Reach

Jesen stize dunjo moja...

gle, sad tek vidim da postoji i mjesto za naslov. :) vrijeme je za anualni sastav:

Jesen u mom gradu

ovo doduse nije moj grad. Zadar. ovako pust i usamljen sumnjam nekad da je iciji grad. ali eto, zadrani ga ipak valjda vole. ili makar glume da ga vole. prekjucer sam jos isla do mateje u japankama. smrzla sam se. macic na mom ramenu poceo je mjaukat i zabio mi kande u leda. srecom, majica je bila crvena. naravno noge su mi se smrzle. mali nozni prstici radili su: "ciu ciu help usss". onda sam dosla do mateje i jeli smo jos jednom krumpir s jajima. jaja su tu kao i nekakav novitet, krumpir je vise kao stalna boljka gladnih iraca i studenata. naime, kilo krumpira kosta samo 3 kune. manje vise. a 3 kune skupis plazeci po sporkim podovima skupljajuci one zute desetice lipa. 30 tih je 3 kune. pod pretpostavkom da imas ulje ili mlijeko i margarin mozes pustit masti na volju. ako nemas nista onda ces ga samo skuvat. odvratno. ali do toga hvala bogu jos nije doslo. neko uvik ima makar malo ulja. krumpir. hm. patata rekla bi mateja. juup prezivljavamo od toga. ali, odlutala sam s teme. i dakle znjopamo mi nase patate, a vani se desava jesen. vjetar fijuce oko polomljenih prozora i starih zgrada, plasi nase macice, oblaci se navukli ko neki stari dosadni jorgan i ubacili nas u depresiju i ponukali na ozbiljne zivotne razgovore. eh. ljeti niko nema zivaca za ozbiljne zivotne razgovore. dok se znojis ko nauljeno prase bas nemas volje za puno toga. mateja je upala u religiju... masovno. volim je masu, ali ona je takva da uvik ode u krajnost. tako je i sad ona spoznala boga i ocekuje od svih da to naprave s njom. nece to priznat naravno, ali ja sam dovoljno dugo zivila pod suptilnim pilanjima jehovinog svjedoka da bi mogla prepoznat tu potrebu kad je vidim. zapravo, oni (vjernici opcenito, pravi vjernici) zele da mi osjetimo tu srecu koju oni osjecaju. problem nastaje kad se to desi tako nekome tko ne shvaca da sreca svakome znaci nesto drugo. nekome je npr sreca kad mu se neko pokenja u usta. ebgaaa. uostalom, s jeseni dolazi i vrijeme za mazenje. pod istim onim starim dosadnim jorganom. ne, ne mislim na sex. mislim na mazenje. puknit se mozes i liti. mazit se liti zna bit naporno. (pogledaj "znojiti se kao nauljeno prase") posebno ako nemas klimu. tako i ja cekam da odem kod svog dragog na turu mazenja. la la :) izvadila sam svoj ne toliko stari jorgan. njega mi je mama kupila s jastukom malo prije nego sam krenila na fax. jorgan je saren... kao nesto s africkih modnih pisti. a jastuk je bijel s plavim oblacima i nekim zivotinjivama... ogroman, onaj za bebace. hm da, i mislim puno na mamu zadnjih dana. zabavlja se nakon puno vremena, nakon sto je prekinila s onim majmunom idiotskim retardiranim kretenom i debilom gadnim smrdljivim picka mu se ogadila stoka gubava. well, veliki pozdrav mojoj mami, a i mome tati... odlucila sam ipak napisat knjigu o vama ;-) i tako, sad sjedim na kaucu pokrivena jorganom sarenim i naslonjena na jastuk mekani bijeli i slusam muziku koju smo ja i ona slusale nekad i mislim kako je zivot cudan i zavrnut, kako nikad ne znas sto ce ti se desit, i kako velika vecina tvojih "zasto" nikad nece biti odgovorena. jesen je. da. volila bi da to neko objasni i mojim komarcima. da im je vrijeme da riknu. mada, s obzirom na to koliko su me iscucali ovo lito vjerojatno mutiraju polagano u puno malih rea i zivit ce najmanje 20 godina. moja ljubav gleda star trek. mhm mhm zaljubljena sam u trekija. kill meeee....!!! well ovaj sastav nije imao puno veze s jeseni. mozda ga nastavim ako primjetim neki zuti list u gradu. u ovom zadru samo zeleno lisce opada sa stabala. friki.

 Od zore cu traziti plamenom da se budi
I tisuce vala da nacine ljudi
Onima sto ostaju ostavljam vlasi sijede
Sva podneva sa dosadom sve utorke i srijede

Hej, hej prode ovaj dan
Prode ovaj dan, dan kao san

I cekam iskre jutra plamenom da osvanu
I odjek svojih koraka u novome danu
A voljenoj cu reci ako jos za me mari
Da nisam vise onaj onaj dokoni stari

Objavio Rea u 27. rujan 2004 1:15:00