Reach

. : u mojoj glavi, to ne zna nitko samo ti : .

ne preporucam citanje ovog posta :/ oh well... nisam pisala neko vrijeme... muci me jedna misao... da, samo jedna... i ne znam sto bi s njom. napisati ili ne napisati mail... naravno da ne mogu ispricat cijelu pricu... mozda cak ni dio price. a nije ni bitno... odluka je moja... da nekom ispricam sve, onako objektivno, da stanem i nabrojim samo cinjenice, odgovor bi bio vrlo jednostavan - ne. girl power. kaze moja mama da muskarci imaju drukcije poimanje vremena... da njima godina dana moze znacit manje nego nama dva dana. a ebiga ja sam ipak zensko. i zelim stvarno zelim napisat nesto, izazvat nekakvu reakciju... iako zapravo ne postoji nacin da se tu izazove reakcija... ma znam, bilo tko ko ovo cita izgubit ce se u ovim pustim recenicama... e pa, ovaj post je samo za mene... a ako ga neko i razumi, a sto cu mu ja jadnom :) i dakle tako, kad bi ostali razumni, u okviru cinjenica, sto bi on sigurno ucinio ili cini, odgovor bi bio bas ono jasan i cist. a onda osvanem ja. i nista vise nije jasno. jer isti taj neko tko bi tako spremno rekao ne, ne bi nikad mogao svatit moje osjecaje u vezi toga. a kako onaj narcisoidni jebach negdi na njuzima napisa - zenama su najvazniji njihovi osjecaji one sve rade po njima. a ono... ako sam zato jadna ili slaba onda sam jadna ili slaba. mislim da sasvim dovoljno stvari na svijetu se vise ne moze radit po osjecajima, od smrti pa do radanja (a vi pogodite zasto sam stavila smrt prvu) ... za sve postoji neki zakon. pa tako i za moj mail. iljadu puta do sada prekrsila sam te zakone... i malo puta mi se vratilo na dobro. pitanje je zelim li to sad riskirat... mislim da ne... inace bi sigurno vec bilo napisano i poslano. a i sto da napisem... hej sicas se mene? glupost... i uopce sto ocekujem iz svega toga? sigurno ne ono sto bi svaka druga zena / cura / djevojka ocekivala... zasto biti prosjecan kad mozes bit abnormalan. skinila sam nice pjesmuljak, od claptona - get lost... to mi je now playing. kao sto reko, jadno mi prolaze dani u razmisljanju sto s tim mailom. pravit se taf, ili bit picka, bit iskren ili bit kul. naravno da je iskrenost uvik bolji put. osim kad nije. enivej dis iz d song... I’m sorry. Why should I say I’m sorry? If I hurt you, You know you’ve hurt me too. But you get lost inside your tears, And there is nothing I can do, ’cause I get lost inside my fear That I am nothing without you. You’re angry. Why shouldn’t you be angry? With what we’ve been through, Well I get angry too. Chorus ’cause I am nothing without you. Why should we have taken so long To be looking inside of our mind? Everything we tried went wrong. Are we worried ’bout what we might find? I’m sorry, But can I say I’m sorry? If I hurt you, You know it hurts me too. Chorus And you get lost inside your tears, And there is nothing we can do, ’cause I get lost inside my fear That I am nothing without you. ’cause I am nothing without you. And I am nothing without you. ’cause I am nothing without you. ’cause I am nothing without you. mozda zvuci kao ljubav? da, sigurno je, ali ne ta, ne "ljubav". zaljubljenost mozda, u osobu, takvu, ne njega... nego to sto on je. mozda sto bi ja volila da mogu bit? ne znam. ali fali mi. to je sve. i malo ih je koji bi to mogli shvatit... jer on je ipak... nista. da cekam? cemu. njemu jedan dan, jedan mjesec.. ne znaci nista. (uzasna dupla negacija) meni znaci. slaba sam? sigurno. nisam nikad ni tvrdila da sam jaka. da cekam koga? slova. mrzim to cekanje, glupo nadanje svaki put samo sekund prije i onda nista... prazno... glupost. sama sam kriva. trebala sam odma sve ukinit do sad bi proslo... mozda. volila bi da s nekim drugim mogu pricat o tome... ljudi koje imam oko sebe "na mojoj strani" su... ali ne znaju njega. slovo. i zelim nekog tko zna. hm. zelim nekog da donese odluku za mene. nije da se nisam prije osramotila pred njim. jesam, ali zelim da mi ne bude stalo. a to ocito... ni nakon godinu dana ne uspjevam. ... jadno. lotosov cvijet. idem spavat. pokusat opet zaboravit, do nekog drugog sutra, kad mozda necu bit placljiva i puna te glupe potrebe... za njim. kako ono blaasevic rece... male banalne strasti... ljubav, ljubomora, ceznja i bol i tom slicno... uzas... pateticno PS. Balasevic nam se vraca u Split. 16. 12. jedva cekam.

Objavio Rea u 22. listopad 2004 0:48:00