Reach

Dixy

Wow... Mozak mi je soooooooooooooooo prazan. Pre strašno. Tražila sam slikice... I naišla na neke lipe... Ako me pukne volja opet prominim dizajn. Još da nisam idijot pa da skontam ono s prozorima... Al dobro. Doć će i to jednom. Možda u snu :) heej koliko sam stvari u snu prokužila... Tj. u polu snu, taman kad bi se budila... Neki zadatak pokusavam riješit daanima... I ne ide, ko da pluta u nekom brodu po mozgu i noze nac luku... U onda se samo nasuka na pravo misto i to je to... Budenje! Kad smo vec kod snova... Ne znam jel se to svima dešava... Kad previše igram tetris, ili previše slažem puzle... Počnem sanjat samo to. Mnogo naporni snovi, zamisli provest osam sati gledajući kako padaju kockice. (kaže moja cime san traje jednu sekundu ali ga razrađuješ cijelu noć) jedno je razrađivat neke lipe snove... A posve drugo je slagat puzle cilu noć. I sto kad se probudiš? Mrtav umoran si, cijelu noć si mozgao :) jedina dobra stvar je sto tetris u snovima nikad ne pada prebrzo. A nekad bas sanjam filmove od snova...

Maloprije sam tražeći nešto korisno naletila na neke stare stvari... Uvik sam pisala pizdarije, posebno u školi, ljudi su valjda mislili da stalno zapisujem sto profesori govore... Prva klupa, cvike, piše stalno. Jao jao :) enivej sve te škrabarije sam sačuvala , pa tako imam:

Sliku jednog tužnog komarca s velikim očima koji se zvao Maskito i cura koja je sidila sa mnom ga je mrzila :)

Dixynu radiohead sličicu s kosturskom glavom koja izlazi iz radija, napravljena na satu daktilografije... Zanimljivo da je to jedan sat za kojeg bi mislili da je nemoguće radit nešto osim tipkanja... A koliki crteži i pjesmice su tamo nastali :) 

Ah da i rap pjesmuljak by Žuve, Dixy i ... Ko ono stara? ...

«Išli smo u školu i bilo nam je lijepo

došli smo kući i popili smo mlijeko.

Bilo je trajno ali ne i bajno.

Prošlo je od roka pa smo uzeli dva dopa.

Masu nas je puklo i bilo je muklo

jer su svi rigali i po podu gmizali.

Došla je nedjelja  i moran ić u crkvu,

poklonit se bogu ravno ispod nogu»...

Dalje nemam, mislim da je dorađena i prerađena verzija na kraju završila u Žuve? Enivej, mali disclamer za sve mame i tate koji ovo čitaju, nismo se nikad drogirali, a nismo ni u crkvu išli, pjesma je samo izraz mašte tokom dugih sati engleskog i matematike s profesorima koji bi te vjerojatno natjerali da napraviš makar jedno od toga, da se bilo koji od njih potrudio ostat malo duže :) as it is, nitko od njih nije ostao dovoljno dugo da nas toliko izludi :)

E da... pismo koje sam pisala kad sam bila zacopana u nekog lika koji je imao ženu... (trice i kučine :) )

Pismo koje sam pisala frendici kad sam išla u njemačku... mislim, uvik sam volila pisat pisma, samo me onaj dio odlaska ma poštu i slanja uvijek zezao. God bless emajl :) ...

Slijedi jedina slika koju je Dixy napravila a koju joj nisam dala da uništi :) naime ona nacrta nešto... i to bude lipo, i onda ga krene sređivat... a tako i ja sređujen ormar... zato još nisam iz kuće izasla u ispeglanoj majici.

Zatim kratka teza o anđelima koju sam napisala 5. 12. 2000 prije nekog ispita... i uz nju nacrtala sliku crnca na stupu, kao, visi nakon bičevanja... bila sam malo morbidno dijete. :)

Karta sa Riverdance-a, ljeto 2001... i račun iz Beča, ista godina, 10. 04. iz nekog mjuzik shopa, odlična ekskurzija tokom koje sam naučila da sve što je lijepo upakirano ne mora biti dobro (Dixy, sjeti se ručnika... ili nemoj :) )...

Jedan scenarij nastao na hororicnom iskustvu gledanja vještice iz Blaira. Zbilja nista u zivotu me nije uplašilo kao taj film. Sama pomisao da bi ga morala pogledat još jednom uništi me. Ne, nije horror, nego je toliko dosada, toliko naporan... toliko... ma evo što smo napisale, još pod dojmom... «Jebali majku, razbicemo glumce kao ih uvatimo, natjerat čemo ih da gledaju svoj vlastiti film (ili slušaju hrvatske bajke u izvornom narječju).» A bilo je i insinuacija na nacističke logore i kako bi Hitler mogao dobro iskoristit taj film, samo da je znao ao o. :)

mmm dva ogromna papira puna crckarija ... vrlo ozbiljan sat... necega... ja i cura do mene pratimo napeto... (kao sto reko, prva klupa, cvike, i to obedvi) a onda nešto i sa Dixy... hm pa recimo: odlučile smo napisat pismu... i ide ide kad odjednom:

Dixy: «jebote pa nemoj se ponavljat, treba bit različito, e škola.»

