Reach

ljubavna izjava

Tila sam napisat post o tome kako hrvatska ide preuređivat dom za zastupnike za 13 milijuna kuna a u međuvremenu još masu drugih stvari stoji neriješeno.  Al onda sam shvatila da tih 13 milijuna kuna kao ni još tri puta toliko, ne mogu Hrvatskoj pomoć da riješi nijedan od svojih važnijih problema. Pa neka im. Makar nam zastupnici neće radit u vlažnim prostorijama i imat će svoju sobicu tako da ih nitko ne uznemiruje. Možda im se onda pročisti mozak i naprave nešto. Jedan dobar mali gadget koji će dobit bit će evidencijska kartica i, maštovito nazvan, čitač za evidencijske kartice. I onda ko na traci, kad udu u zgradu «očitaju» da su ušli, kad izađu opet to jelte očitaju. Sad ima samo fali netko tko bi kontrolirao vrijeme kad su ušli i izašli i kažnjavali ih za sve izlaske bez dobrog (dakle poslovnog) razloga. Mogu ja?

A evo i zašto to što oni svi troše na pizdarije uopće nije bitno:

Hrvatski dug iznosi 26 milijardi dolara. (Argentinski iznosi 80. Još smo tu i još nas ima. Sad doduše čitala sam u f'kusu da Argentinaca ima više te da je dug po osobi veći na Hrvatu nego na Argentincu. Ali kako od Pavelića do Gotovine težimo k Argentini... onda se to valjda računa kao uspjeh.)  

Država duguje umirovljenicima 20(,7) milijardi kuna.

«Planirani rok za Hrvatsku čistu od mina je 2010. godina. Neupitno je hoće li se cijeli prostor zemlje u potpunosti riješiti tog ubojitog zla, no problemi, kao i svugdje, postoje. Od 1991. do danas dogodila su se 1374 minska incidenta s 1869 žrtava.” Razminiranje, do te 2010 trebali bi doć oko... 3,2 milijarde kuna. 

Nažalost, točno koliko love bi trebali dat pravim ratnim invalidima, i koliko bi koštalo da se sad napravi čistka među onima što su se lažući obogatili na tome, nisam uspila pronaći.
 
A to su samo neke stvari koje se češće spominju i kojih sam se sitila u ovaj rani sat.

Btw pokušavaju mi objasnit da je glavni razlog vanjskog duga to što utajujemo (WTF?) poreze. Skoro pa da poželim da me gazda prijavi kao rezidenta. Al ni i potpuno. Ljudi kao ja vode ovu državu u propast.  

Toliko o matematici.

Javio mi se otac danas, da mi je slao mailove a ja nisam odgovarala... s moje strane se isto tako činilo... dakle može bit da je problem u iskonu i njegovom brodskom mailu... kako god da se zove. A može bit da je neko opet zabio nos di nije trebao. I duboko se nadam da nije to, jer to bi bilo totalno i beskrajno jadno i glupo i patetično i ono... get a life! Mkey?!

Part 3. 

Sve te vrlo nepristojne stvari koje su se dešavale ipak su natjerale Engleze da se nakon rata vrate kući i popiju čaj. Zatražili su od UN-a da riješi situaciju u Palestini, nadajući se da oni to neće uspjeti i da će im vratiti vlast (a oni eto ipak uspješe, kao što vidimo danas). I tako je skupina UNovih znanstvenika pošla u Palestinu vidit u čemu je problem i kako ga riješiti. Zaključili su da Palestinu treba podijeliti (iako se nisu bas mogli svi složit što treba napraviti, tko zna kako bi svijet danas izgledao da je neki drugi politički geek podigao glas u tom trenu i izrazio svoje mišljenje). Krajem 1946 1 269 000 Arapa i 608 000 Židova živjelo je unutar Palestinskog Mandata. Židovi su do tada imali tek 6 – 8% totalnog područja Palestine, što je bilo oko 20% obradive zemlje, a ovom odlukom im je dano 54%. Teritorij koji bi bio Židovski bio je nešto veći od palestinskog jer se pretpostavljalo da će još Židova dolaziti. (Ne znam jel neko primjećuje, ali govorimo o Palestini, zemlji koja postoji, s ljudima koji su živi, imaju svoju kulturu, svoje običaje, svoje ŽELJE, i o njima odlučuje šačica zemalja u Europi... nešto kao kad su pobili Indijance, volim moralno i civilizacijski uzdignute, Ave Cezare... jel to samo meni nelogično? Vjerojatno.) UNov plan je podijelio zemlju tako da je svaka država imala većinsko svoje stanovništvo, iako su neka Židovska naselja upadala u Palestinsku zemlju, i mnogo Palestinaca bi postalo dio židovske države. (sitnice i detalji)  A područje Betlehema i Jeruzalema posto bi međunarodna zona. (WTF?). Javno, Cionističko vodstvo je prihvatilo UNov plan, iako su se nadali da će malo proširiti granice buduće Židovske države. Palestinci i ostali Arapi odbili su taj plan, i cijeli taj skup na kojem se odlučivalo o njihovoj sudbini shvatili kao međunarodnu izdaju. I da, svi su krivili Engleze što su uopce dopustili Cionističko naseljavanje. Par dana nakon što je proveden UNov plan, Arapi i Židovi počeli su se sukobljavati. Arapi su, za razliku od Židovske milicije bili loše organizirani, loše trenirani i loše naoružani. Do proljeća 1948., Cionističke snage su osigurale kontrolu nad većinom teritorija koji im je dodijeljen planom. 15. 5. 1948, Englezi su evakuirali Palestinu, i Cionistički vođe su proglasili državu Izrael. Tada su okolne Arapske zemlje napale Izrael pod izlikom da žele spasiti Palestince, a zapravo, ni oni nisu ništa više od Židova htjeli Palestinsku državu. Tokom petog i šestog mjeseca 1948, kada su borbe bile najžešće, ishod je bio neizvjestan. Međutim kada su iz Čehoslovačke stigle pošiljke oružje Izraelcima, njihove snage su na brzinu dobili i one dijelove zemlje koje im UN nije dao. 1949 rat između Izraela i Arapa završio je potpisivanjem dogovora. Zemlja koja je nekad bila Palestina sada je podijeljena u 3 dijela, svaki pod posebnom političkom kontrolom. Izrael je zauzimao 77% teritorija, Jordan i Egipat podijelili su ostalo. Palestinska država koju je UN zamislio nikad nije ostvarena.

End part 3.
 

I naravno da ću morat opet sredit komp jer sam nešto zezla. To je umjetnost :)

Sinoć sam gledala onaj VH1 Big ili kako se već zove... bila je Anne Nicole Smith... moram priznat da je nikad prije nisam vidila. A bilo bi mi draže da nisam ni sada. Jel ono bila gluma? Droga? Alkohol? Ili višak zraka u glavi? Nemam pojma... al izgledalo je groteskno. A tu riječ nije lako napisat.

sutra mi dolazi cimerica... totalno sam bezvoljna. nije cura loša...  HA :) nije problem u njoj problem je u meni :D 

ne znam jel se vidi da naslov nema veze s vezom a posebno ne s ovim teskstom.

bla bla... bla. bla bla.

Objavio Rea u 19. veljača 2005 13:58:00