Postovi
WEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE
Go Dixy Goooooo!!!!! :)
:**************************
jur d best fak ol d rest!! :)
Objavio Rea u 29. travanj 2005 19:37:00 | 0 komentara
Vic
U jednom selu kod Sarajeva zivjelo je mjesovito stanovnostvo. Jedan dan
negdje po zavrsetku rata prolazio UNPROFOR sa onim svojim vozilima i na
sred ceste naidju na veliku gomilu govana.
Kako nisu mogli proci a da ne ociste, upitaju jednog starca, uz pomoc
prevodioca, sta je ono na cesti.
Starac ih pozva u dvoriste govoreci "Ajte vamo djeco, ja cu Vam sve
ispricati."
Udju unproforci u avliju, starac ih ponudi kaficom, rakijicom mezom i
podje da prica.
"Imo sam ti ja tri sina, ne zna se koji je bio ljepsi, pametniji,
sposobniji.
Jednog dana snajper mi rani najmladjeg sina i odvukose ga u bolnicu,
taman se bio
oporavio padne granata na krov i on pogine. Velika nas je tuga spopala
i moj srednji sin odluci da se i on prikljuci u vojsku i tako ode i
on, javljo se svakih 10-15 dana govorio da je dobro, da se ne brinem i
jedan dan mi samo jave da je bio na kupanju sa vojnicima na nekoj
rijeci i kako nije znao plivati utusio se, dok su ga drugovi izvukli
vec je bilo kasno, nije mu bilo spasa. Pokusali su oni i vjestacko
disanje i svasta ali nije bilo pomoci."
Starac napravi kratku pauzu, popi rakijicu, nazdravi unproforcima i
nastavi pricu.
"Moj najstariji sin nije mogao da prezali gubitak dvojice brace te
odluci i on da ode sa vojskom. Bio ti je on daleko doguro, mislim da
je bio zamjenik komadanta ili tako nesto, nisam bas siguran. Jedan dan
njegov vojnik nije mogao da se izvuce iz zasjede i moj sin ode da ga
izvuce. Puzo je on dugo, sve do tog vojnika, izvuko ga neozljedjenog i
dobije ti on nagradno odsustvo. Doso on kuci, mi se napili ko zemlja,
ja ga pravo pozelio i molio da ne ide nazad u vojsku jer mi je on
jedini ostao. Sin me posluso, nije se vracao. Ja ga sakrivo da ga
murija ne nadje.
Uto se zavrsi rat, moj sin se ozeni, napravi kucu, zena mu rodila
dvoje zdrave i ljepe djece.. eno ono tamo mu je kuca! Sredio se,
zaposlio i tako da sam ja danas sretan covjek jer mi je ipak nesto
ostalo da se radujem. Eto to vam je tako djeco moja."
Unproforci se zgledase i kako im nije bilo sve jasno upitase starca.
- "Pa dobro, mi Vas razumijemo, ali otkud onolika govna na cesti ?"
Starac im rece: - "A sta ja znam, neko se posro."
.............
eo sad... ako neko slucajno nije znao, sluzbeno je. rat je gotov. nemate se vise zasto klat. i u vicevima pise.
Objavio Rea u 20. travanj 2005 15:54:00 | 0 komentara
hm da
bas pizdeljam po netu i primjetih da google vecinu hrvatskih stvari koje trzim nalazi po blogovima. mojblog blog nasblog blog.ba... dobijem dojam da blogeri odrzavaju hrvatski internet na zivotu.
enivej... pisem seminar, o komunizmu u hrvatskoj. tako ako neko ima nesto pametni za rec nek se slobodno izrazi.
i jos nesto. postoji dobar razlog zasto je ovaj text udesno (ili ulivo, ocito ovisi o tome ko govori) i dok mi neko ne da bolji razlog da ga maknem... ostat ce tu.
have a happy 18. travanj.
Objavio Rea u 18. travanj 2005 18:04:00 | 0 komentara
PAS MATER!!
Preksinoc je u mojoj ulici silovana cura. Bijesna
sam. analizirajmo članak.
ZADAR - Zadrane je jučer ujutro zaprepastila vijest kako je prethodne noći u
njihovu gradu silovana jedna djevojka. Kao počinitelja ovog brutalnog zločina
policija navodi 24-godišnjaka iz Zadra, no jučer nije htjela otkriti ostale
okolnosti događaja. Djevojka je silovana u prolazu između zgrada u
Strossmayerovoj ulici 27. Jučer smo neslužbeno doznali da je osumnjičen Josip E.,
koji je navodno već dvaput osuđivan za isto kazneno djelo. Inače, riječ je o mladiću
koji služi zatvorsku kaznu u Lepoglavi, a ovaj stravičan čin počinio je nakon što
je dobio slobodan vikend.
Slobodni vikend? Silovao je DVIJE
žene... dakle, nije ono da mu se omaklo jednom, ili da ga je mozdaneka koza
tuzila jer ju je ostavio... nego je temeljito obavio posao DVA puta... i oni mu
daju slobodan vikend? SLOBODAN VIKEND!?!?!?!?!? Nadam se da će mu dat jos koji. Molim VAS!!! Dajte
čoviku slobode!!! Dajte mu pičke i slobode!! Jeah! Kreteni mongoloidni.