Ja: «Ma budalo jedna plava (Dixy je crna defakto, nemam pojma što mi je to bilo. Op. R.) to nije ponavljanje to je inverzija, posljedica Stinga od danas, ima ona pisma, Thousand years di u svakom stihu ponovi thousand i million 12 puta. Provat ču se kontrolirat»

Dixy: «pa nismo mi Sting! Ne dao bog!»

Ja: «šta ti imaš protiv Stinga, oš pisat ili srat?» par lyricsa i onda:

Dixy: «A jes vidla kako Martina neće!? Zaljubljena je u njega» (prozvat, jelte Op. R.)

Ja: «pedofilija! Ja ne bi nikad. Me njega se boji jer ima jezičinu» I razvila se priča o Martinu i njegovoj gitari. i tako... pjesma nikad nije dovršena... šteta, a baš je bila predivno depresivna, s mravima koji jedu mozak i tako to... eh.

A 8. 7. '99 napisala sam nešto što mi se onomad činilo masu mudro. Danas više nisam tako sigurna :D

Think of yourself as someone else, and change all your wrong for the best. And when u remember that that someone is you, you'll be proud to earn the respect of someone as beautiful as you.» Nesto tipa fortune cookie samo masu duže :)

Hah :) i stari dnevnik :)

30. 11. 2001

ja stvarno nisam nikad razmišljala o tome da postanem psihijatar. Štoviše, psihijatrija mi se gadi, jer mislim da smo, ipak, svi različiti, da nas se ne može strpat u kategorije i podijelit lijekove. A zašto onda svi osjećaju jebeno bolesnu potrebu da me analiziraju? Kao da sve što puknem ima neko strašno duboko značenje koje treba otkrit i kada to uspiješ cijeli novi svijet ti pukne pred očima. E pa nema. Ja sam cinik, ne licemjer. Nemam običaj srat mudrosti. Tu i tamo se izgubim u aroganciji ali uglavnom se brzo i vratim. I sad me on ide analizirat. Zašto ona ne ide na maturu. I to još reče onim nadrkanim glasom kao da sam ga poslala u pičku materinu. <šta sam by the way i tila> «Eto sad ona ne ide na maturu i tako je riješila problem, umjesto da rješava druge probleme» My darling! Oprosti mi što odlazak s hrpom retaja na glupu zabavu di svi pilje u tebe i ocjenjuju te dok u pozadini tiho pjeva neka inačica Matka i Brane, a konobari i kuvari na drugoj strani urlaju gazi gazi purgere i to si sve platija više nego što možeš priuštit, nije moja vrsta zabave. A drugi put kad se budeš tija igrat psihijatra radije otiđi negdi na promatranje. – U zadnje vrijeme primjećujem da moja zloba uzima maha, pitam se tko će najviše najebat radi toga. I pitam se pomaže li mi ovo trošenje punte ili je to samo još jedan način zadržavanja svega u sebi i opet prijetim pucanjem. -    

mmm... i još neki mnogi ispadi svega i svačega radi kojih svaćam da se u zadnjih pet godina i nisam puno promijenila... što valjda znali da nisam ni odrasla... jebiga. Ne možemo to svi. Učinite to vi za mene.  

Hahha i jedna predivna pjesmica iz... hmmm davnih dana :)

Dixy's song

I'll go running after the moon

I'll go flying after the cow

And when I'm done

With making a fool of myself

I'll go back under the ground

:)

e da, vječita i nezaboravna...

It's all falling down

It's all falling down

It's crashing to the ground

Is that what's meant to be

Or is it you and me...

.... pa se nastavlja na još stranicu ipo :) sam ti rekla stara da sam je dovršila?

Enivej, bas sam lazy cow, znam, nisam ti još napisala mail, ali ovo je u međuvremenu da se sjetiš onih bolesnih starih vremena... još čuvam oni štapić sto si mi ga na Marjanu dala :)  a sto se faxa tiče i života i onog o čemu smo pričali... nasla sam jednu rečenicu koju sam napisala isto onda... možda znaci nešto:

Homesick for imagination, if I ever loose these dreams what will I be?

Pa se ti misli :)

Hmmm pukla me sjeta i to sve :)

Objavio Rea u 2. veljača 2005 15:51:00