Reach

IRELAND

Mmm... Moja najdraža tema se ponovo razvija. Davno, davno prije nego sto je u moj dom ikad kročio kompjuter ja sam bila totalno frik o IRA-i. Nabavila sam tonu knjiga o njihovom nastanku i razvitku, imam i danas teku punu isječaka iz novina o tome sto rade. Sanjala sam da im se pridružim. Hehe onda su Britanci pustili par zatvorenika koji su ubili par ljudi, dakle čak su ispoštivali neke stvari koje su obećali... I počeli su pregovori. I tako je zavladao mir u irskoj (između ostalog jelte, jedan od glavnih razloga je bio taj sto je ljudima, ovoj novoj generaciji, uglavnom pun k ratovanja). Onda je u jameriki na vlast došao G. W. B. I stislo im se da prostite gofno jer jedno je zahebavat glupe Britance s tihom podrškom Amerike, a nešto posve drugo bit terorist u američkom ratu protiv terorizma. A sada... IRA objavljuje da neće uništit svoj arsenal oružja... Berti Ahern ih je lipo zamolio... A oni se nafunjili, izgubili strpljenje i sad kažu da «povlače sve prijedloge koje su iznijeli» ali neće prekinuti mir koji traje od 1997.

 

Inače rat između Iraca (katolika) i Engleza (protestanata) je duži čak i od situacije na bliskom i ostalim istocima. Naime to je rat koji traje sad... Jedno 8,5 stoljeća. Dok su se Irci glodali sa Škotima (koji su bili samo izbjeglice iz sjeverne irske) i naravno između sebe kroz čitavo 12. st., a i prije, Englezi su i ime Henrika the drugog, upali u Leinster, zatim Meath, Munster i Connaugh i pokušali su uzeti Ulster. Jedno dva stoljeća Englezi su gradili dvorce po irskoj a Irci su im se suprotstavljali i taj mali rat je trajao sve do dolaska Cromwella. Cromwell je bio totalni pervert koji je silovao, ubijao, masakrirao i žene i djecu i muškarce bez neke razlike. Njega Irci mrze... Mnogo. Četrdeset godina kasnije desila se bitka u kojoj su se zeleni, katolici, sukobili s narančastima, protestantima (sve do 1997 godišnji pobjednički marš narančastih izazivao je novi val nasilja u irskoj) da, Orange su pobijedili i svojim lojalistima su podijelili zemlju. Irci su izgubili pravo na zemlju, religiju i školovanje. Irske šume se posječene da se pobunjenici ne bi mogli u njima skrivat, a kad već imamo materijal što ne napravit i najslavniju englesku mornaricu. Irci su mogli ... Plaćat poreze. I to je bilo vrijeme kada su Irci proslavili krumpir. Jedino što su mogli jesti. Do 1847. To je bila prva godina kada krumpir nije uspio i tih nekoliko godina zovu se godine Velike gladi. Sve drugo što su uzgajali išlo je Englezima i tako su ljudi počeli masovno umirat. Milijuni Iraca su umrli ili emigrirali. A evo i nekih zakona i detalja koji su potpomogli taj «slučajni» genocid. Prvo, vjeruje se da su Britanci «posijali» bolest krumpira tih godina, jer nekog logičnog razloga za to nije bilo. Zatim, izdali su zakon po kojem nije dozvoljeno da otac zaštiti svoje dijete, ženu ili kuću. Izdali su zakon da Irci ne smiju izlazit iz svojih domova između izlaska i zalaska sunca, ne smiju posjedovat oružje, i vojnici su bili postavljeni da ih čuvaju dok gladuju. Englezi su izvrtali činjenice tako da se svijet i nije mnogo zabrinuo oko situacije u Irskoj, osim kada su brinuli da li Englezi imaju što za jest tamo. A zapravo su Irci imali toliko hrane da su mogli nahranit sebe i još tri države. Ali to su sve uzimali Englezi i ili zadržavali, ili prodavali drugim državama. Ljudima vani je bilo teško povjerovati da u zemlji koja ima toliko hrane za izvoz može biti gladi.

1922. Englezi su morali Ircima priznati pravo na samovladu, ali su prije toga postavili granice oko 9 teritorija u Ulsteru (sjever) u kojima su živjeli najviše protestanti. To su napravili pod izlikom da trebaju osigurat sigurnost protestantskom stanovništvu na tom području, i tako su ostali tu vladati, do danas. I o tome se danas pregovara, jer Irci i dalje smatraju da bi Englezi trebali prepustit Ulster njima, a Englezi se drže zadnjim snagama za taj jedini ostatak nekad ogromne Britanske kolonije.

 

IRA je izraz koji koristimo mi, zahvaljujući Ircima u Americi, oni se i dalje zovu óglaigh na héireann na svom jeziku.

Kada je došlo do ovog naglog povlačenja Engleza 22 to je bilo zahvaljujući  Irish Republican Brotherhood-u pod kojim je i IRA djelovala. Tada su se iskristalizirale i dvije frakcije, jedna pod Eamon de Valerom a druga pod Michael Collinsom (gledali film?). Naime, Collins i njegova ekipa su se složili s novom državom... A dok de Valera nije, i on i njegovi ljudi su tako postali i ostali izvan zakona. IRA danas ima 20ak frakcija, sve se razlikuju otprilike koliko katolici i pravoslavci.

Sinn Fein nema veze s IRA-om. Makar danas :) nastao je 1905 i od početka su trudio mirnim putem i političkim pregovaranjima izborit za slobodu irske.

 

Ako želite znat više o svemu ovome, istražujete. A možete i mene pitat :) mada sumnjam nekako da ova tema zanima puno ljudi :)  Sad  ču samo napisat najvažniju stvar koja se desila od 22 na ovamo.

 

30.siječnja 1972, 30 000 ljudi uputilo se na miran marš u Derryju (britti ga zovu Londonderry), čitala sam svjedočanstva nekih žena koje kažu da je uoče razlog zašto su krenule tu bio taj što je izgledalo kao da ima mnogo zgodnih tipova. Kad su došli do trga Guildhall Englezi su im blokirali put. Uskoro su se iza njih pojavila i vozila s novim vojnicima, međutim ovi nisu nosili štitove i pendreke kao vojnici koji trebaju spriječiti protest. Imali su puške i koristili su se njima umjesto palicama dok su prolazili kroz gužvu. Bez ikakvog upozorenja jedan Britanac je ispalio metak, i počela je pucnjava. Na kraju dana 13 ljudi je bilo mrtvo a 17 ranjeno. Nešto kasnije još jedna osoba je umrla, a jedan čovjek kojeg su slikali dok je bio «uhićivan» kasnije je pronađen upucan. U samo nekoliko sati britanska propaganda je razglasila da je ubila trinaest bombaša i ubojica. Međutim kasnije je istina izašla na vidjelo. Btw, između tih 13 žrtava, šestoro ih je imalo 17 godina. 

 

Wow, kako sažeti osam stoljeća u dvije stranice :) ide me :)

 

Damn... fax.

 

Objavio Rea u 3. veljača 2005 11:23:00