Neslužbeno doznajemo da je Josip E. u Zadru u parku Vruljica počinio već dva silovanja prije nekoliko godina, a doznajemo da je oženjen i otac trogodišnjeg djeteta. Istražni
sudac Boris Babić nije htio potvrditi o kome se radi. Rekao je tek da je
silovatelju odredio mjeru zadržavanja u pritvoru 48 sati.
Bas lipo od njega.
Živim na trećem katu i probudila me djevojčina vika u 3.15 sati. Strašno
se derala. Izašao sam na balkon kako bih vidio što se zbiva, ali bilo je
premračno. Čuo sam da joj on govori neka se ne dere. Ta agonija trajala je više
od pola sata sve dok nije došla policija. Onda sam čuo da joj je govorio kako
će ju odvesti kući i neka se smiri, pa po tome mogu zaključiti da se možda
znaju ispričao nam je svjedok Željko Peroš iz zgrade kod koje se zločin dogodio.
SOOOO… pola sata si ti
stajao na balkonu i slušao kako siluje curu. Jesi li
izdrkao? Jel bilo baš zabavno? Ee da si ga zaustavija ne bi ima o čemu pričat
jeli mater ti jebem kretensku majmune glupi.
Objavio Rea u 18. travanj 2005 14:22:00 | 0 komentara
D-day
evo jedna prikladna friendly pjesmica za Dixy :) kupila sam digitalac btw :)
O DEANNA
O Deanna!
O DEANNA
Sweet Deanna!
O DEANNA
You know you are my friend, yeah
O DEANNA
And I ain't down here for your money
I ain't down here for your love
I ain't down here for your love or money
I'm down here for your soul
No carpet on the floor
And the winding cloth holds many moths
Around your Ku Klux furniture
I cum of death-head in your frock
We discuss the murder plan
We discuss murder and the murder act
Murder takes the wheel of your Cadillac
And death climbs in the back
O DEANNA
This is a car
O DEANNA
This is a gun
O DEANNA
And this a day number one
O DEANNA
Our little crimeworn histories
Black and smoking christmas trees
And honey, it ain't mystery
Why you're a mystery to me
Objavio Rea u 17. travanj 2005 20:25:00 | 0 komentara
...
mrzim sve slatkaste male slatke ljude kojima je sve slatko i u svemu su naj i svi su im naj i mozgovi su im ko vockov bog. «Joooooj danas sam bila u skoooliiiciiii i dobila sam peeticiiicuuuuu i onda sam otisla... ne znam... popisaaat seee i bila sam naaajbolja u pisanju na daaaalj i svi su rekli joooojjjj kako ti imas dobar mlaaaz. I onda smo se svi grlilililili i ljubiliii i sve je bilo tako piiinkkkk! Onda je dosao moj decko koji je samo jedan od mojih 5 decki i 6 curaaaa i onda smo si masirali kraajniiikeeee i on je rekao kako si tiii kuuuuul i slatka i vockasto mljackavo buci buci gu gu gu gu i ja sam njemu rekla da da i ti ci moj mali trambulin sa veeelikim ocima ko u poljskog misa i imas najveca jaja koja sam u zivotu... hm?! Ne to... ne ... i imas naaajljpsu frizuru od svih decki NA mojoj skoli i mi se takooo petingiramo vec daaanimaaa i imamo vezu vec puna tri dana i mislim da je to to... ljubav mog zivota i biz cemo skupa zauvijek! Ili barem jos koji sat. Ali sad moras ic jer mi dolazi druuugiii decko koji je jako jako jako sladak bas kao sto je sve jako slatko u mom zivotu i tako bububu guci guci ... cmokic cmokic pa pa ... i onda sam se isla presvuc za drugog decka pa sam obukla pinnkish malu majicicu na cvjetice zelene plave i zuuuteeee i sve je bilo poljsko i onda smo se grlili i pricali o tome kako smo sretni jer su nasi zivoti tako pinkkkkk samo on ne zna da se jebem okolo... hm?! Ne ne ni to... nasi zivoti tako piiinnnkkk.... i sve je tako jeepoooo i onda smo skakali gore dole gore dole gore dole hop hop hop hop hop heheheheee daaa svijet je tako ljeeepuskaast kao obrazici moje trece cureeee evooo i njeee i sad se oni gledaju al ne znaju al sumnjaju i misle sii jaoooooo jel ona i s njom/njim? I onda tamni oblak pomuti nase pink zivotice ali mi se zagrlimo i ljubav cvjeta i mama i tata dodu i svi se vooolimooooo i animal seks ?! zbilja moram prestat s ovim.» mrzim i njih i njihove mamu i tatu i njihovog psa i njihovu petu curu i cetvrtog momka.
Objavio Rea u 12. travanj 2005 22:48:00 | 0 komentara
Arsenal
Lagano dolazi
vrijeme kada prestaje bit slatko glumit da si dijete. vidim to, jer znam mnoge
ljude koji nikad nisu prestali, i znam gdje i kako lome granice, i zato
znam, došlo je i moje vrijeme. a nisam uopce sigurna da mi se to svida. ono...
vrijeme je da pocnem snosit odgovornost za svoje postupke i za sebe, da
reciiimo nadem posao, ono... odrastem. i ta sranja. vec vidim da mi se nece
dat. ne, ovo nece biti neki duboki znacajni post o zivotu i odrastanju. samo
nabacih par misli.
