko majkl đekson.
Objavio Rea u 7. ožujak 2005 14:39:00 | 0 komentara
