Reach

WT

http://www.index.hr/clanak.aspx?id=249364

poanta clanka? zene... bjez'te od debila prije nego im rodite dicu. strava.

.... sleepy. a da ne bude da nisam nista napisala:

Part 2.

Britti ko Britti, (sjećate se Irske? Ulstera?) zajebali dogovor. 1917. Lord Arthur Balfour (Lord je ipak visa titula od Sir) izdao je deklaraciju kojom objavljuje da njegova vlada podržava stvaranje «Židovskog nacionalnog «doma» u Palestini». Posve je druga stvar tajni dogovor Engleske i Francuske da između sebe podjele Arapske provincije. (Bez ovog zadnjeg bila bi sklona povjerovat da Englezi uopće nisu imali pojma tko je kome sto obećao i samo su se trudili bit pristojni prema svima.) Nakon rata Liga Naroda, (u kojoj su Francuska i Engleska drmale) dala im je kvazi-kolinijanu vlast nad bivšim Otomanskim teritorijem. Ti režimi su se zvali mandati. Tko je Francuska imala mandat nad Sirijom, a Britanija je imala mandat nad područjima današnjeg Izraela, Zapadne Obale, Pojasa Gaze i Jordana. 1921 Palestina je prvi put postala ujedinjeno političko tijelo, kada je Engleska podijelila svoju regiju u dva dijela: Emirati Transjordana, i Palestinski Mandat. Ipak, Arapi bas i nisu bili sretni zbog Engleskog neispunjavanja obećanja, i mnogi su se protivili Britanskoj i Francuskoj vlasti kao kršenje njihovog prava na samoopredjeljenje. U Palestini je situacija bila malo kompliciranija radi Britanskog obećanja da će Židovi tu imati svoj dom. (A to obećanje su morali održat?) Dolazilo je sve više Židova, kupovali su zemlje, gradili kuće a Palestinci su popizđivali. Bilo ih je strah da će to dovesti do stvaranje Izraelske države u Palestini (kako iracionalan strah). Tako su se oni opirali i Englezima i Židovima. 1920 i 1921 došlo je do sukoba (množina) između Arapa i Židova u kojima je poginuo otprilike jednak broj ljudi na obje strane. Problem je nastao kad je Židovski nacionalni fond kupio zemlju od trenutno odsutnih zemljoposjednika, Arapa, i kada su Arapi koji su tu živjeli izbačeni iz svojih domova. 1928 nastao je problem u Jeruzalemu, oko Zida plača, jer je on sveto mjesto i muslimanima i Židovima. Valjda ne možemo svi bit tužni na istom mjestu. 15. 8. 1929 grupa mladih cionista (Betar) je demonstrirala i podigla cionističku zastavu nad Zidom. Bojeći se da je sveto mjesto u opasnosti i vjerojatno bjesni, Arapi su reagirali napadanjem Židova diljem zemlje. U Hebronu su tada poginula 64 Židova, a susjedi, Muslimani, spasili su ostale. Židovska zajednica u Hebronu prestala je postojati kada su preživjeli Židovi otišli u Jeruzalem. Tokom tjedan dana nasilja 133 Židova i 115 Arapa je poginulo i još mnogo ih je ranjeno. Nakon što je hitler (malo slovo namjerno) došao na vlast 1933, Židovi su počeli dolaziti u još većem broju. Palestinski otpor Britancima i Židovima dosegao je vrhunac s Arapskom bunom 1936 – 1939, koju je Britanija suzbila uz pomoć Cionističke milicije. Britanci su se malo zabrinuli oko svih tih nemira pod svojom vlasti pa su izdali Bijeli papir kojom su ograničili buduću imigraciju Židova i mogućnost kupovine zemlje od strane Židova. Židovi su to shvatili kao izdaju, posebno s obzirom na situaciju Židova u Europi. To je bio kraj njihove suradnje. U isto vrijeme, slamanje Arapskog revolta i egzil Palestinskog političkog vodstva značio je da su Palestinski Arapi ostali potpuno politički neorganizirani.

End part 2.

Objavio Rea u 12. veljača 2005 23:06:00