U meduvremenu obnovih clanstvo u Arsenalu. (nogometni klub) prestale mi dolazit
Wengerove poruke, tako nisam vidila ni onu o Kovacu, a to bi sigurno bilo
zanimljivo :) tako da sam pokusala negdi iskopat stari username i password, sto
naravno nije islo, i onda sam napravila nove. a stos :) sad cu sve traceve prva
znat :) hehe :) uostalom, iako mail vjerojatno pise wengerov sin ili posilni
ili neka vrsta kucnog roba, ipak se osjecas kul (ako si psiho kao ja) kad vidis
da ti pise Arsene Wenger :D iskopala sam jedan prastari članak o njemu, čini mi
se 98, 99, kad je tek počinjao. Nisam sigurna jer, iako se u člnaku spominju
neke utakmice, ja ih ne pamtim :) jedina utakmica koje se iole sjećam je Real
Madrid - Manchester United mislim 3 – 0 a moguce i 3 – 1, ali ne 2003, nego
prije. Ono što se neslužbeno može računat kao početak kraja Man Utd-a. Eh to su
bila vremena :D mislim da sam još išla u srednju, i negdi usput sam čula da je
real dao 3 gola... ono... WHAM! To je bilo nešto nakon što je Manchester
naručio zlatne dresove za gostovanje, a uskoro su se potpuno izgubili po trećem
četvrtom i petom mjestu na tablici. Trenutno su treći, Arsenal je drugi, a
Chelsea prvi. Ma koliko bi bilo suuuper da je Arsenal prvi, Chelsea je klub
koji zaslužuje masu poštovanja, jer čak i u vrijeme kad je Manchester bio klub
kojeg su svi obožavali i kad je na listi bio toliko ispred svih da se drugima
nije niti dalo igrat, Chelsea bi ih redovito satrao. So, respect :) dakle, ovo
neće biti neko vrelo podataka, jer godine, mjesta na tablici, rezultati (sve
što ima veze s brojevima) bježi iz moje glave brzinom svjetlosti. Tuzno ali
istinito. Što sam ono tila reć? A da. Članak. Neću prevodit sve, jer neke
stvari danas nisu ni bitne, ali ću ipak stavit navodnike :) :
«Arsene Wenger. Ime koje je dolazilo od
nigdje ali je ipak imalo poznat zvuk. Glen Hoddle I Mark Hateley su pričali
sjajne stvari o njemu dok je bio u Monaku. Nešto prije nego što je došao u
Arsenal promovirali su ga kao budučeg tehničkog direktora u FA, ali nakon šoka
otpuštanja Bruce Riocha došao je još veći šok, (i najgore čuvana tajna u
povijesti nogometa) Arsene Wenger postati će novi manager Arsenala. Kao igrač
prošao je klubove kao
e sad, knjiga
koja mi je definitivno top 10 od sviiih knjiga koje sam ikad pročitala je
Nogometna groznica (koju mislim da sam krivo prevela u jednom prijašnjem postu)
i sad sam je skinila s neta i zalipit ću vam ovdi dio... ako želite sve, imate
knjižnicu, knjižaru, ili mene (nažalost otvara se u wordu, .rtf, što meni
osobno ide jako na živce, al dooobrooo. Nije nužno potrebno da navijate za
Arsenal, niti da znate išta o nogometu, da bi pročitali ovu knjigu, ali će vam
u svakom slučaju bit bolja ako imate ikakvu opsesiju koju bezrazložno i
slučajno njegujete cijeli život.
Nick Hornby –
Fever Pitch
A TRIVIAL
PURSUIT
ARSENAL v MANCHESTER CITY
24.2.81
I got lost
around this time, and stayed lost for the next few years. Between one home game
(against Coventry) and the next (a midweek game against Manchester City), I
split up with my girlfriend, all the things that had been rotting away inside
me for who knows how many years oozed out for the first time, I started my
teaching practice in a difficult west London school, and Arsenal got a draw at
Stoke and a beating at Forest. It was strange to see the same players trotting
out that evening as they had trotted out three weeks before: I felt that they
should have had the decency to reinvent themselves, accept that the faces and
physiques and shortcomings they had had in the Coventry game belonged to
another period entirely.
If there had been a match every weekday evening and
weekend afternoon I would have gone, because the games acted as punctuation
marks (if only commas) between bleak periods, when I drank too much and smoked
too much and weight fell off me gratifyingly quickly. I remember this one so
clearly simply because it was the first of them – they all began to merge into
each other a little after this; Lord knows nothing much happened on the pitch,
apart from Talbot and Sunderland trundling in a couple of goals.
But football had taken on yet another meaning now,
connected with my new career. It had occurred to me – as I think it occurs to
many young teachers of a similar ilk – that my interests (football and pop
music in particular) would be an advantage in the classroom, that I would be
able to “identify” with “the kids” because I understood the value of the Jam
and Laurie Cunningham. It had not occurred to me that I was as childish as my
interests; and that although, yes, I knew what my pupils were talking about
most of the time, and that this gave me an entree of sorts, it didn’t help me
to teach them any better. In fact the chief problem I had – namely, that on a
bad day there was uproarious mayhem in my classroom – was actually exacerbated
by my partisanship. “I’m an Arsenal fan,” I said in my best groovy teacher
voice, as a way of introducing myself to some difficult second years. “Boo!” they
replied, noisily and at great length.
On my second or third day, I asked a group of third
years to write down on a piece of paper their favourite book, favourite song,
favourite film and so on, and went around the class talking to them all in turn.
This was how I discovered that the bad boy at the back, the one with the mod
haircut and the permanent sneer (and the one, inevitably, with the biggest
vocabulary and the best writing style), was completely consumed by all things
Arsenal, and I pounced. But when I had made my confession, there was no meeting
of minds, or fond, slow-motion embrace; instead, I received a look of utter
contempt. “You?” he said. “You? What do you know about it?”
For a moment I saw myself through his eyes, a pillock
in a tie with an ingratiating smile, desperately trying to worm my way into
places I had no right to be, and understood. But then something else – a rage
born out of thirteen years of Highbury hell, probably, and an unwillingness to
abandon one of the most important elements of my self-identity to chalky,
tweedy facelessness – took over, and I went mad.
The madness took a strange form. I wanted to grab
that kid by his lapels and bang him against the wall, and yell at him, over and
over again, “I know more than you ever will, you snotty little fuckwit!” but I
knew that this was not advisable. So I spluttered for a few seconds, and then
to my surprise (I watched them as they spewed forth) a torrent of quiz questions
gushed out of me. “Who scored for us in the ’69 League Cup Final? Who went in
goal when Bob Wilson got carried off in 72 at Villa Park? Who did we get from
Spurs in exchange for David Jenkins? Who … ?” On and on I went; the boy sat
there, the questions bouncing off the top of his head like snowballs, while the
rest of the class watched in bemused silence.
It worked, in the end – or at least, I managed to
convince the boy that I was not the man he had taken me for. The morning after
the Manchester City game, the first home game following my trivia explosion,
the two of us talked quietly and cordially about the desperate need for a new
midfield player, and I never had any trouble with him for the remainder of my
practice. But what worried me was that I hadn’t been able to let it go, that
football, the great retardant, hadn’t let me act like a grown-up in the face of
a young lad’s jibe. Teaching, it seemed to me, was by definition a job for
grown-ups, and I appeared to have got stuck somewhere around my fourteenth
birthday – stuck in the third year, in fact.
Objavio Rea u 12. travanj 2005 13:14:00 | 0 komentara
Mark Haddon - The Curious Incident of the Dog in the Night-time
evo sam tek pocela citat jednu knjigu i apsolutno je moram uvalit nekome... ako ocete ja cu vam je poslat... ili skinite ili narucite... enivej knjiga je pisana u prvom licu, tako da ispada da je pise autisticni 15ogodisnjak. citala sam na amazonu komentar jednog autisticnog tipa i on je rekao da ih knjiga prilicno dobro opisuje. eo, cak cu se donekle potrudit prevest sadrzaj s amazona...
petnaestogodisnji Christopher John Francis Boone je matematicki nadaren i socijalno beznadan, odgojen u radnickoj klasi od roditelja koji se tek jedva nose s njegovim hmm duhom. da budem doslovna. sve što vidi ili što u se kaže svaca doslovno i ne moze svatit cudno ponasanje svojih vrsnjaka i odraslih.
kasno jedne noci
Christopher nade susjedovu pudlicu Wellingtona, probodenu vrtnim vilama. wellingtonova vlasnica ga pronade kako grli mrtvog psa i da ga uvapsit. nakon sto provede noc u zatvoru Christopher odluci - unatoc protivljenju svog oca i susjeda - otkriti ko je ubio Wellingtona. Siobhan, socijalna radnica u nejgovoj skoli, ga potice da napise knjigu o svojoj istrazi i rezultat, duhovito ilustriran je "The Curious Incident of the Dog in the Night-Time".
a evo vam i ulomak ...
11. Then the police arrived. I like the police. They have uniforms and numbers and you know what they are meant to be doing. There was a policewoman and a policeman. The policewoman had a little hole in her tights on her left ankle and a red scratch in the middle of the hole. The policeman had a big orange leaf stuck to the bottom of his shoe which was poking out from one side.
The policewoman put her arms round Mrs. Shears and led her back toward the house.
I lifted my head off the grass.
The policeman squatted down beside me and said, "Would you like to tell me what's going on here, young man?"
I sat up and said, "The dog is dead."
"I'd got that far," he said.
I said, "I think someone killed the dog."
"How old are you?" he asked.
I replied, "I am 15 years and 3 months and 2 days."
"And what, precisely, were you doing in the garden?" he asked.
"I was holding the dog," I replied.
"And why were you holding the dog?" he asked.
This was a difficult question. It was something I wanted to do. I like dogs. It made me sad to see that the dog was dead.
I like policemen, too, and I wanted to answer the question properly, but the policeman did not give me enough time to work out the correct answer.
"Why were you holding the dog?" he asked again.
"I like dogs," I said.
"Did you kill the dog?" he asked.
I said, "I did not kill the dog."
"Is this your fork?" he asked.
I said, "No."
"You seem very upset about this," he said.
He was asking too many questions and he was asking them too quickly. They were stacking up in my head like loaves in the factory where Uncle Terry works. The factory is a bakery and he operates the slicing machines. And sometimes a slicer is not working fast enough but the bread keeps coming and there is a blockage. I sometimes think of my mind as a machine, but not always as a bread-slicing machine. It makes it easier to explain to other people what is going on inside it.
The policeman said, "I am going to ask you once again. . ."
I rolled back onto the lawn and pressed my forehead to the ground again and made the noise that Father calls groaning. I make this noise when there is too much information coming into my head from the outside world. It is like when you are upset and you hold the radio against your ear and you tune it halfway between two stations so that all you get is white noise and then you turn the volume right up so that this is all you can hear and then you know you are safe because you cannot hear anything else.
The policeman took hold of my arm and lifted me onto my feet.
I didn't like him touching me like this.
And this is when I hit him.
13. This will not be a funny book. I cannot tell jokes because I do not understand them. Here is a joke, as an example. It is one of Father's.
His face was drawn but the curtains were real.
I know why this is meant to be funny. I asked. It is because drawn has three meanings, and they are (1) drawn with a pencil, (2) exhausted, and (3) pulled across a window, and meaning 1 refers to both the face and the curtains, meaning 2 refers only to the face, and meaning 3 refers only to the curtains.
If I try to say the joke to myself, making the word mean the three different things at the same time, it is like hearing three different pieces of music at the same time, which is uncomfortable and confusing and not nice like white noise. It is like three people trying to talk to you at the same time about different things.
And that is why there are no jokes in this book.
........
e sad, ako primjetite poglavlja su 11 i 13 ... a copy/paste je bio ... e ima i za to objasnjenje :)
19. Chapters in books are usually given the cardinal numbers 1, 2, 3, 4, 5, 6 and so on. But I have decided to give my chapters prime numbers 2, 3, 5, 7, 11, 13 and so on because I like prime numbers.
This is how you work out what prime numbers are.
First you write down all the positive
whole numbers in the world.
Then you take away all the numbers that are multiples of 2. Then you take away all the numbers that are multiples of 3. Then you take away all the numbers that are multiples of 4 and 5 and 6 and 7 and so on. The numbers that are left are the prime numbers.
... tri tockice su moje. so... idem dalje citat... samo sam mislila da bi volili znat :DPS ako budete skidali ilegalnim putevima pokusajte nabavit verziju sa slikama, zabavnija je od one bez :)
PPS nekako mi se cini da bi se knjiga mogla svidit ljudima kojima se svidio vodic. a mozda i nisam u pravu. sta ja znan :)
Objavio Rea u 8. travanj 2005 11:24:00 | 0 komentara
Zašto je jedan život više vrijedan od drugog?
Koje hipokrizije i ostale
velike riječi iz rječnika stranih riječi. Papa je umro u subotu. A od petka
naovamo čulo se više gluposti nego što ih inače čujem u misec dana. Zadnja vijest
bila je da ga na HTVu ne bi trebali zvat Sveti Otac nego Papa, jer papa mu je
funkcija a Sveti Otac je samo katolicima. Nakon svega, najmanji problem je to
kako će ga zvat, problem je u količini, ne u načinu. Al dobro. Pratili smo 7
dana napeto kako umire i onda kako je umro i onda kako se ljudi okupljaju da ga
isprate i da platchu skupa et cetera. E sad, prvo, dok je još ležao polumrtav
jedva dišući spojen na aparate i što ja znam, dolazili su mu razni kardinali
političari i ne znam ni ja ko sve da ga vide i popričaju s njim. A njemu svaki
tren može bit zadnji pa ih ne smi poslat u 3 PM nego svakome od njih napravi
neki display, da vide da je živ. Onda oni izađu van i sve ispričaju novinarima
i gledaju svoju facu na TVu cili dan. «Papa me pogledao i vidio sam u očima da
me prepoznao iako nije mogao govoriti» ?!?!?!?!?! dooobro. I sigurno je tvoju
facu tio gledat. Whatever. Onda je papa umro i odjednom nismo smili gledat
komedije, slušat muziku, smijat se, održavat ni ići na koncerte, svi smo
trebali stat doma i žalovat. Svi, čak i mi koji nismo katolici. Hmm. U Zadarskom
listu su napali neka kina u Zagrebu jer su puštali komedije. Kao, bila bi stvar
dobrog ukusa da to nisu napravili. I ... Hladno pivo ili tako neki bend koji ne
održao svoj koncert umisto da ritualno prerežu vene od tuge. Hm. Arogancija
katolika diljem svijeta je nešto nevjerojatno. Onda je naš sabor izdao Povelju
zahvalnosti Svetom Ocu i objašnjavajući je usudili su se izvaliti kako Hrvatska
i svi njeni građani osjećaju istinsku i neizmjernu zahvalnost prema Svetom Ocu.
Svi njeni građani? I Jehovini svjedoci? Ili oni sad odjednom nisu građani ove
države? Osim toga, kod nas se o njemu govori kao o svecu, defatto Isusov potomak. Ma o mrtvima sve najbolje al
budimo zero objektivni. Posebno oni koji se nazivaju novinarima pa bi im «objektivnost»
trebala biti dio posla... dakle ne uvlačenje u shupak većinskom stanovništvu
hrvatske. Guardian je izjavio da će ga pamtit kao konzervativca... «Ugledni
britanski list Guardian piše da će liberalni zapad pamtiti Papu kao
konzervativnog poljskog svećenika koji nikad u životu nije živio u demokraciji,
što se itekako dalo primijetiti u njegovom radu. Ivan Pavao II. ostat će
upamćen kao čovjek zaslužan za činjenicu da su se Katolička crkva i moderni
svijet definitivno razišli po pitanjima seksualne moralnosti, piše Guardian, pa
dodaje da je unatoč tomu njegova glasna potpora miru i suprotstavljanje
globalizmu bio značajan argument za antiglobalistički i antiratni pokret.
Guardian napominje da se Papa borio za pad komunizma, prvenstveno u njegovoj
Poljskoj, ali je nebrojeno puta naglasio da sloboda koju su Poljaci ostvarili
nije isto što i sloboda koja dozvoljava legalizaciju abortusa.» E sad...
pitanje je oče li ga iskasapit i poslat djelove tijela po cilom svijetu. U nekim
kulturama je nepristojno kasapit tijela. Enivej, njegova želja je bila da mu
srce bude u Poljskoj, ali... «Vatikanski dužnosnici izjavili su da iako je Papa
želio da njegovo srce bude u Poljskoj, on to nije pismeno naznačio.» A onda se «obični»
ljudi čude kad im ne poštuju želje nakon smrti.
Eee a ipak jedna,
zanimljivija vijest o Papi... http://index.hr/clanak.aspx?id=258699
--> how cute is that! :)
Da se razumijemo,
papa je bio gala lik, vjerojatno, (razvikane filantrope i tome slične treba
uzimat s malo rezerve ... stvari nikad nisu onakve kakvima se čine) i kao takav
mislite li da bi mu se sviđala sva ova pompa i preseravanje? I think not. Danas
ćemo čini se imat kratku pauzu... a u petak... da napravimo meeting nekatolika
hrvatske? Svi se nađemo, posudimo masu komedija, donesemo cuge i klope i party
do zore.
No eto, samo par
sitnica... skulirajte se ljudi, svijet je šaren i raznolik.
A u svemu ovome
valjda je manje važno što je umro i princ Reinier III od Monaka. Njegov život
nije bio bitan.
Objavio Rea u 6. travanj 2005 15:22:00 | 0 komentara
korak bliže
E prvo, onome liku sto je pisao komentare
melkiora i baltazara, tip u zagrebu placa pivo ako obznani svoj identitet, kao,
svidilo mu se kako mi je posro bend. Pih. samo mi treba da se udruže :) dalje:
Škola fax posao trud ucenje ... da bi došao do
mirovine u 60oj i umro dva dana posli. No. Ja imam plan. Koliko mogu živit ću
ovako, a kad više ne bude išlo počet ću ubijat takozvane siromašne ljude.
Pobijem recimo obitelj, uselim im se u stan, onda prikoljem par starica po putu
kad dobiju mirovinu i živiš ko bog s maksimalno truda. O zatvoru se ne moram
brinit, posebno ne nakon sto sam ovo napisala. Još kad ih počnem klat pisat ću
ovdi u detalje kako ... možda i koju fotkicu stavim. Daaa... to je život. Digneš
se ujutro, odeš do butige, po putu probodeš nekog nožem i uzmeš mu lovu pa si
kupiš kruv sir salamu i jogurt, onda doma pa gledas vijesti na tvu dok mirno
papas. Vidiš sebe na vijestima i nasmiješ se jer znaš da si nedodirljiv. Da si
pokušao sakrit svoje ubojstvo... e tu bi bilo razloga za paniku. Al na ovom
biseru Mediterana nema potrebe skrivat se. Štoviše, naša vlada u svojoj
vječitoj mudrosti potiče ljude da se otvore, izraze, «Nema više skrivanja!»
kaže ona, «Svi vi koji ste ubojice, svi vi koji nemate ni zrno savjesti,
dođite! Obratite nam se! Neće vam se ništa desiti.» Da. Uistinu je predivna
naša domovina. Suncem obasjana riznica kulture i mirisnih žena još jednom je
zablistala u svoj svojoj logici i nepatvorenosti. Hvala ti, Hrvatska. http://index.hr/clanak.aspx?id=258256
(nepatvorenost je čisto prva riječ koja mi je pala na pamet, ne zamarajte se
time, ako ste i tili)
SPLIT Na 27 godina zatvora nepravomoćno je
osuđen Ivan Bulj (42) za teško ubojstvo Sinjanke Anđele Bešlić (17). Za
silovanje nije bilo dokaza, pa je oslobođen, dok je rođak Pave Bulj (49) osuđen
na godinu i pol zatvora, i to samo za davanje marihuane na uživanje.
Ne postoji li kod nas kazna za ono kad gledaš
ubojstvo i ništa ne napraviš?
Ivanu je pritvor produljen, dok je Pave
pušten na slobodu nakon tri godine pritvora.
Well, taj više neće zapalit ni pod prijetnjom
smrti. Dobar način odvikavanja od nezgodnih navika.
Pred sudnicom su ga dočekali policajci kako
bi mu osigurali miran povratak u Suhač. Kada je čuo na koliko je osuđen, Ivan
Bulj se prekrižio. Pogled mu je u nevjerici letio po sudnici. Sinu se preksinoć
javio na telefon. Skamenjen, kao da zna što mu se sprema, rekao mu je da nije
kriv i da izdrže.
Daklee… on nije priznao ništa?
Suđenje je bilo zatvoreno za
javnost, a novinari i publika bili su nazočni samo objavi, ali ne i
obrazloženju presude. Sudac Zoran Matulović je rekao: Iz optužnice smo izbacili
sve navode koji se odnose na silovanje. Pave Bulj oslobođen je optužbe za
ubojstvo jer nije dokazano da ga je počinio. Ivan Bulj osuđen je za teško
ubojstvo jer je žrtva bila maloljetnica. Djevojku je na prijevaru uvukao u
renault 4 dana 3. ožujka 2002. godine u Ulici Filipa Grabovca, samo stotinjak
metara od njezine kuće, pri povratku s koncerta Zabranjenog pušenja. Unatoč
Anđelinu protivljenju, skrenuo je s ceste na nepristupačan predio Vidovo. Tamo
ju je zatukao nekim predmetom; nanio joj je teške ozljede glave i vitalnih
organa. Mrtvo Anđelino tijelo prebacio je preko žičane ograde, bacio ga u jamu
i prekrio granjem. Raspadnuto tijelo otkriveno je 5. travnja.
A oni sve ovo ZNAJU? (jer moras
bit jebeno siguran u ono što govoriš da nekoga zatvoriš na 30 godina.)… a onda
ipak:
U sudskom postupku nisu
pronađeni materijalni dokazi ni uz najsofisticiranije metode DNK vještačenja i
stručnost dr. Milovana Kubata, pa se presuda temeljila na zatvorenom krugu
indicija.
WTF?!
Nakon 72 sata, silovanje se i
ne može dokazati, kaže sudac Z. Matulović. Tako ostaju nejasni motivi zločina.
Ivan Bulj priznao je ubojstvo policiji, no bez odvjetnika. Poslije se
opravdavao vizijama.
So ipak je priznao. Al pod
utjecajem Božje milosti. Pa ga je prošlo. Ko Bush. Koji je, ako slučajno niste primijetili
zgrožen i zabezeknut što u Iraku nema oružja pa je odlučio napravit čistku u
svojoj vladi koja ga je loše informirala o svemu. Ako imamo sreće zajebat će se
i ubit sebe. Mada, da smo imali sreće ne bi uspio namistit i druge izbore.
U vrijeme ubojstva bio je
direktor Radio Sinja i istaknuti član HKDU. Zbog čega je ubio Anđelu, ostalo je
nepoznanica.
Možda mu se omaklo. Tipa onaj vic kojeg ne znam ispričat al svodi se na to da je liku auto unisten jer je slucajno pregazio nekog ko je pokusavao pobjeći mu kroz šumu.
E da. Jednu romansu koja se razvija ovdi pratim s posebnim zanimanjem. Rijetko je u današnje vrime pronać pravu ljubav, iskrenu i uzvraćenu. Zato mi je posebno drago što ovo možemo pratit korak po korak dan po dan... rađanje ljubavi... naravno, govorim o Niki Kranjčaru i Igoru Štimcu. Njihova ljubav trebala bi nam svima biti uzor.
A kad smo kod teme: http://www.badblueboys.hr/ VS http://www.torcida.hr/ what the bloody hell?
KRVAVA
BAJKA – Desanka Maksimović
Bilo je to u
nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili rodjeni,
isto su im tekli skolski dani,
na iste svecanosti
zajedno su vodjeni,
od istih bolesti svi pelcovani
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junackom smrcu
ceta djaka
u istom danu.
A pedeset i pet
minuta
pre smrtnog trena
sedela je u djackoj klupi
ceta malena
i iste zadatke teske
resavala:koliko moze
putnik ako ide peske...
i tako redom.
Misli su im bile pune
i po sveskama u skolskoj torbi
besmislenih lezalo je bezbroj
petica i dvojki.
Pregrst istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskali su u dnu djepova.
I cinilo se svakom
da ce dugo
da ce vrlo dugo
trcati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvrsava.
Bilo je to u nekoj zemlji
seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junackom smrcu
ceta djaka
u istom danu.
Decaka redovi celi
uzeli se za ruke
i sa skolskog zadnjeg casa
na streljanje posli mirno
kao da smrt nije nista.
Drugova redovi celi
istog casa se uzneli
do vecnog boravista.
Hm… evo sam sve ovo napisala i dobila gadan poziv... kako su ljudi krhka
bića... mogu nestat u trenu.
Objavio Rea u 4. travanj 2005 12:55:00 | 0 komentara
Molitva
Bože,
hvala ti što si mi dao mudrosti da odem u videoteku i uzmem 4 filma za preko vikenda, jer veceras cemo ocito gledat samo papu u sto i jednoj verziji.
Amen.
Objavio Rea u 2. travanj 2005 19:09:00 | 0 komentara
zeko hop hop hop
Gledam sad, svi vjernici se mole da papa ozdravi. Pa koja je to glupost. Trebali bi molit da umre brzo i mirno. Umisto da se pati danima zbog njihovih molitvi. Tako je očito da ozdravit neće, ako njihove molitve i koriste ičemu, samo mu produžuju život, dakle, bol. Ne kužim ja tu katoličku opsesiju oplakivanja mrtvih. Naravno da ti je žao što neko nije s tobom, fali ti osoba. Ali ako si već katolik, a ta osoba ti je bila draga, dakle pretpostavit ćemo da nije ubojica lopov i tako dalje... onda vjeruješ da je nakon svoje smrti otišla u raj. Sjedi s bogom na elizejskim poljanama ili kako ih već zovu. Pa cut the drama, pustite čovika da umre u miru. Imao je buran život, ako nismo svi izmuljani bio je zbilja pošten i dobar čovo, nema ni čistilišta ni ničeg, ide direktno u raj. Prestat će mu glava kljucat, opet će dobit erekciju, rad bubrega, lijeve strane tijela i što ja znam što sve. I što je najvažnije, sve će to imat di koristit. Nemojte mi samo reć da ste mislili da je njegov pojam raja celibat do vječnosti? Get a grip.
A evo i nešto što sam napisala tokom praznika u malu tekicu, kad već nema interneta :)
Oba su pala! Evo
me u Kočevju, sidim na klupici punoj ulja i blata, baka šeće oko mene živčana,
a negdi tamo dida viče. Službeno je 11:01, 30. ožuljka ljeta Gospodnjega 2005.
budna sam od sedam manje šest. Bolno sam svjesna svake minute koja je prošla danas
a nekako mi se ne čini da će skoro bit gotovo. Dida se trebao dignit u šest i
kvarat, sredit sebi i babi kavu i ostalo, ja bi se digla u sedam manje pet,
otišli bi u Kočevje vidit šta didi treba sredit na autu prije registracije (par
sitnica) i do devet ipo, deset najkasnije, smo nazad. Moje pjesme moji snovi.
Uljeće mi dida jutros u sobu: Dejći diži se sedam manje pet je zaspa sam! Bacim
pogled na mob... jok, sedam manje šest je, imam još 60 sekundi sna, odjeb je
lansiran. I tako par sekundi kasnije zvoni mob, ja se dižem, vani neko kurčevo
sunce ptice cvrkuću grom ih spalio dida na WCu mjehur mi puca. Hrana. Treba mi
hrana i WC može i istodobno. Tu sam negdi izgubila par minuta valjda sam se
onesvijestila od gladi. Dida je popio kavu baka je izgrintala što je imala, a
mene su napokon nahranili. Onda je on otiša upalit auto, a baka je malo
iznosila smeće, spremala suđe, tražila jaketu... imaju te sitnice, kad jedan
drugog pokušavaju dovest na rub živaca. Dođe s godinama valjda. Onda smo ja i
dida u autu pukli meditaciju, kao ništa nas ne dira, al je didu valjda odvelo u
religiju jer je počea spominjat svece i mariju i isusa u malo nezgodnim
položajima plus u kojima marija nikako nije smila bit s obzirom da je bezgrešna
i tako to... al dobro aj, nikad ne znaš kako će te ponit religiozno iskustvo. E
i onda je baba ušla u auo i zatvorila vrata, a dida je lega na gas ko da vozi
ferrarija u najmanju ruku, a baka se još nije ni zakopčala. Do izlaska iz sela
je i babu puklo religijozno iskustvo. Nisam uopće znala da su toliki vjernici.
I tako smo se umisto pola sata vozili petnaest minuta. Baka je odustala od
religioznih orgija i krenila s damskom šutnjom s primjesama napuhavanja
bvulgaris. Ipak je ona Zagrepčanka. I, stigosmo mi u Kočevje, slatki mali
grad/selo pun zgodnih tipova i krezubih starica. Zgodnih cura i krezubih
staraca nema baš. Ne znam zašto. Mi smo otišle u NAMU, a dida sredit auto. I tu
se desila jedna od par pozitivnih stvari ovog dana... (osim što sam ishebala
prodavačicu da traži Riziko u izlogu jer sam bila uvjerena da sam ga vidila, a
nisam) kupila sam od Moorea Fahrenhei i Columbine na dvd-u koji možda i nije
sinhronizovan na slovenski. dok sam tako ceprkala po DVDima baka mi je rekla da
požurim jer moramo se ić nać s didom... eh kako je to bilo lipo vrime... svi
smo zivili u masti i zavaravali se :) enivej. 11:12 je. Baka se trese, dida šeta.
Opasan obrat. Auto je valjda pred raspadom, više bi se isplatilo da ga posade i
čekaju da izraste novi. E nego da se ja vratim na početak... ima ti kod mehe
jedan kerov, ušati koker. Ima slatku malu glavicu ali tijelo editeranske
medvjedice. A kazu da smo je istrijebili. Ma jok, samo je evoluirala. I tako ja
sidim i igram se s njim kad krajičkom oka snimim još jednog. Hm! Nastao istim
evolucijskim procesom još u sedamdesetima kao dodatak ekstra dugi tamnim ušima
na glavi ima i duge, plave kovrče brižljivo pročešljane, podijeljene i
namještene. I tako sad obadva leže tu na suncu i rasteu se totalno
nezainteresirani za neku sijamsku mačku koja okolo lovi prašinu na gumama. Uz to,
donja majica mi se izvlači iz gaća i stalno čekam kad ću flashnit nekog ko oni
TV serviseri u filmovima. E da, u međuvremenu je baka otišla prominit lovu jer
im neće bit dosta ono što imaju pa je i meni kupila tekicu u koju sad ovo
zapisujem jerbo sam zaboravila svoju tekicu :(
Word je podcrtao ŠETA u dida šeta. Hm. A što
bi trebao radit? Enivej, eto mene u Zadru, filmovi su odlični i nisu na
slovenskom i imaju masu dodataka, auto je do kraja sređen tek idući dan, kad
sam i otišla, a ja sam sinoć napokon u DVDoteci našla film Ella, s Hugh Dancyem i mnogo sam happy drool drool.
E sad svi vegetarijanci zatvorite oči i otiđite se poigrat sa svojim životinjama umjesto da citate dalje.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Dala mi je baka jednog malog slatkog zečića, bez glave :) i sad će se okupit par nas kod Mateje i napravit ga na toć ... nadamo se, mislim, nismo ga nikad prije radili :) s njokima :) gle! Čak me i moj mačak optužujuće gleda. Eh. E da... hvala svima što su mi čestitali uskrs... meni je on nekako nebitan praznik tako da ga nisam nikome čestitala, sadly, al evo reć ću vam sad: SRETAN USKRS :)
Objavio Rea u 2. travanj 2005 10:11:00 | 0 komentara
